Pred brojnim posjetiteljima u Srpskom kulturnom centru u Puli otvorena je izložba labinske umjetnice s pulskom adresom Irene Čule "Sunce noći". O izložbi i autorici govorili su u ime SKUC-a Milan Rašula, povjesničarka umjetnosti Tina Širec Džodan te akademski slikar Đorđe Stošić.
Širec Džodan podsjetila je da je Čule još 2020. u ovom prostoru izlagala jedan potpuno drugačiji ciklus, a istaknula je i taj svoj poseban osjećaj rada s autorima koji nisu akademski obrazovani, a imaju taj dar i energiju koja se možda kod profesionalaca ponekad izgubi, izblijedi.
- Kod autora kao što je Irena Čule primjećujem upravo taj žar autora koji stvara svim svojim bićem, svim svojim srcem, kaže Tina Širec Džodan.
Ovdje se radi o velikim formatima apstraktnog izričaja, vrlo skladnih kompozicija, različitih motiva i kolorita, od eksplozije boja do monokromnih radova.
- Dajte si vremena da pogledate radove i štošta ćete otkriti među njima, poručila je.
Jedan od glavnih "krivaca" za Irenino stvaralaštvo je i Đorđe Stošić te je nakon suradnje s njim dosegnula jednu veću razinu, kako je zaključio Rašula, u odnosu na druge umjetnike, iako nije želio nikoga podcjenjivati.
- Ako nema energije, nema ničeg, to nije umjetnost, entuzijastično je komentirao Stošić. "Ovaj ciklus je fenomenalan, imate puno akademaca koji ne dohvate ovu razinu, jer se foliraju, nemaju proizvod pa izmisle nešto i to guraju. Irena, ovo je tvoja prva ozbiljna izložba, odsad si slikarica!", poručio je on.
- Tako sam sretna što sam mogla ove slike pokazati na ovaj način u ovako lijepoj galeriji, sa ovako divnim ljudima, rekla je Čule koja se zahvalila na poletu i podršci koji su se osjetili na otvaranju.
Samostalna izložba Irene Čule, izbor je njenih recentnih radova nastalih u proteklih nekoliko godina.
"Prateći Irenin stvaralački put, od samozatajnih početničkih, školski formiranih koraka slikarskog izričaja i otkrivanja ovog medija pa putem, opažajući smjelije iskorake koji odaju traganje za stilskom formom kojom je moguće na platna iznijeti svoje misli, htjenja, svjesno i podsvjesno, mogli smo slijediti razvoju jedne istinski umjetničke duše s izrazitim smislom za slikarsku kompoziciju te rijetkom hrabrošću korištenja boje unutar iste. Pravi je užitak susresti se s autoricom, koja kroz svoje stvaralaštvo uspijeva pronaći medij izražavanja koji joj je predodređen, tim više ako se taj trenutak dogodi u zreloj životnoj dobi jer ga, ne štedeći se, koristi u njegovom maksimalnom kapacitetu", piše Tina Širec Džodan.
Ona ističe da opus broji mnogo više radova od izloženog i selekcija, zbog njegove raznolikosti nije bila laka, no izloženi su najreprezentativniji radovi ove zadnje slikarske faze Irene Čule.
"Mahom su to kompozicije velikog formata, čistog apstraktnog slikarstva na tragu velikih majstora visokog modernizma druge polovice 20. stoljeća. Autorica vješto crpi motive iz bogate riznice svjetskog slikarskog naslijeđa te ih još vještije provlači kroz vlastiti stvaralački imaginarij te pretače na platna dajući im svoj slikarski potpis. Većinu radova mogli bismo svrstati u apstraktni ekspresionizam, dok neki od njih koketiraju i s enformelom. Možda će nas na trenutak podsjetiti na velikane poput Murtića i Price, no to može jedino biti dokaz, ne samo o slikarskoj vještini i tehničkom majstorstvu ove autorice, već i o istinskom umijeću kroćenja stvaralačke misli.
Na velikim formatima, intenzivnih boja, ponegdje u kontrastnom suodnosu, gdje kompozicijski nailazimo i na prave eksplozije, skladno uravnotežene bilo širokim potezima raznih slikarskih i inih alata, bilo drip tehnikom, koju najčešće vezujemo uz gigantska platna Jacksona Pollocka, nižu se brojni apstraktni motivi. Zaista je širok raspon ovih apstraktnih kompozicija te su neke naizgled monokromne, a opet, gotovo jednako dinamične poput onih na kojima boja gotovo pršti s platna, a tu su i one koje graniče s figurativnim slikarstvom te je u njima moguće razaznati prostor ili figuru.
Gledajući cjelokupni opus Irene Čule, dojma sam kako je na svojem slikarskom putu pronašla onaj božanski osjećaj, kada kreacija preuzima svijest samog stvaratelja te, vođena nekom neobjašnjivom silom, sam čin slikanja pretvara u bestjelesno iskustvo blisko stanju transa ili meditacije. To je vjerojatno ono sunce noći, koje nas drži budnima i u najtežim, najmračnijim trenucima života, uravnotežuje eros i tanatos tjerajući vrstu na opstanak.
Slijediti putanju sunca, voditi se zviježđem stvaralačkog univerzuma, smjer je koji je utkan u svaku našu stanicu i možda prečesto na to zaboravljamo. Irena Čule, vjerujem, taj smjer dobro poznaje i slijedi ga svim svojim bićem", ističe ona.
Izložba će se moći razgledati do sredine travnja.