Dvije nove samostalne izložbe otvorene su u Gradskoj galeriji Fonticus koja je ugostila dva slavonska umjetnika - Gorana Kujundžića i Marka Šošića. Kustos galerije Eugen Borkovsky odmah će napomenuti da se radi o dvojici vrsnih umjetnika koji su se u grožnjanskoj galeriji predstavili novijim projektima.

Poput partiture za simfoniju

Akademski slikar i grafičar Goran Kujundžić (rođen u Subotici, nastanjen u Osijeku) je predstavnik umjetnika iz zajednice Hrvata iz Vojvodine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika u klasi profesora Miroslava Šuteja. Doktorirao je 2014. godine na zagrebačkoj Akademiji. Zaposlen je na osječkom Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti kao izvanredni profesor.

Dobitnik je nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za izuzetan uspjeh tijekom studija i diplomskog rada.

Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama u Grožnjanu, Osijeku, Zagrebu, Kninu, Vukovaru, Vinkovcima, Opatiji, Požegi, Šibeniku, Belom Manastiru, Novoj Gradiški, Zaboku te u Austriji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj i Turskoj. Osnovni likovni medij kojim se bavi je crtež, kojim se predstavio i u Grožnjanu, na prvoj samostalnoj izložbi u galeriji Fonticus, ali nije mogao biti na prezentaciji svog projekta pod nazivom "Fraktalne partiture".

- Goran Kujundžić sumnja, rastačući impresiju okruženja u linije, rastere, dobivajući ornamentalne formacije. Na ovim radovima tijek biva zaustavljen u vizualne trenutke. Pred nama su radovi koji nas upozoravaju da svijet nije jednoznačan i da u svemu oko nas, ali i u nama samima postoje oblici postojanja koje je neophodno iščitati izvan okvira uvriježene realnosti. Ovi su radovi nastali u recentnom vremenu. Umjetnik formira umrežene sustave samozadanim kanonom slaganja, gustoćom rasporeda elemenata, mutacijama oblika, ali i pomoću uvedenog kolora. Segmenti se samo na prvi pogled ponavljaju. Poput partiture za simfoniju. Podloga svih radova poštovana je istovrijedno motivu. Linija se pojavljuje kao samostalna činjenica, nosilac oblika. Nekoliko radova nudi iluziju trodimenzionalnih formacija. Umjetnik se igra perspektivom. Miješa planove i uvjetuje ih ritmom aktiviranim dispozicijom elemenata. Kompozicije većine radova, intervencijama, uklapanjem, postaju forme na rubu ravnoteže. Pored igre detaljima, kompozicija cjeline na nekim je radovima dezintegrirana postupkom segmentiranja dijelova površina. Ponekad smislene isječke autor stavlja u međuodnos unutar formata pa ponavljani slijed oblika opet inicira ritam.

Ovaj niz slika nije kronološki vezan, već ga povezuju emanirane, uklopljene energije. Zapažamo splet ili rasplet linija, labirinte koji se neprestano sapliću i raspliću. Iako su predstavljeni na plošnim formatima, djeluju živahno, u neprestanoj kretnji. Umjetnik nas izaziva oblicima, a da nam ne nudi rezultat, već samo aluzije. Većina radova nosi prikrivene asocijacije i pozive na razmišljanja, rekao je Eugen Borkovsky o radovima Gorana Kujundžića.

Začudna dramatika

U drugom dijelu galerije Vinkovčanin Marko Šošić predstavlja se izložbom "Tjelesno kao sudbina", a prihvatio se problematiziranja osobnog, ali i općeljudskog, ukazujući na spoj tjelesnog i ljudskog. Autor je tu beskompromisan, kao da želi kazati da je duša ranjiva i podložna promjenama. Ovaj likovni projekt govori o drami samovanja, odvajanja, ali i dolazaka, vraćanja. Umjetnik provokativno nudi nagost koja postaje ekstravagantni kostim.

- Ovaj izbor iz bogatog slikarskog opusa Marka Šošića dodiruje pitanja identiteta, kako aktera tako i autora samog. Na svim radovima je iskaz temeljen čovječjim tijelom, najčešće muškim. Unutar niza slikarskih radova većina sudionika prikazana je golišava, bez srama. Ponekad je naglašena osobnost pojedinog lika pa radovi nose elemente portreta. Umjetnik osobe prikazuje u znakovitim pozicijama. Često su to dosjetljiva promišljanja, bez obzira referira li se autor na povijesnu tematiku ili se veže na suvremenost. Umjetnik kao da želi naglasiti da tijelo iskazuje stanja, pa svaki rad određuje na neki drugačiji način. Negdje je to zamjetno jaki kolor, negdje pozicija ili pak okruženje modela.

Prolazeći od rada do rada, otkrivamo maštovite i raznoliko tretirane osobnosti. Većina radova većeg je formata, rađena uljem ili akrilom na platnu. Začudna dramatika postignuta je korištenjem kolora koji je blizak realnom, ali uvijek nudi odmak ka izvanvremenskom. Evidentiranje otklona od konvencija nosi snagu ovog likovnog projekta i uklapa ga u propitivanje recentnog vremena. Naga tijela i neobične atribucije traže od nas, navikle na jednostavne poruke reklama, napor očitavanja. Upravo je tu snaga umjetničkog, prenio je svoje dojmove kustos izložbe Eugen Borkovsky.

Marko Šošić je doktorirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na 19 samostalnih i 40 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dvadeset godina bavi se i pedagoškim radom, kao profesor grafičkog dizajna u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, a sada kao docent na osječkom Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti. Autor je sveučilišnog udžbenika "Likovna kultura i likovne tehnike".

Povezane vijesti

• GALERIJA FONTICUS: Uslojeni iskazi stanja uz ponudu autoportreta
• Dvije samostalne izložbe slovenskih umjetnika: USKLAĐIVANJE UMJETNOSTI I REALNOSTI
• Novi selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt: UMJETNIČKO PROPITIVANJE I PROBLEMATIZIRANJE KOMUNIKACIJE