(Vanesa Begić)
U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre uz zatvaranje izložbe "Rižarna San Sabba u Trstu – arhitektura, sjećanje, fotografija" održan je razgovor o nekadašnjem nacističkom logoru u Trstu uz Marina Iermana, autora fotografija, Katarinu Marić kao vrlo vještu moderatoricu večeri te pulske povjesničare Igora Jovanovića i Igora Šaponju.
- Rižarna je izgrađena u razdoblju od 1898. od 1913. godine, kako joj i ime veli kao postrojenje za preradu riže, a nakon prestanka industrijske djelatnosti pretvorena je u vojarnu. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. i njemačke okupacije, postala je jedno od središta nacističke represije na području sjevernog Jadrana, kazala je Katarina Marić, koja je u razgovoru s Iermanom govorila o specifičnostima ovoga mjesta.
Nazočni su mogli tako saznati da zidovi te Rižarne kriju puno tužnih priča, a bio je to zloglasni logor. Bilo je govora i o odnosu Tršćana s Rižarnom, a Ierman se prisjetio kako je njegova majka nekada živjela blizu Rižarne, te potom ga je kasnije odvela u obilazak.
- Pitao sam majku što je to, na što mi je odgovorila da je to tvornica, da se tu čistila riža, a kasnije sam otkrio druge stvari. Ovdje su se dešavale teške stranice tršćanske povijesti, i onima koji su živjeli u blizini bilo je to jako teško, kazao je Ierman ističući da je dramatičnost svega toga nastojao što više i vjernije prikazati crno-bijelim fotografijama. Dugo sam vremena sve to proučavao, istraživao, i nije to bilo lako, a u 20 fotografija prikazan je tek dio povijesti, kazao je.
Šaponja i Jovanović govorili su o važnosti prezentacije toga dijela povijesti, te o važnosti zavičajne nastave u tom kontekstu i radu s djecom i mladima, a u razgovoru sa svim sudionicima predstavljanja nazočni su mogli saznati
da je Rižarna od kraja 1943. godine djelovala kao?Polizeihaftlager, policijski pritvorni logor, opremljen ćelijama i krematorijem te je bila jedini logor takve vrste na području današnje Italije.
U Rižarni su bili zatočeni, mučeni i ubijani taoci, antifašisti i partizani iz Italije, Slovenije i Hrvatske; procjenjuje se da je ondje život izgubilo između dvije i tri tisuće ljudi. Istodobno je Rižarna služila i kao tranzitni logor za deportaciju zatvorenika u koncentracijske logore Trećeg Reicha, među kojima je bio i velik broj Židova.
Danas je Rižarna memorijalni prostor, spomenik i mjesto sjećanja posvećeno žrtvama nacističkog progona i represije u Trstu. Njezina je povijest ujedno usko povezana s poviješću Istre i deportacijama stanovništva u koncentracijske logore, a na što su se osvrnuli Jovanović i Šaponja, prisjećajući se svojih ranijih projekata, kao i činjenice da su danas gotovo svi svjedoci njihova istraživanja pokojni, uz tek nekoliko u visokim godinama.
Susret je povezao povijesnu, institucionalnu i umjetničku perspektivu te otvorio pitanje kako danas govoriti o mjestima stradanja i kako očuvati sjećanje na njihove žrtve.
Rečeno je i da Rižarna nije samo dio povijesti Trsta, nego puno šireg konteksta.