meditacija o nestajanju
Melankolija gledanja: Velika skupna izložba u Istarskoj sabornici otvara prostor za oproštaj, pažnju i nadu
(Press)
U Istarskoj sabornici u Poreču, 10. srpnja, u sklopu 65. Annalea, otvara se intrigantna i poetski naslovljena izložba "Melankolija gledanja stvari po posljednji put", u kustoskoj koncepciji Leile Topić. Izložba će biti otvorena do 14. rujna, a posjetitelji je mogu razgledati svakodnevno od 10 do 12 te od 18 do 21 sat. Ulaz je slobodan.
U vremenu koje obilježavaju krize – ekološke, društvene i egzistencijalne – izložba okuplja vodeće suvremene umjetnike koji kroz različite medije promišljaju nestanak, prolaznost i tihu transformaciju stvarnosti. Gledanje, poručuje kustosica Topić, ovdje nije čin kontrole, već čin oproštaja – svjedočenje svijetu koji polako izmiče.
Inspirirana stihovima T. S. Eliota o kraju svijeta koji dolazi "ne s praskom, već šaptom", izložba poziva na tiho, ali duboko prepoznavanje krajeva i početaka – trenutaka u kojima nestajanje postaje prostor za odgovornost, pažnju i nadu.
Umjetnici i radovi
Na izložbi sudjeluju istaknuti domaći i međunarodni autori, među kojima su Marina Abramović s fotografijom iz 1977. godine koja promišlja granicu pogleda, te Mirosław Bałka s instalacijom "The Cloud / Poreč (2025.)", sastavljenom od 66 kanti s vodom koje reflektiraju identitet i prolaznost.
Tu su i fotografije Rogera Ballena ("Harnessed Dove"), radovi Petre Grozaj i Svena Klobučara koji bilježe usamljenost i eroziju stvarnosti, kao i slikari poput Tomislava Buntaka i Natalije Borčić Peuc, čije slike evociraju napuštene krajolike i mitološke prostore izgubljene harmonije.
Ulayev "Fototot" iz 1976. performativno nestaje u svjetlu, dok Žarko Vijatović, Mare Milin i Josip Klarica svojim fotografijama bilježe tragove prisutnosti u onome što nestaje. Stjepan Šandrk se pak osvrće na digitalnu izolaciju mladih, kroz diptih figura uronjenih u svjetlost ekrana.
Izložba uključuje i radove Ivana Buvinića i Zlate Vucelić o memoriji i zaboravu, kao i fotografije Miljenka Horvata koje reflektiraju postegzistencijalne tragove.
Ne kraj, već poziv
Izložba nije katalog nestanka, već meditacija o prolaznosti kao temelju postojanja. Ona kroz radove postavlja pitanja o prisutnosti, svjetlu, sjećanju i suptilnim oblicima promjene. Melankolija ovdje postaje prostor za suosjećanje, a nestanak poziv na drugačiji pogled.
Organizatori izložbe su Grad Poreč – Parenzo, Turistička zajednica Grada Poreča, Istarska županija i Ministarstvo kulture i medija, uz podršku Valamara i Vina Rossi.
"Melankolija gledanja stvari po posljednji put" ostaje kao prostor tihe ljepote i poziv na svjesno promatranje – možda nečega što nestaje, ali svakako nečega što se u nama trajno oblikuje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
