"Otapanje vladara" (Promo)
Filmske projekcije u Areni nastavile su se u nedjelju navečer prikazivanjem filma "Nakon ljeta" Danisa Tanovića, koji je jedan od scenarista uz Nikolu Kuprešanina i Anju Matković koja tumači glavnu ulogu.
Dakle - osunčani dalmatinski otok i likovi kakve gledamo najmanje od "Naše malog mista" naovamo, ali i najbolji aparat za kopiranje na koncu počne raditi sve bljeđe kopije. Ona je Maja, fatalna cool zagrebačka urbana treba, a on je Saša, tajanstveni stranac, pisac s kreativnom blokadom (disfunkcijom?). U opisu se spominje nekakva romansa, ali tu romanse ima kao što ima vode na ljetnom asfaltu, pa recimo samo da se troše dok se film razvlači unedogled.
Najveća misterija je što je to što ih je međusobno privuklo, jer nikakve kemije između njih nema. To što su oba lika stereotipi iz sapunica nije dovoljno, a on ima jednu veeeeliku tajnu koju možete pretpostaviti lakše no što možete pretpostaviti da će padati kiša kada se pojave oblaci nad pulskim lukobranom. U jednom trenutku pojavljuje se i parketar koji je diplomirao ili doktorirao književnost na temu Williama Blakea. Jedini koji koliko-toliko funkcionira kao lik je načelnik Ićo kojeg glumi Goran Navojec, on je dobar, ali ni on ne može sve iznijeti na svojim plećima.
Osim toga, tu su dijalozi u kojima nema ničega, niti zabavnog, čak niti toliko glupog da bi bilo pamtljivo. Što je razumljivo jer nema ni radnje. Maja dolazi na otok i pokušava nešto otkriti, ali to se smjesta baca u stranu i malo povuče na kraju da se zaokruži priča koje, realno gledajući, nema. Ima tu nekih, očekivano, lijepih kadrova otoka, mora, sunca i kamenitih ulica, što bi bilo dovoljno tek da popuni spot neke lokalne klape. No, dobro, barem je film završio taman da stignem na prvu noćnu Pulaprometovu liniju.
(Promo)
Film "Otapanje vladara" redatelja i scenarista Ivana Salatića prikazan je u Istarskom narodnom kazalištu jučer ujutro. Malo čudno, ali u suštini vrlo prikladno vrijeme i još prikladnije mjesto za jedan čudan i intrigantan film koji se poigrava pričom i formom. "Otapanje vladara" nadahnjuje se spisima izvjesnog Đuke, koji u filmu prati vladara crnogorskog vladara Morlaka koji je teško bolestan i odlazi u Italiju. Morlak je Petar Petrović Njegoš iako se tako ne oslovljava.
S obzirom da se u filmu dosta koriste stihovi, "Otapanje vladara" mogao bi se opisati kao niz filmskih "strofa". Ima tu neke čudne poetike, koja bi dobro pasala nekom psihedeličnom filmskom uratku, pa premda film nije uvijek jasan, on nekako vuče da razmišljate što je posrijedi jer djeluje kao da tu mora biti još nečega. Vjerujem da će se u njemu bolje snaći oni koji bolje poznaju crnogorsku povijest, a oni koji o njoj znaju malo ili ništa trebali bi biti strpljivi i prepustiti se, čitati između redaka. Nije lako, ali treba pokušati. Osim toga, tu je i Marko Pogačar u ulozi vladara.