Termomineralna sumporna i radioaktivna voda, peloid, klima i povoljni smještaj, utjecali su na postanak i razvoj Istarskih toplica. U svom južnom dijelu lječilišni kompleks graniči s Motovunskom šumom, staništem skupocjenih bijelih tartufa, poznatoj još od davnina i po hrastu lužnjaku kojega su Mlečani sjekli i pravili podupirače za izgradnju Venecije. Toplice upravo obilježavaju 25. rođendan u vlasništvu povratnika iz Švedske Mirka Klimana, njegove tvrtke Miamedica - Istra

Nije poznato kada se točno počela koristiti termomineralna voda koja izvire u podnožju gorostasne 85 metarske stijene Istarskih toplica, ali prema pretpostavkama povjesničara rodom iz Motovuna Luigia Morteania moguće je da su se u ovom istarskom vrelu još za vrijeme vladavine Rimljana kupali rimski vojnici.

Prvi pisani trag o blagodati izvorske vode u srcu Istre potječe iz 17. stoljeća kada biskup Tommasini u svojim spisima navodi kako u Motovunskoj šumi izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože. Od tada se sve češće mogu pronaći zapisi o prirodno ljekovitim svojstvima vode "Terme di Santo Stefano" kako su tada nazivali Istarske toplice.

Da termomineralna voda posjeduje jaka balneološka svojstva i izuzetno je ljekovita, potvrdila je i najnovija balneokemijska analiza vode koju su ove godine proveli dipl. ing. Radovan Čepelak i dipl. ing. Damir Andabaka iz Laboratorija za ispitivanje voda i balneoklimalogiju Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Najnovija analiza potvrdila je da voda glavnog izvora, u zgradi starog lječilišta smještenoj ispod 85 metarske stijene, ima jaka balneološka svojstva po mineralizaciji, natriju, kalcij kloridima, sumporovodiku i radioaktivnosti te temperaturi. Najvažniji sastojci su sumporovodik H2S i radioaktivnost kojeg čini plin radon Rn222, nabrojat će Mirko Kliman vlasnik i ravnatelj Lječilišta Istarske toplice te dodati kako bi se prema novijim kliničkim istraživanjima sumporna i radonska termomineralna voda mogla preporučiti kao dodatni nefarmakološki tretman u bolestima gornjih dišnih puteva, a pokazuje značajnija poboljšanja u usporedbi s izotoničnom slanom otopinom.

Radon veoma povoljno djeluje na liječenje reumatskih bolesti, dok sumporovodik ima široki dijapazon djelovanja od reumatskih bolesti, regeneracije hrskavičnog tkiva zglobova pa do detoksikacije kod trovanja teškim metalima.

- Posebno treba naglasiti da su Istarske toplice po sadržaju sumpora i radona na prvom mjestu u Hrvatskoj, kaže Kliman. Po kvaliteti i ljekovitosti vode svrstavaju ih među prva tri termalna izvora u Europi.

Upravo su termomineralna sumporna i radioaktivna voda, peloid, klima i povoljni smještaj utjecali na postanak i razvoj Istarskih toplica. Klima je umjerena i blaga, mediteranskog tipa s preko 2000 sunčanih sati godišnje. U svom južnom dijelu lječilišni kompleks graniči s Motovunskom šumom, staništem skupocjenih bijelih tartufa, poznatom još od davnina i po hrastu lužnjaku kojega su Mlečani sjekli i pravili podupirače za izgradnju Venecije.

U toplicama se već dugo koriste prirodni resursi i provodi hidroterapija u bazenu, kadama, jacuzziju, peloidna terapija, odnosno fango, inhalacije udisanjem termomineralne vode i nekih lijekova, masaže, kineziterapija, magnetoterapija, akupunktura. Ostale metode su medicinska gimnastika, individualne vježbe, elektroterapija, dijetna prehrana. Prvu analizu vode Istarskih toplica izvršio je dr. Zanatoni, tada općinski fizičar iz Buzeta. Na njegov prijedlog deset godina kasnije, 1817. godine, podižu tadašnji vlasnici, markiz Gravisi, dva objekta: jednog nad vrelom s četiri kade, a drugog ispod stijene kao stambeni objekt. Potaknuti ljekovitim svojstvom vode iz vrela i dobrim rezultatima liječenja, obitelj Gravisi 1842. godine podigla je smještajni objekt pod stijenom, a 1854. godine i kupališnu zgradu sa šest kada.

Prvu cjelovitu analizu vode napravio je 1858. godine Karl Ritter von Hauer, poznati balneoanalitičar, i tada je po prvi puta utvrđena količina sumporovodika. Uz pozitivnu ocjenu ističe da "po svom sastavu voda treba zauzeti vidno mjesto u Austrougarskoj Monarhiji". U isto vrijeme inženjer Brigid mjeri izdašnost glavnog vrela te utvrđuje da iznosi 6 litara u sekundi što odgovara i njegovim današnjim vrijednostima.

Markizi Vicenzo i Federiko Gravisi 1872. godine prodaju toplice Antunu Bertetiću iz Oprtlja, koji proširuje lječilište i gradi gostionu s većim brojem soba. Novi vlasnik je 1884. godine naručio novu analizu vode od Enrica Hubera, poznatog tršćanskog farmaceuta, koji potvrđuje raniju analizu, daje vrlo dobru ocjenu ljekovitom svojstvu vrela te preporučuje da se proširi kupališni dio što je i učinjeno te kupališni objekt dobiva 14 kada.

Glavni izvor 1903. godine kaptirao je inženjer Schwarz. Bušenjem do 49 metara dubine nailazi na dva vodonosnika. Godinu dana kasnije tadašnji vlasnik proširuje objekte s 40 na 80 kreveta, a kada 1918. godine Istra postaje sastavni dio Italije, lječilište preuzimaju braća Facchini. Dvije godine kasnije u velikim poplavama rijeke Mirne znatno su oštećeni izvori termomineralne vode te je temperatura vode pala za 12-14 stupnjeva C. Tadašnji vlasnici Facchini spašavaju izvor i grade zaštitni zid od 6 metara dubine na sjevernoj strani kupki, nakon čega se temperatura vode podiže na 32 stupnjeva C.

Novom analizom 1932. godine prof. dr. Mario Picotti iz Trsta utvrdio je radioaktivnost vode. Tih se godina spominju tri vrela: glavni izvor u kupalištu, izvor prema istoku, današnji mali izvor te izvor na livadi koji je tada korišten za piće, a danas se nalazi u zgradi wellness centra. Enrica Facchini 1935. godine ugrađuje uređaj za dogrijavanje vode i peloida, blata, fanga.

Prije II. svjetskog rata Istarske toplice sastojale su se od četiri čvrsto građena objekta s 80 kreveta te kupališne prostorije s 12 kada i salom za fizikalnu terapiju. Pri samom kraju rata toplice teško stradavaju, gotovo su u cijelosti uništene. Poslije rata Istra se pripaja matici zemlji, a 1947. godine tadašnje vlasti angažiraju geologa Vjenceslava Naleznika koji je vrlo solidno izvršio rekaptažu glavnog vrela, dok je inžinjer Luka Dančević iz Higijenskog zavoda u Zagrebu izvršio analizu vode. Iste godine poznati balneoanalitičar prof. dr. Stanko Miholić je također izvršio balneološku analizu, te kao i Hauer, ukazuje na vrlo visoku kvalitetu ljekovitosti termomineralne vode.

Od 1947. do 1953. godine dolazi do zastoja u razvoju Istarskih toplica vjerojatno zbog krize u tadašnjoj zoni A i zoni B. Krajem 1953. godine ponovo oživljava interes za toplice. Prof. ing. Nikola Pauković obilazi ih 1955. godine i šalje tadašnjem Ministarstvu zdravlja iscrpno izvješće o postojećem stanju i predlaže potrebne poslove za obnovu.

Obnova toplica započela je 1957. godine i trajala je tri godine. Obnovljena je zgrada iznad vrela, jedina preostala stara zgrada koja stoji i danas, te gostionica uz cestu. Toplice su u to vrijeme bile skromno lječilište više ugostiteljskog tipa.

Sredinom 1962. godine preuzima ih Medicinski centar u Puli kao svoj odjel za fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju. Zavod za Balneologiju i fizikalnu terapiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu imenovao je 1963. godine komisiju, radi rješavanja aktualnih problema u toplicama. Tada je, između ostalog, predloženo povećanje kapaciteta izvora i izgradnja novog objekta zbog povećanja smještajnih kapaciteta. Projektant istražno-kaptažnih radova bio je prof. dr. Josip Bač hidrogeolog iz Sarajeva, a izvođač Geološki institut iz Ljubljane.

Tako se 1964. godine gradi novi hotel C kategorije sa 100 kreveta kojeg financira poduzeće "Istra-Turist" iz Umaga, a dvije godine kasnije renoviran je terapijski sektor lječilišta. Od 1966. do 1969. godine toplice posluju samostalno kao Specijalna bolnica za reumatske bolesti, a 1970. godine ulaze u sustav hotelsko turističkog poduzeća Riviera iz Poreča.

Ubrzo počinje izgradnja novog hotela Mirna i hidroterapijskih uređaja, unutarnjeg bazen i uređaj za dogrijavanje termomineralne vode. Po završetku radova toplice su raspolagale s 18 kada, unutarnjim bazenom, prostorijom za fizikalnu terapiju, prostorom za dozrijevanje fanga te kabinom za terapiju muljevitim peloidom. U to su vrijeme imale 328 kreveta.

Hotel Sv. Stjepan pretvara se u depandansu "Stefan".

Stare kupke su nakon izgradnje novih, nažalost, porušene kao i lijepo kamenom građena gostiona na čijem se mjestu izgradila kuglana, kavana, dućan i frizerski salon. Zbog velikog interesa gostiju, Riviera se odlučuje na još jedno proširenje i 1980. godine počinje s dogradnjom hotela Mirna.

Istarske toplice posluju vrlo profitabilno sve do raspada Jugoslavije, a 1991. godine naglo opada potražnja za medicinskom rehabilitacijom te su jedno vrijeme u toplicama boravili ranjeni branitelji i prognanici.

Riviera holding odlučuje da će zbog velikih financijskih gubitaka, toplice zatvoriti ili dati u zakup te u proljeće 1995. godine raspisuje natječaj za zakup. Cjeli kompleks toplica zajedno sa svih, tada 93 radnika preuzeo je povratnik iz Švedske Mirko Kliman sa svojom tvrtkom Miamedica - Istra d.d., čime toplice postaju prvo privatno lječilište u Hrvatskoj. Upravo obilježavaju 25. rođendan u vlasništvu tvrtke Miamedica - Istra.

Vrlo brzo pokazalo se da su zgrade u vrlo lošem stanju te da su potrebna velika ulaganja te Kliman predlaže raskid ugovora o najmu, a Riviera holding raspisuje natječaj za prodaju na kojem je među pet ponuditelja najbolja bila ponuda Miamedice – Istra. Kupoprodajni ugovor sklopljen je u svibnju 1996. godine i Istarske toplice nastavljaju s radom bez prekida.

Miamedica - Istra 1997. godine osniva privatnu zdravstvenu ustanovu Lječilište Istarske toplice, specijalističko konzilijarne djelatnosti za medicinsku rehabilitaciju, te dvije godine kasnije potpisuje i ugovor s HZZ-om kako bi osiguranici mogli ostvarivati pravo na rehabilitaciju preko zdravstvenog osiguranja.

Već prvih godina djelovanja radi se na poboljšanju uvjeta rada i kvalitete te se počinje sistematski obnavljati dijelove hotela. Ulaže se u izgradnju 25-metarskog vanjskog bazena koji se bio potpuno urušio. Obnavlja se ulazni hol i recepcija, znatna sredstva ulažu u obnovu biološkog pročistača otpadnih voda. Obnavlja se kavana u hotelu Mirna te spoj-hodnik između dva dijela hotela.

Započinje obnova terapijskog kompleksa, mijenja se ventilacijski sistem te djelomično obnavlja unutarnji bazen, pored toga uređuju novi prostori za masaže te liječničke ordinacije, recepcije na terapiji i previjalište. Radi se i na daljnjem poboljšanju kvalitete usluga, kako terapijskih tako i hotelskih, tako se 2002. godine potpuno obnavlja 120 soba s hodnicima i stepeništem, mijenjaju se i sve instalacije u tom dijelu hotela.

Krajem 2004. godine, izgrađena je kapela koju je biskup porečko-pulski Ivan Milovan posvetio kao Kapelu Majke Božje od Zdravlja. Time se postiže još jedan cilj Lječilišta, a to je duhovna briga gostiju odnosno pacijenata. Od tada se u kapeli redovito služe svete mise.

Potpuno se obnavlja restoran, prostori nekadašnje TV sale, gdje se uređuje knjižnica i sala za dnevni boravak. U lipnju 2005. godine pušten je u pogon moderan wellness centar s 25-metarskim unutarnjim slatkovodnim bazenom. U lipnju 2008. godine otvara se potpuno obnovljena zgrada Sv. Stjepana. Obuhvaća moderni hotelski dio i modernu specijalističku polikliniku sa sobama za dnevnu bolnicu, opremom za otorinolaringološke usluge te moderno opremljenu operacijsku salu s aparaturom za ginekološke i ultrazvučne preglede te sa stomatološkom opremom.

Potpuno se obnavlja kuhinja hotela kako bi tehnički odgovarala svim uvjetima HCCP-sistema. Obnovom kuhinjskog bloka zatvara se jedan ciklus intenzivnog rada na poboljšanju uvjeta rada i kvalitete usluga.

Ekonomska kriza dovelo je do smanjenja broja zaposlenih. Krajem 2007. godine Lječilište Istarske toplice imalo je 112 radnika te ostvarilo 74.500 noćenja i ugostilo 7.200 gostiju, odnosno pacijenata, dok je 2012. godine palo na 72 zaposlena, ne računajući outsourcing odjela domaćinstva koji je preuzeo 11 zaposlenika, te ostvarilo svega 58.000 noćenja, a kroz njega je prošlo 5.900 gostiju, odnosno pacijenata.  

Kreće se u cjelovitu obnovu i modernizaciju terapijskog dijela, a 2016. godine obnavlja se ulazni hol i recepcija kako bi hotel Mirna dobio bolji, privlačniji i funkcionalniji prilaz, kao i racionalniji i prirodniji sistem grijanja, hlađenja te led rasvjete. Godinu dana kasnije uređena je istarska konoba Mirna, a započinje i potpuna obnova soba u hotelu Mirna. Do sada je obnovljeno 80 soba. Radovi će se nastaviti tijekom ove i iduće godine kada će se obnoviti još 40 soba te će time biti potpuno obnovljena sva tri kata A bloka objekta Mirna. Toplice danas raspolažu s 248 kreveta u dva smještajna objekta. Najveći dio hotelu Mirna, a manji u smještajnom objektu Sv. Stjepan.

- Uspoređujući sadašnje stanje s onim iz ranijih godina, vidi se da je napravljeno bitno poboljšanje i značajni napredak u pogledu kvalitete usluga i standarda kako u medicinskoj tako i smještajnoj i uslužnoj djelatnosti. Nažalost, naš napor za poboljšanje djelatnosti i povećanje standarda smještaja naglo prekida pandemija bolesti COVID-19 i lječilište se u potpunosti zatvara 13. ožujka ove godine, a početkom lipnja ponovno smo pokrenuli djelatnost, u obimu u kojem je to moguće u situaciji kada pandemija još nije završila. Nadamo se da će u idućem razdoblju proraditi cijela djelatnost u nekom novom normalnom okruženju, optimističan je Kliman.

Povezane vijesti

• Istarske toplice u sastavu Klaster termi Hrvatske
• Kamo za vikend: Istarske toplice
• Otvoren novouređeni ulazni hol Istarskih toplica