Pulska slikarica predstavlja izložbu "Tirkizne sinergije" u Banjolama

(Foto: Općina Medulin)

Izložba „Tirkizne sinergije“ - zajednička je izložba renomirane pulske slikarice Sanje Simeunović Bajec i vrsne keramičarke Marije Stanojlović iz Pančeva. Izložba spaja dvije jedinstvene umjetničke vizije, prožete vrlo sličnom likovnom izražajnošću kroz upotrebu boja i kompozicijskih rješenja, te potreba da svoje likovno znanje i iskustvo putem mentorstva, radionica i tečajeva prenesu na druge umjetnike.

Obje umjetnice krasi zajednički senzibilitet u korištenju mediteranske palete boja, suptilnost intimističkog pristupa interpretaciji svijeta i njegove ljepote. I Sanjine slike i Marijina keramika savršeno su izbalansirane između apstrakcije i figuracije, nježnosti i geste.

Boje oker i tirkiz, simboli zemlje i mora, dominiraju njihovim slikarskim dijalozima, stvarajući senzualan i dinamičan vizualni doživljaj. Njihove vibrantne palete pričaju priče o pejzažima, licima, sjećanjima i unutarnjim stanjima, dok vibracije boja vode promatrača kroz osjećaje slobode, radosti i nostalgije. I jedna i druga daju završni akcent svojim radovima snažnom likovnom gestom, potezom, impulsom pritajene ženske snage, putem grafitnih linija, tamnih urezotina koje daju dodatnu dinamičnost kompoziciji i artikuliraju ekspresiju.

Marija voli modelirati portrete u bareljefu ili portretne biste koje joj omogućuju širu slobodu poigravanjem formom, ali i emocijom zarobljenom u materijalu. Promatrajući njene ženske portrete u blagom melankoličnom naklonu glave prema jednoj strani ramena, „iskoraku u prostor“, odnosno kontrapostu, koje svoje korijene vuče još iz doba helenizma, skulptorica pokušava osvojiti dodatni prostor i uvući ga u igru izražajnosti organske forme. Zanimljivo je kako dvije ili više skulptura postavlja u jukstapoziciju, jednu pokraj druge i na taj način prostor između njih pretvara u dodatno likovno izražajno sredstvo koje dinamizira postav.

Služi se posebno izražajnom keramičarskom tehnikom zvanom kamenina*. To je keramika, koja se po finoći i poroznosti nalazi između lončarske keramike i porculana. U sebi ima veći postotak kremenog pijeska, što površini skulpture daje iluziju ispucale arhaičnosti. Mislim kako je izbor te tehnike, koja stvara „šupljikavost“ površine, rezultat njenog dugogodišnjeg istraživanja i proučavanja tradicionalne keramike i arheoloških artefakata. Ne želim dublje ulaziti u ikonografsku analizu samog materijala i motiva njenih portreta, međutim - gledajući njene portrete odmah se prisjetim ritualnih ritona i posuda neolitika i antike Mediterana, koje su također prikazivale lica boginja ili heroja.
Posebnost Marijina majstorstva je hrabro skulptorsko poigravanje kombiniranjem keramike i obrađenog kamena koje sklapa u dinamičnu, mozaičnu kompoziciju, što je također jedna od refleksija njene zaokupljenosti tradicijom, a slikarska intervencija, bojenje keramike čini njen rad posebnim. Ona modelira instinktom kipara, a slika ratiom slikara.

Sanja Simeunović Bajec već dugi niz godina dosljedna je svom intimističkom, apstraktnom slikarstvu. Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, oblikuje slojevite, dinamične, kompozicije, gdje se suptilna paleta lazurnog namaza boje meditativne, atmosferske perspektive kontrapostira s ekspresivnom gestom crteža. Njene slike su dijalog između spontanosti i promišljenosti, gdje oker, nijanse zelene i plave stvaraju vibrirajući ritam Mediterana, sjećanja na njegovu svjetlost, teksture i senzualnost. U kolorističkim rebusima discipliniranih, lucidnih nanosa boja s istančanim okom za njihove valere, ona lakoćom interpretira svoja intimistička sjećanja na trenutke provedene na svom omiljenom otoku Lastovu, koji posjećuje od djetinjstva.

Dosljedna svom slikarskom, profinjenom stilu osjećajnosti, Sanja uspješno interpretira esenciju motiva stiliziranih biljaka, trske, barki, horizonta, mora i stvara hermeneutički putokaz između svojih sjećanja, identiteta i naših promatračkih vještina. Svojim slikama želi dočarati važnost ljepote nedirnute prirode koja pruža spokoj, slutnju višeg smisla života i razotkriva misterij života.

Dvije umjetnice, dva umjetnička svijeta, osobnih kulturoloških habitusa i impresija spojeni istim afinitetom prema mediteranskom kolorizmu, gesti i emociji otvaraju pred nama ne samo prizore, već i prozore u intimne pejzaže emocija i sjećanja. Kao što Sanja s lakoćom interpretira esenciju pejzaža, tako Marija s lakoćom interpretira emociju ljudskog lica. Obje s lakoćom pročišćavaju formu jer njihovi radovi nisu tek stilizirani opis zatečenih formi, već su „otvori u prirodu bitka“ - mjesta susreta unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Neka nam ova izložba bude nadahnuće u sve ono lijepo što nam umjetnice poručuju putem svojih radova, a to su samo pozitivne ljudske afirmacije i kvintesenca prirode. Prepustimo se tim "naplavinama sjećanja" koje provociraju fine, umirujuće energije i priziv savjesti dobrote što i jest poanta ove izložbe.

***Kamenina, keramika koja se peče na visokoj temperaturi od oko 1200° C kako bi se postigla vitrifikacija. Budući da je kamenina gusta, glazura služi samo za ukras. Posuđe od kamenine potječe iz Kine oko 1400. god. prije Krista i izvezeno je u Europu u 17. stoljeću, gdje postaje vrlo popularno posebno u Engleskoj i Nizozemskoj.