Jedne večeri 1949. godine pekli smo rakiju, a do nas je došao Anđelko Ružić, prijeratni emigrant, u posjet svojoj rodbini u Kaštelir. On je otkrio moje znatiželje, vidio knjige koje čitam… Mislim da me on uputio na ovu životnu stazu. Zatim sam u četiri i pol godine završio osam razreda škole, veliku maturu u Rijeci i 1953. upisao Pravni fakultet u Zagrebu i završio ga 1957. Te iste godine postao sam sudac u Bosanskoj Dubici, kadra je nedostajalo, ispričao je tada 51-godišnji sudac Petar Simoneti novinaru Glasa Istre
Glas Istre, 1984. godina
U SR Hrvatskoj se potiče proizvodnja mlijeka i mesa, za što su osigurane milijarde dinara. U sklopu tog programa proširene su dvije stare farme u Valturi i Labinu, čime je povećan kapacitet za 340 grla stoke. "U ovoj godini počinje gradnja još četiri farme (među njima jedna kraj Labina) i rekonstrukcija dviju starih.
Farme koje će se pustiti u pogon do kraja ove godine osigurat će Hrvatskoj još oko 35 milijuna litara mlijeka godišnje, čime će se znatno poboljšati opskrba tim traženim napitkom, koji se pri sadašnjim oskudnim izvorima katkad mora čak uvoziti, umjesto da ga izvozimo… Do kraja prošle godine dovršeno je 16 od 20 planiranih tovilišta junadi (među kojima u Umagu i Pazinu) s kapacitetom od oko 47,6 tisuća grla, što osigurava 12,5 tisuća tona visokokvalitetnog mesa godišnje."
Nema zabave
Mladi na Rovinjštini smatraju da nisu dovoljno aktivni i organizirani. "Stječe se dojam da su mladi u Žminju i Kanfanaru stvarno prepušteni sami sebi. Oni su godinama bili napušteni i od općinskih omladinskih rukovodilaca, koji su nedovoljno shvaćali svoje zadatke. Naročito su bez organiziranih aktivnosti oni koji već rade ili idu u srednje škole izvan mjesta boravka. Najveća je primjedba: nepostojanje zabavnog života u njihovim mjestima. Za njih su subote i nedjelje te drugi praznici predugački. Ovo ih prisiljava da odlaze na zabave i plesove, kako bi ispraznili svoje baterije, u druga mjesta. To oni ne prihvaćaju, već žele imati vlastite zabavne večeri."
Na pulskoj su se tržnici pojavile zelene banane, što je izazvalo žestoke kritike novinara, koji je poručio da bi netko zbog toga trebao pocrveniti. "To južno voće rijedak je gost na trgovačkim pultovima i zbog toga se njemu i progleda kroz prste, pa se prodaju (i kupuju) zelenije banane nego što bi to smjele biti prema Pravilniku o kvaliteti voća i povrća. Posljednje banane, međutim, pokliznule su se na vlastitoj kori: bile su tako zelene da je tržišna inspekcija naložila prodajnoj mreži 'Droga' u Puli da ih povuče iz prodaje.
Potrošači će ih dobiti tek kad dozriju. I više od deset dana nakon što su prodane građanima po nimalo niskoj cijeni te zelene banane još nisu spremne za jelo. Doduše, do nekih kupaca - sretnika (negdje je radila i veza) stigle su i zrelije banane. A zbog čega one nisu žute? S tim problemom suočeni su i u Zagrebu, a uzrok je, kažu, zamrznuti trošak za skuplju struju koja se koristi za zagrijavanje (dozrijevanje) banana. Banana po propisu mora zelena ući u našu zemlju, no takva ne smije biti kad ulazi u kupčevu torbu."