O filmovima "Zečji nasip" i "Svi operateri su trenutno zauzeti"

"Svi operateri su trenutno zauzeti" (Promo)

"Zečji nasip" redateljice Čejen Černić Čanak i scenarista Tomislava Zajeca koji je prikazan u Areni u sklopu 72. PFF-a bavi se vezom dvoje mladića u jednom hrvatskom sele uz nabujalu rijeku. U selo se vraća Slaven koji budi staru želju kod Marka koji je u sretnoj vezi s Petrom, no biti gay u hrvatskom ruralnom području, čini se baš i nije recept za sreću i sretan filmski kraj.

Sjajni Leon Grgić

Selo zna, znaju ljudi u okolini koja njeguje muškost i u kojoj je homoseksualnost ne samo grijeh, nego i znak slabosti, nemogućnosti da se dosegne taj ideal "pravog muškarca" koji Marko njeguje baveći se sportom i pripremajući se za natjecanje u obaranju ruke. "Zečji nasip" nema podjelu na jednodimenzionalne likove, dobrice i negativce, već uspijeva iskrastilizirati prilično slojevite ličnosti čije potezi se mogu i ne moraju odobrovati, ali su prilično jasni i vidljivo motivirani. Film ima spori tempo kojeg međutim redateljica znalački drži i ne pušta se totalno umrtvi. Već kada se čini da će suština cijele priče ostati visiti u zraku, da će se sav odnos svesti na poglede, neverbalne signale i verbalne šifre, autori otvaraju otvara karte i poentiraju tako da nema dvojbe o kakvoj se vrsti zabranjenog odnosa radi. To, naravno, pokreće daljnju lančanu reakciju koja će utjecati na život svih likova, ali ostaviti kraj otvoren. Tako da, ispravljam se, nešto ipak ostaje nedorečeno, ali možda je tako i bolje. Treba u svemu tome spomenuti sjajnog Leona Grgića, ne zato što je dečko s Down sindromom, već zato što je izvrsno napisan i oživotvoren kao klinac koji zapravo govori ono što publika misli.

"Zečji nasip"

"Zečji nasip" je dobar, mogao bi biti i bolji da je snimljen koju godinu ili desetljeće ranije ili da sam ga vidio prošle godine prvih dana pulskog festivala. Zadnji dan 71. PFF-a, naime, pogledao sam makedonski "Domaćinstvo za početnike" koji se bavi sličnom temom, ali je obrađuje na jedan puno originalniji i upečatljiviji način. Ipak, stvari se pokreću, makar i puževim korakom.

Filmska misaona gromada

Kada sam već kod puževa, oni imaju nekakvu simboliku u animiniranom filmu Dalibora Barića "Svi operateri su trenutno zauzeti" koji preobiluje simbolima, alegorijama i referencama na jako puno toga. Dok likovi u filmu kao što je ovaj prethodni jedva govore, ovi u Barićevoj animiranoj fikciji-fakciji ne mogu prestati pričati. Tu ima dijaloga i dijaloga, dugačkih rečenica s puno zareza i malo točaka te zbilja pametnih misli. Dok neke knjige čekaju da ih se ekranizira, Barićevi "Operateri" su kao stvoreni da se od njih napiše podeblja knjiga. Jer, uostalom, to je jedna od tema filma, umjetnički proces i radnja koja kreće od kreativne blokade protagonista Romana Novotnyja čiji ga rad na scenariju dovodi do jednog hotelskog kompleksa na jednom poluotoku. Je li on scenarist ili glumac, koliko dugo može izdržati pod pritiskom rokova i koliko prosječni gledatelj može prepoznati referenci od "Matrixa", "Igrača broj 1" preko Raya Bradburyja, Philipa K. Dicka i čitavog niza vidljivih ili manje vidljivih, namjernih ili slučajnih SF "easter eggova"? Puno i previše pitanja i kraj koji se ne nazire, mnoštvo preokreta u igri skretanja pažnje, likovi koji nešto predstavljaju ili ne predstavljaju u filmu koji nalikuje na jedva stješnjen kofer koji mora proći aerodromsku kontrolu pazeći da niti za gram ne prijeđe dozvoljenu težinu. Nije lako.

Nemojte ići gledati ovaj film ako su vam kokice i sok važniji od razmišljanja o smislu čovjekova postojanja. Zapravo, kad bolje razmislim, možda biste ga baš zato trebali vidjeti. "Svi operateri su trenutno zauzeti" je nabijen i težak poput misaone gromade, ali ipak dovoljno jasan gdje jasan treba biti. Dosta vam je isprazne zabave, gladni ste nekog mentalnog izazova, a da nije sudoku? Dobrodošli, ugodno se smjestite i dobro otvorite oči i uši, a s projekcije ovog filma otići ćete više nego siti i trebat će vam neko vrijeme da malo probavite što ste vidjeli. Nije da nema nekih brzih sljedova u vidu akcije, ali ovo nije brza filmska hrana za ljetnu večer. I obavezno sa sobom povedite nekog s kim ćete o filmu nakon projekcije popričati. Vjerujte mi, imat ćete o čemu.