Svaka bi mi pomoć dobrodošla. Osobito novčana jer još dugujem za režijske troškove, a mirovina koju mi isplate na ruke u visini od 960 kuna te poneka 'injekcija' u vidu socijalne pomoći iz Grada Umaga su poput vode. Ti novci mi procure iz ruku dok ih dotaknem. Troškovi života su previsoki i jednostavno ne mogu izvući kraj s krajem, a ne znam kako si pomoći, priča nam umirovljena profesorica Ines Kušće

"Dobro da sam još živa!" Tim nas je riječima na svom kućnom pragu dočekala profesorica Ines Kušće iz Ulice Ivana Matetića Ronjgova 20/a u Umagu, inače poznata čitateljima Glasa Istre otprije točno godinu dana kada smo prvi puta pisali da ovoj teško bolesnoj umirovljenoj profesorici fizike u stanu pada kiša na glavu i da joj se doslovno urušava strop. Uvodi nas i sada profesorica u dnevnu sobu zatrpanu stvarima, s ljepljivim mirisom vlage i ogromnom rupom na stropu koja nas "gleda" kao kakva neman širom razjapljenih usta. Užas!

Tvrtka Tera iz Umaga ispunila obećanje

I dok smo još uvijek pod dojmom viđenog, nastavlja nam Kušće opisivati situaciju i stanje u kojem se nalazi, a nije nimalo bolje nego prije godinu dana.

- Krov iznad stana mi je srećom saniran u listopadu čime je izbjegnuto njegovo urušavanje. Željela sam ovim putem zahvaliti svima koji su sudjelovali u ovoj, doslovno rečeno, akciji spašavanja moga krova nad glavom. Nakon prošlogodišnjih napisa u 'Glasu Istre' umaško komunalno poduzeće Komunela d.o.o. je, po sili zakona, preuzelo upravljanje nad zgradom te je rukovodilo poslovima sanacije dijela krovišta iznad mog stana. Dio sredstava je uložila sama tvrtka Komunela uz pomoć Grada Umaga, a svoju je hvalevrijednu donaciju dao i krovopokrivački obrt "Oskar" iz Umaga, no kao najvećeg donatora ističem poduzeće Tera d.o.o. jer, kao što su i obećali prvoga dana kada su saznali iz novina za moje muke, donirali su sav građevinski materijal za sanaciju krovišta. Usput zahvaljujem i na pruženim socijalnim potporama Gradu Umagu koje sam dobila nekoliko navrata tijekom godine, a rekli su mi da se mogu nadati i novoj socijalnoj pomoći - dodatku na mirovinu iz Grada koja se dodjeljuje jednokratno, ciljano pred Božić umirovljenicima Umaga s primanjima penzije do 2.000 kuna, nizala je skromno ova tužna i nemoćna žena koju je život stjerao u kut te pod stare dane ovisi o pomoći svojih sugrađana.

Potom je nastavila opisivati trenutne nevolje, sve u prikrivenoj nadi da bi se i dalje mogli pojaviti dobročinitelji koji će joj izići ususret i adaptirati namočeni i rasklimani strop i mokre zidove.

S otvorenim kišobranom u kuhinji

Vratimo film godinu dana unatrag kada smo prvi put na poziv profesorice Kušće zakucali na vrata njezina doma i prenijeli vijest o njezinim dramatičnim uvjetima stanovanja. Krov se bio urušio i voda je probijala kroz strop te šiktala kao slap sa svih strana prijeteći da joj se krov sruši na glavu.

Objavljena fotografija ugrožene profesorice gdje u gumenim čizmama stoji u poplavljenom stanu s kišobranom u ruci usred kuhinje prepune plastičnih kanti i vjedra napunjenih vodom, potresla je istarsku, ali i širu javnost. Iz razgovora s Ines doznali smo, ali i pročitali iz liječničke dokumentacije, da ima nekoliko utvrđenih težih dijagnoza pa čak i suspektnih malignih tumora, da je korisnica socijalne pomoći Centra za socijalnu skrb Buje jer prima mirovinu od 1.100 kuna kojom ne uspijeva pokriti osnovne životne troškove, a kamoli pomišljati na popravak krovišta. K tomu, u zgradici s četiri stambene jedinice stanari nisu nikada angažirali upravitelja za održavanje zgrade pa je sve dodatno kompliciralo njezine ionako brojne poteškoće. Nakon potresnih napisa u našem dnevniku, objavljenih u predbožićno vrijeme u kojem se u ljudima rasplamsala ona osobita iskra osjećaja humanosti, na vrata profesorice Ines pokucalo je nekoliko dobročinitelja, a neki su joj doznačili i novčanu pomoć, među kojima je bilo čak i osoba iz Pule, ne bi li joj ublažili samotnost i učinili blagdane bezbrižnijima. No, najljepša vijest stigla je iz tvrtke Tera d.o.o., u vlasništvu poznatog umaškog poduzetnika Tehvida Hadžića poznatog kao socijalno i društveno osjetljivog koji je to potvrdio svojim samoinicijativnim učešćima u nizu akcija solidarnosti na području Bujštine, a ovom je prigodom odlučio pomoći darujući Ines sav potrebiti građevinski materijal za sanaciju krovišta, dok se netko od građevinara iz Umaga trebao prihvatiti besplatnog popravka.

U međuvremenu je upravljanje zgradom preuzelo umaško društvo Komunela pa je pokrenulo sanaciju u listopadu čime je profesorica Ines izbjegla sve nedavne olujne kiše i mogućnost životnog stradavanja.

No, kako je krov godinama prokišnjavao namočio je strop i pod u kuhinji te dnevnoj sobi pa plafon i dalje ozbiljno prijeti urušavanjem. Uništena joj je već glavnina namještaja, svi kućanski aparati, bijela tehnika i rasvjetna tijela, i praktički iz sigurnosnih razloga u kuhinju više ne zalazi i ne koristi ju, a skuhani obrok joj dostavljaju iz Doma umirovljenika "Atilio Gamboc".

- Samo bi mi još trebalo da nakon ovog prvog velikog zahvata, svih učinjenih napora i svega što sam prošla, sada stradam pod ruševnim stropom, oprezna je i nada se kako će se opet pojaviti netko od građevinara koji će joj popraviti strop pa da može nastaviti živjeti bez straha u vlastitom domu. Obratila se dopisom Udruženju obrtnika Bujštine znajući da ima u Umagu puno građevinskih obrtnika i među njima njezinih bivših učenika iz srednje škole pa je optimistična jer misli da će nekoga dotaknuti njezin očaj i zastrašujuće životne prilike koje traju predugo. Od predsjednika Udruženja Merima Šabanovića doznajemo da će na Upravnom odboru razmotriti zahtjev, ali ne želi prognozirati odgovor unaprijed.

- Ma radi se samo o tri centimetra debljine stropa, govori Ines kao da se opravdava, dok pritajeno očekuje pozitivan odgovor i samim time miran i zdraviji san. Potom će, stidljivo priča Ines trebati namjestiti kuhinju kućanskim aparatima i moli svih koji raspolažu suvišnom, a upotrebljivom bijelom tehnikom da joj pomognu. Za početak bi joj bilo dovoljno i električno kuhalo da skuha čaj ili kavu, a tko joj želi doznačiti skromnu financijsku pomoć može učiniti preko poštanske uplatnice na kućnu adresu Ines Kušće, I.M. Ronjgova 20/b, Umag, diktira nam podatke jer tekući račun joj je blokiran.

Teško mi je izvući kraj s krajem

- Svaka bi mi pomoć dobrodošla. Osobito novčana jer još dugujem za režijske troškove, a mirovina koju mi isplate na ruke u visini od 960 kuna te poneka 'injekcija' u vidu socijalne pomoći iz Grada Umaga su poput vode. Ti novci mi procure iz ruku dok ih dotaknem.

Troškovi života su previsoki i jednostavno ne mogu izvući kraj s krajem, a ne znam kako si pomoći. I samoj mi je neugodno prosjačiti, ali ne vidim drugi način nego zamoliti za pomoć. Bolesna sam, slabo pokretna i imam neke godine kada više nisam radno sposobna. Ponekad se život poigra neočekivano okrutno s nekim ljudima, a pri tomu mislim i s mnogim mojim kolegama prosvjetarima koji na kraju svog radnog vijeka ostvaruju sramotno nisku mirovinu. Neki dobrostojeći ljudi često puta osuđuju sirotinju kao da je to naš izbor.

Sirotinja je izbor društvenog uređenja, ovih na vlasti i zato su mnogi prinuđeni okrenuti se bližnjima te probuditi u njima ljudsku crtu empatije i slijediti primjer Svetog Serafina gdje legenda kaže da je on pomagao sirotinji bezuvjetno pod geslom "Ljudski je pomagati svima jer tako ćete pomoći i onima kojima je zaista potrebno", završava profesorica Ines svoju tužnu ispovijest razočarana i posramljena zbog okrutne sudbine koja ju je snašla, ali puna ufanja da će njezin vapaj dirnuti u srce dobre ljude baš kao i godinu ranije.

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi