NA DANAŠNJI DAN 1979. GODINE

VREMEPLOV GLASA ISTRE: NEUSPIO ATENTAT NA ŠAHA REZU PAHLAVIJA U MEKSIKU; U Rovinju dnevno do 70 djece s bronhitisom, anginom…

| Autor: Zoran ANGELESKI

Kad smo već u vremeplovu, vratit ćemo se 131 godinu unazad - u Rapcu je 11. lipnja 1889. otvoren prvi hotel u kući obitelji Višković, blizu današnjeg ateljea Orlando, nazvan "Quarnero". Rabac je 1907. posjetio austrougarski prijestolonasljednik Ferdinand, a prvi veliki hotel u Rapcu podignut je 1925., zvao se "Trieste", danas "Primorje"

Kako je tog 28. lipnja 1979. javio France Presse, a prenio Glas Istre, ranom zorom izvršen je neuspio atentat na bivšeg iranskog šaha Rezu Pahvalija koji je tada, kao svježe svrgnuti monarh u tri mjeseca ranije dovršenoj Islamskoj revoluciji, boravio u dobro čuvanoj vili u gadu Quernavaca, udaljenom 70 kilometara južno od meksičkog glavnog grada. Kako je, pak pisao meksički "El Diario", a na osnovi izjava šahovih tjelohranitelja, jedan helikopter bez registarskih oznaka nadlijetao je vilu gdje živi bivši iranski suveren i ispalio nekoliko rafala iz mitraljeza. Stražari su odmah otvorili vatru na nepoznati helikopter koji više nije pokušao nadlijetati vilu.

Bivši iranski šah nije ozlijeđen u atentatu, a meksička federalna policija odmah je nakon napada podijelila svim policijskim stanicama u zemlji slike poznatog međunarodnog teroriste Ilicha Ramireza Sancheza poznatog kao Carlos ili Šakal, za koga se pretpostavljalo da je mogao stajati iza tog atentata . No, ubrzo je organizacija "Iranskih fedaina" preuzela odgovornost za atentat. U izjavi AFP-u vođa te organizacije ajatulah Sadeh Kalkali kazao je da je šah u atentatu lakše ranjen te da mu je automobil potpuno uništen. Kalkali je upozorio meksičke vlasti da ne pružaju azil ovom "opasnom čovjeku" , a bivšem šahu poručio da će biti "ubijen makar se sakrio u podrumu Bijele kuće".

Presudna nafta

Kako se pokazalo, te se prijetnje nisu obistinile, a šah je umro u godinu dana kasnije, 27. srpnja u Kairu. Početkom ljeta 1979. već je tri mjeseca bila dovršena Iranska revolucija, poznata i kao Islamska revolucija u Iranu, a koja se odnosila na nagle i nasilne političke promjene u Iranu između 1977. i 1979. godine koje su preobrazile zemlju iz prozapadne monarhije pod vodstvom šaha Mohammeda Reze Pahlavija (nakon školovanja u Švicarskoj, u 22. godini života 1941. preuzeo iransko prijestolje) u Islamsku republiku čiji je vrhovni autoritet postao Imam Homeini. Prije dolaska na vlast, za prognanstva u Turskoj i Iraku, Homeini je Pahlavija žestoko kritizirao, nazivajući ga "židovskim agentom i američkom zmijom". Važnost nafte, skori osmogodišnji rat Irana i Iraka Sadama Huseina, tada američkog saveznika, kasnije neprijatelja, stotine tisuća mrtvih, izvor međunarodne nestabilnosti do današnjih dana… sve su to razlozi nešto više kontekstualnih redaka gornjoj vijesti po neuspjelom atentatu.

Uz spomen presudne važnosti nafte, vrijedi iz ovog broja Glasa Istre prenijeti i tada kratku, ali znakovitu vijest iz Osla da će tamošnja specijalna jedinica sigurnosti štititi naftna postrojenja Norveške u Sjevernom moru od napada terorista.

Zadržat ćemo se još kratko na onodobnim turbulentnim međunarodnim odnosima. U tom broju Glasa Istre objavljena je i zanimljiva vijest da je u doba kineske kulturne revolucije čak 40 posto (a u nekim dijelovima zemlje broj se penjao na 70 posto) presuda zbog kontrarevolucionarnog djelovanja bilo - nepravedno!

Na zasjedanju kineskog narodnog kongresa predsjednik vrhovnog suda rekao je da će do kraja te 1979. godine biti revidirane sve pogrešne osude koje su donijeli sudski organi u kulturnoj revoluciji. Već je dotad, na osnovu podataka iz 29 kineskih provincija, bilo ukinuto čak 164.000 nepravednih presuda. Međutim, tijekom kineske kulturne revolucije samo je manji broj ljudi izveden pred sudove. Golema, milijunska većina bila je maltretirana i osuđivana bez sudskih osuda.

'Rabac gotovo pun'

Da se iduća vijest iz ljeta 1979. objavi danas, nju bi zbog recentne pandemije koronavirusa prenijeli svi nacionalni mediji u tili čas. Naime, dječji dispanzer u Rovinju tih je dana bio, kako piše Glas Istre, 'opsjednut majkama koje donose svoju djecu na pregled'.

- Dnevno od 7 do 11 sati dežurna liječnica pregleda od 50 do 70 malih bolesnika. Dijagnoze su pretežno iste: bronhitis, angina, upala. Očito da toplo vrijeme kao razlog za obolijevanje male djece utječe na pojačano javljanje liječniku. Savjetuje se roditeljima da malu djecu što manje izlažu suncu, propuhu i općenito naglim primjenama temperature, glasila je ta vijest pod, ne baš najsretnijim naslovom "Djeca teško podnose sparinu".

"Rabac gotovo pun". I ovako naslovljena vijest s konca lipnja 1979. u ovo korona vrijeme, kad bi čitatelj bio zakinut za vremenski kontekst, dobila bi nenadano senzacionalističku notu.

No tada su prije turističke špice hoteli u Rapcu bili gotovo puni.

- Slobodna je tek po neka soba i po neki apartman. U Rapcu je jučer bilo 5.354 gosta (a istog dana 1978. oko 5.600). U kampu ih je 780, pedesetak manje nego 1978. na ovaj dan. U kućnoj radinosti Rapca su 373 gosta (lani 452), a slobodnih mjesta je još oko 280, pisao je tada Glas Istre.

Kad smo već u vremeplovu, vratit ćemo se 131 godinu unazad - 11. lipnja 1889. u Rapcu je otvoren prvi hotel; nalazio se u kući obitelji Višković, blizu današnjeg ateljea Orlando, a nazvan je "Quarnero". Osam godina kasnije, 1907., Rabac je posjetio austrougarski prijestolonasljednik Ferdinand, a na rivi su ga dočekali brojni znatiželjnici. Prvi veliki hotel u Rapcu podignut je 1925. godine, zvao se "Trieste", danas "Primorje".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter