S otvaranja izložbe u Galeriji Fonticus
Tekstilne konformacije naziv je multimedijalnog likovno-modnog događanja predstavljenog u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu.
Osim izložbe, cijeli događaj sastojao se i od modne revije te nastupa riječkih Putokaza, a suradnici u projektu su i Ivana Žanko, Antonija Gospić, Nina Kožul, Peter Giordani, Miranda Đaković (Putokazi), Ivo Vičić Arexx i Frano Đurović. Djevojke odjevene u kreacije nisu bile profesionalne manekenke, već polaznice tečaja usavršavanja klavirskih interpretacija pod vodstvom prof. Katarine Krpan, a u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži iz Grožnjana. Kustos je Eugen Borkovsky.
- Suptilno plavetnilo, određeno tirkiznim spektrom, uz poštovanje bijele ne-boje, odrednice su ovog multimedijalnog modnog predstavljanja. Tema, ideja premise projekta je element voda, objasnio je Borkovski podsjetivši da je Dobranić dobro poznat domaćoj i internacionalnoj modno-likovnoj sceni, a za ovu prezentaciju odabrao je suradnike. Tu je Ivana Žanko koja s autorom obrađuje prazni tekstil, metražu koju on oblikuje u odjevne predmete. Takvi isječci, jer se tekstil može rezati i određivati mu gabarite, poslužili su i kao dio postava u galerijskom prostoru. Dobranić je šminku i friziranje manekenki prepustio Nini Kožul. Živi modeli oživljavaju oblikovani tekstil i staju pred objektiv Petera Giordanija, koji potpisuje fotografije na zidovima galerije.
S otvaranja izložbe u Galeriji Fonticus
Autor projekta posebno se pobrinuo za zvučnu kulisu, povjerivši tu odgovornost grupi Putokazi i njihovoj voditeljici Mirandi Đaković i u tome su se koristili zvukovi Rječine, koje bilježi Ivo Vičić Arexx te glasovni iskazi članica Putokaza. Zvučni miks ovih čujnih segmenata, baš za ovu prigodu, napravio je Frano Đurović.
- Posebno mi je zadovoljstvo i da u osvit 40. rođendana Putokaza možemo uživati u njihovim glasovnim i zvukovnim interpretacijama kojima opetovano dokazuju svoju glazbenu i artističku neponovljivost…, poručio je Dobranić.
S otvaranja izložbe u Galeriji Fonticus
U ovom multimedijalnom projektu u žiži interesa je element vode, a takva premisa, rezultira izuzetno čistom prezentacijom, kao što je objasnio Borkovsky. Umjetnik se usredotočuje na jednu, do maksimuma očišćenu priču.
Borkovsky ističe da autor projekta koristi gabarite lokacije. Gradska galerija Fonticus, njen studio, renesansna loža, stepenice te trg kamenom popločen pod, postali su pista za prikaz, šetnju manekenki u autorski oblikovanim odorama. U postavu ove izložbene, performativne prezentacije, nalaze se i modni detalji. To je autorski nakit Igora Dobranića, zapravo objekti koji se mogu odijevati, a ovdje su predstavljeni i kao skulpturalni predmeti. Tu su narukvice i ogrlice za koje umjetnik koristi skroman asortiman materijala, a radi se o staklu, tvrdim dijelovima školjaka i gumirana tekstilna traka. Ti elementi izvedeni su kolorističkim karakteristikama koje obilježavaju cijeli projekt gdje se nakit ponaša poput vode – razigran, nepredvidljiv, proziran ili određen plavim spektrom, kao što su komponente od puhanog stakla koje oblikuje Antonija Gospić iz Muzeja antičkog stakla u Zadru.
S otvaranja izložbe u Galeriji Fonticus
- Ovdje se događa da su predmeti nadišli tehnološka određenja i da se u galeriji pokazuju kao kreativna ponuda nekonvencionalnih oblika, objekata, predmeta, instalacija, ali koje zaslužuju pažnju. Grci su smatrali da se postojanje određuje s pet osnovnih elemenata od čega su četiri fizikalna: vatra, zrak, voda i zemlja. Peti element, koji nije materijalan, doživljava se kao eter, duh, esencija, a Dobranić ovim projektom dodiruje, materijalizira elemenat vode i duha. Događa se sinergija osoba, stvari i aktivnog tijeka, uz asociranje stalne mijene svega spomenutog, konstatirao je Borkovsky.
Kostimograf Igor Dobranić je godine 1996. završio dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a 2010. diplomirao kostimografiju na istom fakultetu. Godine 2001. završio je eksperimentalni program modnog crtanja na Central St. Martins College of Art & Design u Londonu.
Od 1998. godine radi kao kostimograf u Gradskom kazalištu "Zorin dom" u Karlovcu i u kazalištu u Sisku. Ostvario je oko 50 kostimografija i scenografija. Predstave na kojima je surađivao osvajale su nagrade na međunarodnim festivalima u Njemačkoj, Indiji, Norveškoj, Austriji i drugdje.