RODOM ROVINJEŽ

Ugledni talijanski fizijatar, gerijatar i psihijatar Riccardo Simoni: Dok se ne procijepi cijeli svijet, KORONAVIRUS ĆE STALNO MUTIRATI I BITI PRISUTAN

Osim rada u bolnici i vodstva struktura za starije osobe, 38 godina sam predavao razne medicinske kolegije, među kojima i zdravstvenu ekonomiju. Iako sam umirovljenik od 2004. godine, i dalje pratim zdravstvenu situaciju i mislim da nigdje nije dobra. U Italiji je došlo do prevelike privatizacije zdravstva, premalo se ulaže u zdravstvo i zato je sve skupa tako loše, ističe Simoni

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Riccardo Simoni (Snimio Milivoj Mijošek)

Riccardo Simoni (Snimio Milivoj Mijošek)


Apsolutno morate napraviti razgovor s njim, on je živa enciklopedija, nema u što se ne razumije, rekla nam je jedna Rovinjka preporučajući nam da kontaktiramo Riccarda Simonija, uglednog talijanskog liječnika, rodom Rovinježa, koji dio godine provodi u rodnom gradu. I zbilja, već prilikom prvog susreta bilo je zorno da se radi o osebujnoj osobi, punoj interesa, a taj liječnik medicine specijalizirao je psihijatriju, gerijatriju i fizijatriju. No, kao psihijatar nije nikada radio, iako je sve svoje znanje iz psihijatrije koristio u svome radu kao gerijatar.

Umjetnost i medicina

Rođen 28. prosinca 1940. godine u Rovinju, u ulici Daveggia, koja sječe Carreru, napustio je rodni grad 1951. godine nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole. S obitelji je nakon privremenog boravka u izbjegličkim kampovima došao do Toscane, gdje je potom ostvario i karijeru, radeći kao liječnik i sveučilišni profesor.

- Baka s mamine strane rođena je Cherin, a djed je bio Viscovich, s Labinštine, dok je djed s tatine strane bio Simoni, rodom iz Puglie. Imao sam i dva brata, jedan je završio političke znanosti, a drugi je bio tehničar koji se bavio elektronikom. No, svi smo mi bili ljubitelji umjetnosti. Završio sam klasičnu gimnaziju, oduvijek volio umjetnost, učio sam latinski, grčki, zanimala me filozofija, no kada sam trebao upisati fakultet, odlučio sam se ipak za medicinu. Osim rada u bolnici i vodstva struktura za starije osobe, 38 godina sam predavao razne medicinske kolegije, među kojima i zdravstvenu ekonomiju. Iako sam umirovljenik od 2004. godine, i dalje pratim zdravstvenu situaciju i mislim da nigdje nije dobra. U Italiji je došlo do prevelike privatizacije zdravstva, premalo se ulaže u zdravstvo i zato je sve skupa tako loše. Što se pak domova za starije osobe tiče, nedostaju kvalitetne strukture, veli Simoni.

Zanimljivo, svoju je suprugu, koja je također kao djevojčica iz Istre išla put Italije, slučajno upoznao 1966. godine u Rovinju, tijekom ljetovanja.

- Iako sam u biti ljevičar, moram reći da sam iz Rovinja otišao zbog nedostatka slobode. Nisu to bile lake godine ovdje. U drugom razredu osnovne škole promijenio sam 22 učitelja. Upravo sam zbog svega toga jako zainteresiran za proučavanje povijesti naših krajeva, puno proučavam povijest. Nerijetko talijanski turisti koji dođu ovdje samo idu na plaže, jedu, umjesto da upoznaju nove krajeve, pa i ruralne dijelove Istre koji pričaju zanimljive priče. Danas mlade generacije znaju premalo o povijesti, ali i o zemljopisu. Sve to sužava kulturnu širinu, stvaranje osobe u stanju da iskaže svoje mišljenje, svoje stavove. U Italiji imamo očajan školski sustav. Toliko me puta šokiralo da studenti medicine, koji su, nota bene, morali položiti prijemni ispit, nisu znali osnovne stvari, primjerice iz geografije Italije. Moram reći da je nekada u Istri, pa i u samom Rovinju, djelovao niz izvrsnih profesora, poput Bormea, Pellizzera i drugih.

Kljukanje lijekovima

Na upit zašto se nikada nije bavio psihijatrijom iako je to specijalizirao, ističe da je znanje iz psihijatrije koristio u gerijatriji, jer nerijetko bi brojni doktori jednostavno nakljukali pacijente nedefinirane dijagnoze lijekovima, a on je volio proučavati klinički karton svakog pojedinog pacijenta, gledati koji mu je lijek najprimjereniji, te bi nekada čak sat i pol vremena ispunjavao kartone pišući i proučavajući raniju anamnezu i tražeći najprimjereniju terapiju za svakog pojedinog pacijenta.

- Iz svog kliničkog iskustva mogu, između ostalog, izdvojiti i slučaj pacijentice koju su godinama liječili od bipolarnog poremećaja, ali je u biti patila od poremećaja rada štitnjače što se onda manifestiralo na netipičan način, a godinama su je kljukali litijem. Medicina je teška znanost, svaki pacijent je posebna jedinka, a danas se previše toga promijenilo u medicini i u samim postupcima i procedurama liječenja. Na primjer, neki doktori u ispostavama hitne pomoći nisu u stanju napraviti par šavova pacijentima nego ih šalju do većeg grada i bolnice, a to se dešava i kod vas i kod nas.

Govoreći o gerijatriji, kaže da je presudna stvar biti cijelo vrijeme aktivan i da mozak treba uvijek biti u pogonu.

- Učenje treba biti radost, treba stalno čitati, proučavati, aktivirati mozak. Dakako, koristiti i računalo, internet, ali sve s mjerom, ne zatupljivati se satima ispred ekrana i mobitela. Kada vidim te mlade, non-stop tipkaju po mobitelu, lijepe cure i dečki šeću tu Rovinjom, a niti se ne gledaju, nego gledaju u mobitele, i bulje u to, komentiraju, do kasnih noćnih sati… Treba biti informiran, načitan, stalno vježbati…

Kaže da voli čitati Zweiga, Kafku, Hemingwaya, Faulknera, Camusa, Bassanija, Moraviju, a od pjesnika Montalea, Sabu i Ungarettija te da je danas dobro ponovno iščitavati opis epidemija koji su prisutni u djelima Camusa, Manzonija i Boccaccija.

- Stalnim radom na sebi pobjeđuje se štošta, pa i razna depresivna stanja. Danas vidim i tu po Rovinju mlade cure i dečke, od dvadeset i sitno godina, koji voze neke skupe aute. Gdje su zaradili novac? Jesu li naučili bitne lekcije, znati cijeniti novac ili misle da mogu sve kao mamini i tatini sinovi?

Na pitanje zašto je i kako Italija postala prvo veliko europsko žarište korone i zašto je baš tamo, nakon Kine, sve počelo, zašto se tako brzo proširilo, odgovara da je korona u biti pokazala sve nedostatke talijanskog zdravstvenog sustava.

Globalni problem

- Godinama se nije ulagalo u sustav, puno se težilo privatizaciji, osoblje je bilo sve starije, te nakon umirovljenja nisu zapošljavali mlade ili ih nisu zapošljavali u dovoljnom broju. Nije se na vrijeme reagiralo, a čudne, atipične upale pluća pojavljivale su se već u listopadu 2019., kao i povećani broj oboljelih od herpesa zostera. Nitko nije išao istraživati zašto je došlo do toga. Lombardija, posebice zona oko Bergama, silno je zagađena, a tu je i svjetlosno zagađenje. Kada je sve to krenulo, nije se pridavala takva pažnja, nije se shvatila opasnost bolesti. U Italiji na sreću imamo dobru procijepljenost, no kod vas nije dobra. Koliko žena uzima primjerice hormonsko nadomjesno liječenje tijekom menopauze bez straha, a s druge strane boje se cjepiva. Znamo da niti hormonska terapija nije bezazlena i da treba napraviti čitav niz pretraga prije uzimanja, što neki doktori ne čine.

Što se tiče prognoza o okončanju pandemije, kaže da će virus egzistirati još sigurno nekoliko godina, te da će ako se ne procijepi cijeli svijet virus stalno mutirati, a ljudi će ili shvatiti koliko je važno cijepiti se ili će još neko ne baš kratko vrijeme virus kružiti.

- To je globalni problem, ne možemo se nadati da će virus nestati ako ne procijepimo cijeli svijet, pa i treći svijet koji je najmanje procijepljen, zaključuje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom