(Promo)
Književnost, kao i filmski uradci o odrastanju, sazrijevanju, mladenačkim problemima, krizama i sličnome, već su dosta vremena smatrani kao posebni dio književnosti. Dok je nekada književnost, a nekako uzročno-posljedično potom i filmska umjetnost bila strogo podijeljena na ona za djecu i na onu za odrasle, šezdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do sve većeg razvoja umjetnosti za mlade, i to posebice kroz djela Williama Saroyana, od kojih su kod nas najpoznatija u prijevodu bila "Mama, volim te" i "Tata ti si lud", gdje dolazi do svojevrsne defabularizacije klasične dječje književnosti.
Eksperti vele da je sam izraz "književnosti za mlade" osmišljen kako bi olakšao prijelaz između dječjih romana i književnosti za odrasle. To se i reflektira i na filmsku umjetnost. I uzročno-posljedično, dolazimo i do filma "Dobre djevojke" koji je prikazan na pulskom festivalu. Riječ je o prvijencu Urške Djukić te koprodukciji nekoliko zemalja - Slovenija, Italija, Francuska, Hrvatska, Srbija. Glavne uloge tumače Jara Sofija Ostan i Mina Švajger. Prije Pule, ovaj je film prikazan na Filmskom festivalu u Berlinu 2025. – službeni program "Perspectives", gdje je dobio nagradu FIPRESCI i gdje je upriličena svjetska premijera, a prikazan je i na filmskom festivalu u Sofiji.
Iako, na prvi pogled sam naslov može djelovati kao opće mjesto, film odlazi u dublje sfere i kreće se drugim stazama. Meandrima duše.
Introvertirana šesnaestogodišnja djevojka Lucija pridružuje se ženskom zboru svoje katoličke škole, gdje se sprijatelji s Ana-Marijom, popularnom i koketnom studenticom treće godine. Kada zbor otputuje u seoski samostan na vikend intenzivnih proba, Lucijino zanimanje za tamnookog restauratora stavlja na kušnju njezino prijateljstvo s Ana-Marijom i drugim djevojkama.
Tu dolazi do zanimljivog obrata, a prvi dio filma u znaku je psihološke analize ne samo glavne junakinje, već i cjelokupnog procesa odrastanja, sazrijevanja, kao i psiholoških obrata, iskušenja, kada se još ne zna u kakvom će smjeru film ići. U biti, taj postupak se ponavlja više puta tijekom filma, kada se ne zna u što će se ovo ostvarenje pretvoriti, u koji žanr, što je mnogim gledateljima, sudeći po komentarima, bio i najjači dio. Glavna junakinja "raste" s filmom, razvija se i doživljava svojevrsno pročišćenje, katarzu, česti motiv u literaturi/filmu odrastanja. Ali vrlo efektno izvedeno.