DARIJA STIPANIĆ I ALEKSANDAR SASCHA KUZMAN: Ponovljena vizualizacija slučajnog uz pokret kao znak

U vrijeme obilježeno epidemiološkim mjerama, zabranama i zatvaranjima, Galerija Fonticus ipak nastavlja svoju redovitu izlagačku djelatnost, pa je u svojim prostorima u Grožnjanu ugostila dvoje umjetnika s novim samostalnim prezentacijama.

Revizualizacija slučajnog

U prvom dijelu galerije predstavila se samostalnom izložbom riječka umjetnica Darija Stipanić. U postavu pod nazivom "Revizualizacija slučajnog" autorica nudi serije radova u kojima je osnovni materijal drvo, a prezentirani su radovi koji nude ideju geometrijskih formi kao prevladavajućih. U manjini su prisutni i oni koji naglašenije podržavaju zatečene organičke modalitete. Na radovima se mogu razlučiti oni na kojima je poštovan "nađeni", zapaženi oblik kojemu slijede tek neznatne intervencije, pa se na nekim radovima zapaža stari, hrđavi čavao ili spojnica. Drugu grupu čine trodimenzionalne forme na kojima su prisutne znatne autorske intervencije, dok su u trećoj skupini radova reljefi.

- Na različitim oblicima uvijek su vidljivi tragovi prirodnog rasta. Ponekad su oni naglašeni, a ponegdje im se pridružuju tragovi decentnih intervencija autorice. Čini se da autorica najprije izabire oblik. Ovaj izbor nije vezan za neku zamišljenu formu, nije dosljedan, već je oslonjen da izgrađivanje odnosa sa svakim od raznorodnih oblika. Proces se nastavlja koncentracijom na pojedinu izabranu početnu formu. Promišljanje inicira djelovanje, intervencije. Umjetnica se poigrava, čini se, nađenim, zapaženim, njoj zanimljivim oblicima. U prvi tren nismo sasvim sigurni kreće li autorica od oblika ili teksture koju redefinira, preoblikuje u plohu artificijelnog predmeta. Tako je pred nama ponuda heterogenih radova kroz koje autorica svoje impresije ostvaruje uz poštovanje principa igre. Ovaj put predstavljamo djela kojima autorica iskazuje vizualizacije koje tek indirektno dodiruju iskaze o socijalnom, prenio je svoja zapažanja kustos galerije Eugen Borkovsky na otvorenju izložbe radova Darije Stipanić, umjetnice koja je 1997. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci diplomirala likovnu kulturu kod mr. Ervina Dubrovića i kiparstvo kod mr. Josipa Diminića.

Forma prostornog rasta – radovi Darije Stipanić (Snimio Luka Jelavić)

Sudjelovala na nizu skupnih umjetničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se kiparstvom, slikarstvom te povremeno grafikom. Dobitnica više međunarodnih nagrada i priznanja.

U drugom dijelu galerije postavljen je noviji ciklus fotografija Aleksandra Sasche Kuzmana pod nazivom "Pokret kao znak". I u ovoj prigodi Kuzman se bavi fotografijom, ali sada još više s otklonom od standarda fotografske tehnologije. Na izloženim radovima vidljivo je da se radi o motivima ljudskih figura, ali zabilježenim u naglašenim trenucima kretanja, u gestualnom trenutku. Autor izuzima boju, ali uvodi bogat raspon tonova. Umjetnik s originalnom snimkom izvodi tehnološke manipulacije. On se oslanja na zamućivanje, dvostruko ili višestruko uslojavanje te montažu. Uz to, ponegdje koristi slikarski postupak uvodnjavanja tonaliteta. Osobe na fotografijama teško je prepoznati, ali su uvijek u svojevrsnom zanosu, grču. Akteri su u raznolikim ambijentima koji postaju okviri događanja. Raspon prostora je od neprepoznatljivog, pokatkad skučenog interijera, sobe ili pozornice do gibanja u mediju vode.

Osobni doživljaji

- Otklon od prepoznatljivosti lika, osobe, odustajanje od identiteta pojedine figure, nudi dojam tajnovitosti i kod promatrača izaziva zanimanje. Autor, instinktivno, ali promišljeno podastire scene s kojima se na nivou intuicije, spoznaja ili kontemplacije možemo solidarizirati. Nama se ovi radovi ne moraju svidjeti, ne moramo ih poželjeti imati na zidovima stana ili kuće, ali situacije koje su ponuđene neminovno nam otkrivaju naša osobne doživljaje koje smo osvijestili ili možda još nismo. U predstavljenim sekvencama, hrabro možemo prepoznati sami sebe, rekao je uz ostalo Eugen Borkovsky predstavljajući novi ciklus radova Aleksandra Sasche Kuzmana koji je kao 15-godišnjak došao u Buje, da bi se nakon početnog bavljenja kreativnim radom 1993. godine preselio u Berlin.

Eugen Borkovsky, Sascha Kuzman i Darija Stipanić na predstavljanju novih projekata (Snimio Luka Jelavić)

Sudjelovao je na nekoliko kolektivnih izložbi i priredio više samostalnih projekata. Zajedno sa sarajevskim fotografom Nihadom Ninom Pušijom, koji također živi i stvara u Berlinu, osnovao je Kiklop Photo Factory, u sklopu kojeg ostvaruje više projekata, poput najduže fotografije na svijetu (27 m) u okviru projekta "Duldung" o životu Roma u Berlinu. Nakon Berlina ta je izložba bila postavljena i u New Yorku, Tel Avivu i još nekim gradovima svijeta.

Za fotografiju pod naslovom "Rob", na temu slobode, u organizaciji Amnesty Internationala, osvojio je drugu nagradu. Radio je u galeriji Bethanien Kreuzberg, surađujući sa mnogim suvremenim umjetnicima. Dugi niz godina bavi se dokumentarnom fotografijom. Nakon izlagačke pauze, Kuzman se okušava i na području umjetničke fotografije i konceptualne umjetnosti.