Likovna scena
Davor Rapaić u Puli otvorio izložbu "Formatiranje krajolika": Publiku pozvao da sama "kadrira" vlastiti doživljaj
(Snimio Mladen Radić)
U Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre otvorena je izložba Davora Rapaića "Formatiranje krajolika/Kadriranje neba", a riječ je o seriji prozirnih figura.
Sloboda
- Umjetnost je jedan osobiti doživljaj i tako treba ostati. Svijet umjetnosti nije realan svijet, to je svijet čovjeka i njegovog uma i ne podliježe tim zakonima prirode, univerzuma i uzročno-posljedičnih zakona. On ima svoju slobodu i svaki korak u toj slobodi i svaki korak u toj slobodi otvara nove i kreativne poslove. Rapaić voli eksperiment, to je put ka slobodi. Apsolutna sloboda ne postoji jer kada bi je doživjeli, morali bi se osloboditi svih materijalnih stvari na ovom svijetu, pa i svoje krhke tjelesnosti. Zato je u umjetnosti nužna sloboda, kazao je otvarajući izložbu predsjednik HDLU-a Istre Milan Marin.
I Rapaića zanima ta sloboda, ali još više ga zanimaju rešetke koje ima ta sloboda i koje imaju svi. Rapaić se iznenadio dobrom odazivu jer kaže da su svi radovi, a naročito ovi novi jako hermetični i zatvoreni.
- Mene baš briga za vas, mene briga za mene, ali na kraju se ti radovi rade da budu viđeni, doživljeni. Sad je to vaše i samo zato je ova izložba ovdje. Što se mene tiče, ja sam bio gotov kad sam napravio svaki rad. Više s tim nemam ništa. U nastajanju ovih radova niste me zanimali vi, zanimao sam se ja sam, ne kao osoba, kao materijalna stvarnost, nego me zanimalo zašto ja to tako radim, zašto ja to moram tako gledati, zašto su moji rezultati morali biti takvi kakvi su morali biti i nakon svih ovih godina to mi još uvijek ništa nije jasno. Zato je taj upitnik na kraju teksta u deplijanu, tako da slobodno možete dati naslove svakom radu, kako ga doživite, kazao je Rapaić.
Da bi dodatno ilustrirao tu "relativnost" morao je pročitati naslov vlastite izložbe s deplijana, poručivši posjetiteljima da nađu vezu.
- To je meni to. Ja sam mislio na krajolik, pa sam mislio na zalazak sunca, pa nisam mislio na zalazak sunca... Ja sam tu našao neke "premisice", ono što su me učili kada sam počinjao razmišljati o likovnosti u srednjoj školi. Ako je umjetnost, onda je neuhvatljivo, fluidno i doživite kako hoćete, poručio je.
Ogradica
Te "premisice", kako ih je nazvao, odnose se na one koje je posložio u deplijanu, da bi do zaključka pokušao doći pitanjem.
"Sveukupna ljudska vrsta ionako se oduvijek bavi ovom temom, iscrtavajući na nebu najnevjerojatnije prispodobe.
No, gledamo li svi isto nebo? Je li ono uistinu toliko jedinstveno (unatoč stalnoj mijeni)? Ili mu svatko od nas nameće vlastitu žarišnu točku i vlastito polje interesa? Ogradicu unutar koje uspostavljamo svoj jedinstveni svijet? Što li je s onim što je ostalo izvan tih kadrova? Dijelimo li to? Vidimo li svi isti zid u pozadini... isti svemir?
Veže li nas to"?, napisao je Rapaić.
Izložba se može razgledati do 5. svibnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
