U LABINSKOJ GRADSKOJ GALERIJI
ALIJA REŠIĆ: Umjetnička posveta ženi i mozak kao tema stvaranja
Sagledavši na ovoj retrospektivnoj izložbi radove iz gotovo svih faza njegovog bogatog opusa vidljivo je da je Rešić svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi. Za Aliju ona predstavlja pojam uzvišenosti, čistoće i savršenstva te svoje brojne aktove modelira s naglašenim pijetetom ne zatomljujući njihov erotski naboj i estetske komponente koje do njega dovode, kazao je povjesničar umjetnosti Mladen Lučić
U povodu 50. obljetnice rada akademskog kipara i slikara Alije Rešića, rodom iz Prijedora u BiH koji sada živi i stvara u Hrbokima u općini Barban, u labinskoj Gradskoj galeriji otvorena je retrospektivna izložba njegovih radova.
Trilogija odrastanja
- Prvi radovi na ovoj izložbi su iz 1980. godine. Baš sam se i ja iznenadio kada sam gledao datume, u to vrijeme je na Akademiji prevladavao taj neki realizam, tek se kretalo u modernizam i druge faze. Jedno deset, petnaest godina sam se toga držao, a onda sam krenuo u neke nove vode pa su počele nastajati ove tanje skulpture, kao "Lungo mare", a po ciklusima se to najbolje vidi. Prvi ciklus je "Venera", kasnije "Kupačice", a "Lungo mare" sam počeo raditi u Puli. Sada idem na mozgove, to je zadnje. Tu su tri "Mozga", to je ta trilogija odrastanja, jedan "Mozak" je onaj malog djeteta na kojeg okolina djeluje, čavli su okolina, dijete sve prima pa su čavli svi sjajni, ne zna šta mu valja šta mu ne valja pa uzima sve. Onaj lijevi je čovjek negdje 30- 40 godina kada ima sjajne i zahrđale čavle, znači neke prima a neke ne prima, a ovo bi bio ja u 70-im godinama kada me samo šarafom može utjerat, kazao je Alija Rešić o svojim slikama i aktovima.
- Slike uvijek prate cikluse, kada izrađujem skulpturu radim i slike pa na izložbama uz skulpturu izložim i te slike. Crteži se uglavnom svode na aktove, to mi je preokupacija, akt žene, a žena kao žena je - zakon. Ne mislim na svoju ženu nego općenito na žene, kaže Rešić koji dodaje da uživa u miru, tišini, klimi i ljepoti u Hrbokima za koje drži da imaju najčišći zrak.
"Korona u Puli"
O svojim daljnjim planovima kaže: "Spremam nešto novo, jedno iznenađenje za Pulu. Želim napraviti jednu veliku "Koronu", još moram izmjeriti prostor i onda ću ponuditi gradu. Mjesto će biti na tržnici, tamo gdje je ona fontana. Onda bi tu kuglu stavio tamo i lancima je privezao za one stupove, da je prizemljimo malo." Dodao je i da bi to zapravo bila samo jedna predstava te da ta skulptura korone neće ostati stalno tamo ali će ponukati ljude na razmišljanje o potrebi cijepljenja Bio bi to njegov umjetnički odgovor na sadašnju pandemiju poručivši svima da se cijepe.
Poetično- putena oda ženi
Izložbu je otvorio likovni kritičar i kustos izložbe Mladen Lučić koji je napisao i predgovor katalogu.
- Žena nosi svijet, jednom je prigodom izrekao akademski kipar Alija Rešić. Sagledavši na ovoj retrospektivnoj izložbi radove iz gotovo svih faza njegovog bogatog opusa vidljivo je da je Rešić svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi. Za Aliju ona predstavlja pojam uzvišenosti, čistoće i savršenstva te svoje brojne aktove modelira s naglašenim pijetetom ne zatomljujući njihov erotski naboj i estetske komponente koje do njega dovode. Premda autor akcentira putenost, ženu ne tretira kao prolazni objekt požude, već suptilno naglašuje njen karakter majčinstva i plodnosti ali i snažnu osobnost čiji ratio pobjeđuje brojne turbulencije svakodnevnog života. Ne čudi stoga da je Alija, završavajući postdiplomski studij pod mentorstvom prof. Ivana Sabolića, svoj autorski put započeo s poetično-putenom odom ženi već u svom prvom ciklusu znakovita naziva "Venera". Paralelno s daljnjim istraživanjima različitih manifestacija forme u kiparstvu, Alija se u ovom ciklusu intenzivno bavi crtežom i slikarstvom. U početku njegovi su se crteži mogli iščitati kao predložak za modeliranje skulpture, što je bio slučaj u ciklusu "Venera", dok su sada oni oslobođeni prvotne funkcije te kao i autorove slike predstavljaju slobodnu interpretaciju zadanog narativa. Ove kompozicije ne poštuju strogost zanatskih zakonitosti, rađene su brzo i gotovo skicozno, a odišu jakim ekspresionističkim nabojem koji ukazuje na veliki likovni potencijal autora koji svoja maštanja i vizije želi što prije realizirati kako ne bi gubili na svojoj autentičnosti. Dosljedan svojoj posebnoj, rasterećenoj, opuštenoj i pomalo romantičnoj poetici i izvjesnom anakronizmu čini svjestan odmak od stvarnosti te pušta da vrijeme potiče mimo njega. Svoj likovni izraz godinama njeguje isključivo kao sredstvo uživanja, a ne kao programski zadatak ili cehovsku obavezu, stoga je njegov umjetnički rad iskren i nesputan.
Promocija vlastitog rada nije ga u stvari nikada odviše zanimala jer stvara samo kad to doista želi, a bavljenje umjetnošću za njega predstavlja ekvivalent neopterećenosti i relaksacije. Istovremeno je homo ludens i homo faber, jer za njega prije svega vrijedi pravilo da je stvar vrijedna ako je s ljudskom rukom i radošću napravljena. U svom skulpturalnom izrazu polazi od otvorene narativnosti koju inventivnom gradnjom forme dovodi do višeslojnih interpretativnih očitavanja, koje nije jednostavno očitati pošto je bogatstvo i život smisao stvaranja Alije Rešića, jer kako kaže; umjetnost je dio života, a život je umjetnost, zaključio je Mladen Lučić.
O autoru
Alija Rešić je rođen u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini. Godine 1970. upisuje školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. ak. Alije Kučukalća, a godinu dana kasnije prelazi u školu Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, na Odjel industrijskog dizajna i kiparstva kod prof. ak. Ante Despota i prof. ak. Belizara Bahorića. Godine 1975. postaje član ULUPUH-a Zagreb. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu: prve dvije godine radi u klasi za crtež akademskog slikara Ivana Lovrenčića, u klasi za slikarstvo akademskog slikara Ivana Šebelja te u klasi za kiparstvo akademskog kipara Stipe Sikirice, a 1977. prelazi u klasu prof. mr. akademskog kipara Ivana Sabolića na Kiparski odjel gdje je i diplomirao 1980. Zatim radi kao suradnik majstorske radionice akademskog kipara Antuna Augustinčića pod vodstvom mr. Ivana Sabolića. Iste godine postaje član HDLU-a Zagreb, 1981. stječe status slobodnog umjetnika, a 1999. postaje članom HDLU-a Istre.
Izlagao je na dvadesetak samostalnih te sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
