Zaboravljene partiture
Šest skladbi prvi put u Puli nakon raspada Austro-Ugarske, Lada Duraković otkriva kako su pronađene
(Osobna arhiva, Branko Biočić)
U četvrtak, 17. rujna, s početkom u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula održat će se koncert "In Marinekreisen: glazba kapelnika Mornaričkog orkestra u Puli", a tom smo prigodom upitali muzikologinju Ladu Duraković da nam predstavi koncertni program, a što je bio i povod za razgovor s njom.
Raznolikost
- Koncert "In Marinekreisen – U mornaričkim krugovima" nastao je iz želje da se publici predstavi glazba koja je nastala u Puli prije više od stotinu godina i koja je bila sastavni dio svakodnevice grada. Riječ je o skladbama kapelnika Orkestra Carske i kraljevske ratne mornarice (Mornaričkog orkestra), jednog od najznačajnih glazbenih sastava austrougarske Ratne mornarice. Orkestar je u gradu djelovao od šezdesetih godina 19. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata, sjedište mu je bilo u Mornaričkom kasinu, a od prvotnoga puhačkog sastava s vremenom je prerastao u veliki simfonijski orkestar sa stotinjak profesionalnih glazbenika. U njemu su svirali pripadnici različitih naroda Monarhije pa je i repertoar odražavao tu raznolikost.
Kapelnici koji su vodili orkestar bili su vrlo obrazovani i svestrani glazbenici: dirigirali su, svirali i skladali, a neki od njih pisali su i ambiciozna komorna i simfonijska djela. Ipak, njihov je rad bio vezan uz potrebe Mornarice i njezine brojne protokolarne obveze pa su velik dio njihova skladateljskog opusa činile upravo koračnice i društveni plesovi. Koračnice su pratile vojne svečanosti i porinuća brodova, dok su valceri, polke i drugi plesovi povezivali vojni i građanski svijet. Izvodili su se u Mornaričkom kasinu i u Politeami Ciscutti, na balovima, ali i na koncertima na otvorenom, na Rivi i Forumu, gdje ih je mogla slušati mnogo šira gradska publika. Upravo se taj sloj pulske glazbene prošlosti ovim koncertom ponovno vraća u javni prostor.
Neke od tih skladbi publika je već imala priliku čuti na prošlogodišnjim koncertima "Na lijepom plavom Jadranu" u Rovinju, Pazinu i Puli. Među njima su, primjerice, koračnica Adio Trieste Rudolfa Sawerthala, valcer An der schönen blauen Adria Ludwiga Schlögela, polka Polaneserin Josepha Kovácsa i valcer In Marinekreisen Franza Jakscha. Ovoga je puta program proširen nizom novih skladbi. Posebno nam je važno što će šest djela – Tegetthoff-Marsch Christopha Starka, Khittel-Marsch Gustava Schmidta, Lehárove koračnice Oberst Pacor-Marsch i Auf hoher See te Schlögelova koračnica Mit Leier und Schwert i njegova brza polka Frisch vom Stapel – publici u gradu u kojem su nastala biti predstavljeno prvi put nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Dakle, naravno nije riječ o praizvedbama u doslovnom smislu jer su ta djela izvođena u vrijeme svoga nastanka, nego o njihovim prvim poznatim izvedbama u Puli nakon raspada Monarhije. Te su skladbe nedavno izvedene i na koncertu u Narodnom domu u Buzetu, gdje ih je publika vrlo lijepo prihvatila, pa koristim priliku zahvaliti tamošnjem Pučkom otvorenom učilištu na gostoprimstvu i izvrsnoj organizaciji.
Autorice projekta i istraživanja na kojemu je koncert utemeljen ste prof. dr. Marijana Kokanović Marković, muzikologinja s Akademije umetnosti u Novom Sadu i vi. Kako uopće dolazite do informacija o skladbama koje su pisane u Puli i gdje pronalazite te partiture? Opišite nam taj istraživački proces.
- Kad o ovoj temi razgovaram s kolegama, oni obično pretpostavljaju da negdje postoji arhiv u kojem se uredno čuvaju sve te partiture. Međutim, ne postoji jedno mjesto na kojem je glazbena prošlost Pule iz austrougarskog razdoblja sustavno pohranjena i dostupna istraživačima. Najveći dio te glazbe nije dugo bio "izgubljen" zato što nije bio vrijedan čuvanja, nego zato što se, stjecajem povijesnih okolnosti i promjenama državnih sustava, jednostavno prestao izvoditi. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, a osobito tijekom razdoblja talijanskog fašizma, izvodio se drukčiji repertoar, mnogi su skladatelji pali u zaborav, a njihove su se partiture raspršile po različitim europskim arhivima i zbirkama. Ponekad su jedini trag da je neko djelo uopće postojalo novinski članci koji svjedoče o njegovoj izvedbi. Zato naše istraživanje vrlo često započinje upravo iščitavanjem novina. Marijana i ja nekoliko smo godina provele pregledavajući njemačke, talijanske i hrvatske novine koje su izlazile ne samo u Puli nego i diljem Monarhije. U njima smo tražile obavijesti o koncertima, balovima i protokolarnim događanjima. Kad bismo pronašle podatak da je određena skladba tiskana ili izvedena, odnosno da je neki skladatelj na koncertu predstavio novo djelo, dobile bismo prvi trag da je takva skladba postojala.
Sljedeći je korak bila potraga za partiturama i utvrđivanje mjesta na kojima bi se one danas mogle nalaziti. Pronalazile smo ih u različitim institucijama: u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču, Državnom muzeju u Pragu, Muzeju Carla Schmidla u Trstu, Memorijalnom muzeju Franza Lehára u Bad Ischlu te na sveučilištima i institutima u Grazu i Salzburgu. Svaka pronađena partitura izvor je velikog zadovoljstva, ali njezino pronalaženje zapravo je tek početak posla. Neke su partiture tiskane, a neke sačuvane u rukopisu pa ih je bilo potrebno prepisati u suvremene notografske programe. Nakon toga slijedio je analitički dio: svaku pronađenu skladbu trebalo je smjestiti u njezin povijesni i kulturni kontekst, istražiti za koju je prigodu nastala, kome je bila namijenjena, kada je i gdje prvi put izvedena, kako ju je tadašnja javnost prihvatila te kakvo mjesto zauzima u opusu skladatelja. Za pojedine skladbe bilo je potrebno analizirati i formu, stil, harmoniju, instrumentaciju i izvođačke posebnosti. Zatim dolazi posljednja, za nas iznimno važna faza – povratak tih djela u izvedbenu praksu. Trebalo je pronaći glazbenike spremne uložiti vrijeme i trud u pripremu skladbi koje nikada prije nisu svirali i koje današnja publika također prvi put čuje. Srećom, radim na Muzičkoj akademiji i cijeli sam profesionalni život okružena glazbenicima koji znaju prepoznati vrijednost takvih projekata, pa pronalaženje solista i manjih komornih sastava nikada nije predstavljalo problem. Međutim, kapelnici su pisali i djela za velike orkestralne sastave. Za neke smo skladbe imale sačuvane klavirske verzije pa je bilo potrebno izraditi nove aranžmane kako bi ih mogao izvesti Istarski komorni orkestar. Takvi projekti, naravno, zahtijevaju i financijska sredstva. U tome su nam pomogli Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Upravni odjel za kulturu i civilno društvo Grada Pule i Turistička zajednica Grada Pule, zahvaljujući čijoj potpori koncerte možemo realizirati i snimiti kako bi ta glazba poslije bila dostupna svima koji je žele čuti. Tek kada partitura ponovno postane glazba, možemo reći da je naš muzikološki posao doista završen.
Povijesni izvori
Koncert izvodi Istarski komorni orkestar pod ravnanjem Petra Matoševića, a za potrebe koncerta izrađeni su novi notni prijepisi i aranžmani koje potpisuju Petar Matošević i Branko Okmaca. Kakva je bila suradnja s njima?
- Jako dragocjena. Prava je sreća što napokon u Istri imamo orkestar koji okuplja mlade, akademski obrazovane glazbenike iz čitave Istre, školovane na hrvatskim i europskim glazbenim institucijama. Riječ je o ansamblu koji je u vrlo kratkom vremenu izgradio ozbiljan i prepoznatljiv umjetnički profil. Orkestrom ravna mladi dirigent Petar Matošević, nekadašnji student Muzičke akademije u Puli, koji je nakon studija glazbene pedagogije diplomirao dirigiranje na Konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u Trstu. Posebno mi je drago što pokazuje velik interes za istarsku glazbenu baštinu, suvremene autore, ali i za repertoar koji se dugo nije izvodio, a zaslužuje ponovno pronaći put do publike. Za ovaj je koncert, zajedno s mojim kolegom s Akademije Brankom Okmacom, pripremio i dio novih aranžmana skladbi. Branko je za mene već godinama svojevrsna adresa za stručne konzultacije. Njemu se obraćam kad god se tijekom analize skladbi pojavi neka dvojba jer uvijek mogu računati na njegovo veliko iskustvo i znanje, ali i na spremnost da pomogne. U ovakvim je projektima takva suradnja iznimno važna jer se muzikološko istraživanje u jednom trenutku mora susresti s praktičnim znanjem glazbenika – tek tada ono što smo pronašli u arhivima može ponovno zaživjeti.
Koncert predstavlja spoj znanstvenog istraživanja i umjetničke interpretacije.
- Točno. Ono što nam je pritom važno naglasiti jest da ovo nije nostalgično vraćanje u austrougarsku prošlost niti pokušaj stvaranja idealizirane slike tadašnjega grada. Kao istraživačice itekako smo svjesne da je glazbeni život Pule u tom razdoblju bio iznimno dinamičan i raznovrstan, ali da nisu svi njegovi sadržaji bili jednako dostupni svim stanovnicima. Mornarički kasino bio je elitni časnički klub u koji su pristup imali časnici i njihovi uzvanici. Ondje su se održavali koncerti, balovi i svečane večere, dok je velik dio Puljana iz toga društvenog života bio isključen. Slično je bilo i s kazalištem Politeama Ciscutti. Iako je predstavljalo jedno od središta gradskoga kulturnog života, odlazak u kazalište nije bio dio svakodnevice većine stanovnika. Cijene ulaznica, društvene konvencije i način odijevanja činili su takve sadržaje dostupnijima građanstvu i imućnijim slojevima nego radnicima i drugim slabije stojećim stanovnicima grada. S druge strane, Mornarički orkestar svirao je i na otvorenim prostorima, na Rivi i Forumu, gdje je njegova glazba dopirala do mnogo šire publike. Upravo nam ta različita mjesta muziciranja pokazuju koliko je glazbeni život tadašnje Pule bio složen i koliko je bio povezan s društvenom strukturom grada. Austrougarska Pula bila je istodobno moderan i kozmopolitski grad, ali i grad izraženih društvenih i nacionalnih razlika. Zato te partiture ne promatramo samo kao glazbena djela koja želimo ponovno izvesti, nego i kao povijesne izvore koji nam omogućuju da bolje razumijemo složen glazbeni, društveni i identitetski prostor tadašnje Pule. Umjetnička izvedba na neki način zaokružuje taj proces
Koncert je na povezan i s knjigom o djelovanju kapelnika Mornaričkog orkestra u Puli, koju pripremate zajedno s Marijanom Kokanović Marković?
- Da, Marijana i ja već dulje vrijeme radimo na knjizi posvećenoj kapelnicima Mornaričkog orkestra u Puli, koju će objaviti Povijesni i pomorski muzej Istre. U njoj nastojimo rekonstruirati njihov profesionalni i skladateljski rad u Puli, ali i pokazati koliko je Mornarički orkestar bio važan za glazbeni i društveni život grada. Istražujemo njihove biografije, repertoar, skladbe koje su nastajale tijekom djelovanja u Puli, okolnosti u kojima su izvođene, kao i širi kulturni kontekst u kojem su djelovali. Posebno nam je važno da knjiga ne ostane samo na pisanoj riječi. O glazbi možemo mnogo toga opisati i analizirati, možemo objaviti notne primjere i govoriti o njezinu stilu, formi ili povijesnom kontekstu, ali glazba ipak postoji ponajprije da bi se čula. Zato će uz pojedina poglavlja biti dostupne QR poveznice putem kojih će čitatelji moći poslušati snimke skladbi o kojima čitaju. Među njima će biti i djela izvedena na ovom koncertu. Na taj se način koncert i knjiga zapravo nadopunjuju. Ono što smo pronašle u novinama, arhivima i knjižnicama, zatim istražile i opisale, zahvaljujući glazbenicima ponovno dobiva svoj zvučni oblik. Čitatelj tako neće morati samo zamišljati kako je neka koračnica, valcer ili polka mogla zvučati prije više od stotinu godina, nego će je moći i poslušati.
Vrlo dobar primjer
Istraživanje i koncert je dio projekta ISTRAživanje skladateljske baštine: MUZikološki, obrAzovni i izvedbeni potencijali.
- Riječ je o iznimno vrijednom projektu koji financira Europska unija u sastavu programa NextGenerationEU. Projekt vodi kolegica prof. dr. Ivana Paula Gortan Carlin, a usmjeren je na pronalaženje, mapiranje, popisivanje, digitalizaciju i revitalizaciju glazbenog stvaralaštva istarskih skladatelja, ali i skladatelja koji su dio svojega života i profesionalnog djelovanja vezali uz Istru. Jednako nam je važna i primjena rezultata tih istraživanja u odgojno-obrazovnoj i izvedbenoj praksi. Projekt je organiziran u tri radna paketa. Prvi, koji sa svojim suradničkim timom vodi Ivana Paula Gortan Carlin, obuhvaća mapiranje glazbenih fondova u Istarskoj županiji i europskim ustanovama te uspostavljanje suradnje s relevantnim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Time se stvaraju temelji za pronalaženje, prikupljanje i sistematizaciju izvora. Drugi radni paket, koji vodi prof. dr. Sabina Vidulin sa svojim timom, usmjeren je na uključivanje istarske glazbene baštine u nastavu te razvoj inovativnih didaktičkih pristupa uz primjenu spoznajno-emocionalne strategije slušanja glazbe. Ja pak sa svojom ekipom vodim dio projekta koji je usmjeren na pronalaženje dosad nepoznatih ili zaboravljenih skladbi, njihovu muzikološku analizu i istraživanje mogućnosti njihove ponovne izvedbe. Cilj je vratiti ta djela u koncertnu praksu, obogatiti repertoar te istarsku glazbenu baštinu ponovno učiniti dostupnom izvođačima i publici. Koncert In Marinekreisen zapravo je vrlo dobar primjer kako taj proces izgleda u praksi: od pronalaska izvora i partiture, preko istraživanja i pripreme notnog materijala, sve do trenutka kada djelo ponovno zazvuči pred publikom.
U realizaciji projekta su nam pomogli Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Upravni odjel za kulturu i civilno društvo Grada Pule i Turistička zajednica Grada Pule, zahvaljujući čijoj potpori koncerte možemo realizirati i snimiti kako bi ta glazba poslije bila dostupna svima koji je žele čuti. Tek kada partitura ponovno postane glazba, možemo reći da je naš muzikološki posao doista završen. Koncert je dijelom financiran iz fonda NextGenerationEU, a organizira ga Udruga za očuvanje spomena na istarske skladatelje, čijoj voditeljici Aleksandri Santin Golojki zahvaljujem na velikom angažmanu.
