Srednjoškolci su otpuhnuli prašinu sa požutjelih stranica arhivske građe i proučili najznačajnije stranice životopisa jednog od rašporskih kapetana, Marca Alivisea IV. Foscarija, iz loze San Simeone rođenog 9. listopada 1727. godine

"Marco Alvise IV. Foscari " novo, četvrto izdanje školskog projekta "Buzećani - naši (ne) znani sugrađani" Srednje škole Buzet, ovoga puta posvećeno rašporskom kapetanu, predstavljeno je kratkim uprizorenjem u režiji učenika gimnazijskih i strukovnih odjeljenja. Voditelji projekta su profesori Tea Peloza i Hrvoje Badurina, a vanjski suradnik Matija Nežić.

Iz venecijanske loze San Simeone

Prethodnih godina srednjoškolci su, istražujući široj javnosti manje poznate građane, koji su svojim aktivnostima ostavili značajan trag u zajednici, predstavili Girolama conte Agapita, potom prvu učiteljicu u hrvatskoj školi u Buzetu Terezu Golmajer, te babicu Ninu Prodan, primalju iz sela Urihi koja je od 1939. do 1948. porodila čak 232 djece. A sada su otpuhnuli prašinu sa požutjelih stranica arhivske građe i proučili najznačajnije stranice životopisa jednog od rašporskih kapetana, Marca Alvisea IV. Foscarija, iz loze San Simeone rođenog 9. listopada 1727. godine. Foscari je obnašao mnoge javne funkcije mletačke magistrature. Javnu je karijeru započeo kasno, a prihvaćanje funkcije u Buzetu nije bio rezultat političke ambicije, već je trebalo popraviti ekonomsku situaciju obitelji koja je zapala u kroničnu nelikvidnost. Srednjoškolci su se vratili u 18. stoljeće i uprizorili događaj iz studenog 1789. godine kada su grof i grofica Agapito u svom salonu ugostili Foscarija s obitelji.

Činovnik koji nije imao nadređenih

Rašporski kapetan, visoki mletački činovnik i jedan od najznačajnijih rektora mletačke uprave u pokrajini Istri bio je najviši vojni i politički autoritet seoskog područja kojemu se trebalo obratiti za sva upravna i pravna pitanja, činovnik koji nije imao nadređenih u Istri. Naziv i titula ostaju isti sve do kraja mletačke uprave u svibnju 1797. godine. Imenovao ga je dužd iz redova uglednih mletačkih plemićkih obitelji na mandat od 32 mjeseca.

Prvi rašporski kapetan u Rašporu, koji je zbog svog strateškog položaja nazvan "Ključem Istre", bio je Pietro Emo. Početkom XVI. stoljeća za vrijeme ratova Cambraiske lige, Rašpor nekoliko puta prelazi iz venecijanskih u Austrijske ruke i obratno.

Tijekom sukoba Rašpor je veoma stradao pa je rašporski kapetan iz sigurnosnih razloga prebačen u Buzet. Tako je Buzet 16. lipnja 1511. godine, postao sjedište rašporske kapetanije. To je bio veliki događaj jer grad tada doživljava preobražaj. Boravak visokih dužnosnika odrazio se na sve aspekte života male komune što je danas vidljivo u bogatoj arhitektonskoj ostavštini. Kaštel Buzet razvio se i poprimio današnji izgled upravo u tom razdoblju, popravljeni su i dograđeni bedemi i sagrađena monumentalna vrata. Gradnjom i unapređenjem stambene arhitekture nastali su trgovi i ulice, a viša razina društvenog standarda vidljiva je i u raskošnim sakralnim zdanjima i njihovom bogatom inventaru.

Dok arhitektura Buzeta vidljivo ocrtava promjene, dokazi o promjenama u društvu na koje je utjecala prisutnost sjedišta kapetanata, ostali su sakriveni u prašnjavim spisima arhivskih institucija.

Slojevit društven život

Ono što Buzet bitno razlikuje od drugih gradova je upravo to da je u njemu stolovao rašporski kapetan i da je to bilo zlatno razdoblje povijesti razvoja grada. Prava je rijetkost da jedan tako mali kaštel koji je brojio tek oko četiristo stanovnika imao tako složen i slojevit društven život koji priliči većim urbanim sredinama. Dokaz su tome pojedinosti koje donose novija istraživanja poput karnevalskih balova, ljubavnih afera plemića i kćeri bogatog trgovca, ili kćeri plemića i vojnika na službi, ali i svađa, pa čak i sa smrtnim ishodom.

Povezane vijesti

• Mladi Buzećani uče slovenski jezik i ruše jezične barijere
• U buzetskom kraju susreću se ča, kaj i što
• Anamarija Guzijan, vlasnica Cambridge Certificate of Proficiency: ZNA ENGLESKI POPUT ENGLEZA