(Snimio Klas Medak)
U galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika preksinoć je otvorena izložba slika Dubravke Svetličić "Gutfeeling" koja će se moći razgledati do 12. rujna.
U ime HDLU-a Istre prisutne je pozdravila Sanja Simeunović Bajec, da bi riječ uzeo Mladen Lučić koji je napisao predgovor izložbi. Slike su to koje su nakon dugo vremena, kako je Lučić to opisao, ugledale svjetlo dana, jer je Svetličić dosta dugo apstinirala od slikarstva zbog svog posla. Svetličić je između ostalog poznata i kao vrlo aktivna ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Grada Rovinja.
- Prije dvije godine se vratila. Krenula je u jednu priču koja je bila motivirana osobnim emotivnim razlozima i koja je upravo zbog tih razloga krenula s pričom o stavu. O drvetu koje je, kao što ćete vidjeti kad gledate izložbu, prisutno na brojnim slikama. Drvo kao simbol života, otpora, čvrstoće. Ono stoji na vjetru i odupire se kao što se Dubravka oduprla svemu što se prije dvije godine dešavalo, a radilo se o obiteljskim stvarima koje nisu bilo jednostavne. Upravo to je potaknulo priču kada se vratila za platno kojem se obratila kao svom ispovjedniku, kao onom koji shvaća što ona želi reći i od tog stabla je krenula dalje. Krenula je u jednu apstraktnu priču koja je započela, rekao bih možda ovim crnim crtežima na ulazu, čija apstraktna gesta je akcentuirana tirkiznim bojama. Onda je ta crna krenula u drugu priču, ona polagano nestaje i ustupa prostom razigranom koloritu koji je obojen specifičnim slikom koji de facto tu ekspresiju, te vrtloge, te nemire Dubravkinih opozicija, zaustavlja, smiruje i na neki način modelira.
(Snimio Klas Medak)
Ovdje ima nekoliko slika kada se opet vraća ta crna u funkciji drukčijoj nego što je bilo ovdje, koje pokazuju da smo dugo propuštali uživati u njenim platnima, da je ta apstinencija od slikarstva bila preduga i da sad jednostavno možemo biti zahvalni Dubravki da se vratila slikama i da možemo uživati u ovim kompozicijama koje su pred nama i koje očekujemo u budućnosti, kazao je Lučić. On je i istaknuo da nadu da će ciklus krenuti dalje, na što je umjetnica spremno odgovorila »Hoće!«
Svetličić je ponovila da se radi o radovima koji su nastali u dvije godine, što je kratko razdoblje za vrijeme kojeg se u njenom životu doista dešavalo dosta ključnih i bitnih momenata, vrlo snažnih, emotivnih.
- Tu je zaista platno bio moj najbolji i najtiši a nekad i najglasniji sugovornik, jer me nisu čuli oni koji nisu bili tada doma dok sam slikala. Puno je tu energije. To što je u meni kuhalo godinama trebalo je nekako izaći vani. Mislim da se to osjeća. Bilo je dosta crno pa zbog toga možda nije bilo toliko crne na platnu, ali naravno znamo što znači crna boja kao kontrast u slikarstvu, ona definitivno pomaže i daje onaj akcent koji možda s drugim bojama ne bismo mogli osjetiti. U svakom slučaju, riječ je o jednom periodu koje bilježi zaista duboko, duboko proživljavanje situacija, životnih suočavanja mene same sa sobom jer znamo i sami, bar oni koji su stvarovci ovdje, što znači kada uzmeš kist i platno i kada si moraš reći neke stvari kroz boje, neke stvari i glasno, a neke i napišeš pa i poslije prebrišeš.
Sretna sam zbog toga što sam u jednom periodu koji je bilo zaista težak uspjela pretočiti kroz platna u nešto što vi danas gledate. Hvala vam što ste došli. Hvala Lucu što je bila u tim trenucima sa mnom i kao čovjek, a i kao kolega. Hvala puno i Olegu Moroviću na dizajnu kataloga. Hvala puno mojim dečkima što su trčali oko štafelaja i svih ostalih stvari u stanu i imali razumijevanje za to i bili mi podrška i prijateljima koji su danas došli s raznih strana ovdje u Pulu, poručila je otvorivši izložbu.