"Paradigmatski ritmovi anestezije"
U galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre otvorena skupna izložba
(Foto HDLU Istre)
U galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika otvorena je skupna izložba »Paradigmatski ritmovi anestezije« čiji je kustos Andrej Zbašnik koji je izložbu otvorio uz Denisa Sardoza iz HDLU-a Istre.
U galeriji izlažu Manuela Vladić Maštruko, Slavica Marin, Senka Fučkar, Dario Jurjević, Fabio Gasparini, Igor Gustini, Matilda Zanini, Irena Vasilj, Mia Vučić, Edita Burburan, Marijan Zdunić, Daniela Battisti, Silvija Sikavica, Velia Krmpotić Vadignoff Sukači, Gordana Lenić, Irena Planteković, Barbara Babić, Vanina Topić, Jasenka Smrekar, Miranda Legović, Mariana Ban, Marina Đira, Demi Lisjak, Mirjana Tomašević Dančević, Tea Teodorović, Andrea Pavetić, Slađan Dragojević, Branka Legović, Andreja Krušelj Pavičić, Ljiljana Tršan, Mirjana Matić.
- Sveukupno postojanje kao da je utemeljeno između proživljavanja ugode i boli, naime, život se temelji na ljubavnom užitku spajanja i stvaranja života, kroz razne manifestacije i emanacije ljubavi, kao i na proždiranju i vječnoj transformaciji životnih oblika, što se događa kroz egzistencijalnu praksu ubijanja, proždiranja i asimilacije mrtvog tkiva bića u živo tkivo bića.
Sveopća kulturološka anestezija i uporno anestetiziranje bitka, putem medijskog programiranja, industrije lijekova koji poništavaju bol, serviranja ugodnih užitaka i lagodnog života, sve do antistresnih tečajeva raznih psiholoških modela i ezoterijskih praksi, uporno nastoje život učiniti ugodnim i blaženim, odnosno u progresu prostor-vremena, što više bezbolnim i s tendencijom da se što manje i rjeđe pati i proživljava bol.
Iako jedino kroz traumatska i bolna iskustva u stvari usvajamo one bitne vrijednosti bivanja, barem u opravdanim aksiološkim sustavima, ipak civilizacijska nastojanja, estetska i etička, svoju dominantnu strukturu ostvaruju kroz permanentno nastojanje dostizanja stanja povoljnog ritma anestezije, poništavanja boli i trajanja bez bolnih iskustava, unatoč sadističkim i mazohističkim ekstremima, upravo način i sredstva putem kojih se suočavamo i na koji način reagiramo na bolna iskustva određuje i definira našu ljudsku vrijednost i u konačnici našu sposobnost da se prilagodimo i pobijedimo vječnu istinu straha i dileme u vezi obračunavanja s onim aspektima životnih strujanja koji nisu ugodni niti poželjni i koje većina uglavnom želi izbjeći i anulirati iz vlastitog života.
Dakle, upravo je anestezija ključni energetski potencijal smislenog razumijevanja i valoriziranja ljudske patnje, potrage i podnošenja egzistencijalne boli u raznim inačicama, unutar esteteskih, političkih, ekonomskih, etičkih, religijskih, poetskih i pragmatičnih procesa, usudio bih se reći da bez boli i bez poništavanja neugodne činjenice boli nema spoznaje, niti onog nektra slatke vizije o smislu i bestežinskom idealu vječnih nastojanja bivanja, u stremljenju prema egzistenciji ugode, mira, spokoja, radosti, dakle prema odsutnosti nemira, nespokoja, nesreće, svega onoga što je bolno i neugodno, teško podnošljivo i zbog čega nam je život težak i naporan, kazao je Zbašnik.
Izložba se može razgledati do 27. lipnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
