Radoslav Ilić Mrki
"Iza ove cerade je ostao moj život", tužno je izustio drug Radoslav Ilić Mrki, predsjednik Komunističke partije Hrvatske i vlasnik umaškog kafića "Tito" nakon što je morao napustiti lokal naširoko poznat po imenu Josipa Broza i političkim aktivnostima koje su se odvijale u njemu.
Kradomice se zavlačimo iza skele prekrivene ceradom. Uz ruševnu zgradu Ilić zastaje ispred vrata lokala u kojem je bio u najmu od 1964. godine. Opisuje da se tu prvotno nalazila drvarnica koju je iznajmio od ondašnje Općine Umag. Uložio je neka sredstva u adaptaciju bara koji je nazvao imenom svog uzoritog partizana i komuniste Josipa Broza Tita, i to još negdje 1989. godine.
Devedesetih godina prošloga stoljeća poslovni prostor prelazi u vlasništvo Grada Umaga. Danas je ispod ruševina, osim inventara, u kafiću ostalo zatrpano i sjećanje na Tita, tog ponosnog sina svih jugoslavenskih naroda. Iako je Tito uspio preživjeti i desant na Drvar, ovoga je puta simbolički zauvijek dolijao u ruini zgrade u strogom centru Umaga.
Ilić ispred svog kafića
Ilić, zvan drug Mrki, teški je idealist. Jedan je od mnogih koji nisu uspjeli razviti odgovarajući mentalitet u novonastalim društveno-političkim okolnostima. Reklo bi se da baš i ne razumije zašto ga je snašlo to da mora napustiti ruševinu. Samo se vrti u očajnim mislima.
Razmotavamo klupko u potrazi za početnim problemom. Istražujemo put do ovrhe. Stvar ubrzo postaje jasna. Ovrhovoditelj Grad Umag je putem Općinskog suda u Pazinu, radi provedbe pravomoćnog rješenja o ovrsi još 30. studenog 2018., zaključio da je Ilić dužan predati ovrhovoditelju u posjed nekretninu - poslovni prostor u kojem se nalazi kafić. Ilić to nije učinio i slijedom toga je sud 21. studenog 2021. donio zaključak da ovršenik Ilić 8. veljače 2022. u 9 sati prostor mora osloboditi od pokretnina, predmeta i stvari. Uglavnom, radi se o nešto ugostiteljskog inventara i puno više fotografija marksističkih idealista Marxa, Engelsa, Lenjina, Tita…
Tog dana, 8. veljače, ovršenik Ilić se uredno pojavio u pratnji sina Zorana pred kafićem u zakazano vrijeme. No, lokal nije oslobodio od stvari, već je predao ključeve ulaznih vrata lokala sudskom ovršitelju. I tako je, po vrlo kratkom sudskom postupku, sve okončano prema slovu zakona. I nema se tu što posebno dodati.
Drug Mrki je i predsjednik Komunističke partije Hrvatske
Priča je osobna, teška, kao i vremena u kojima živimo. Sin Zoran mu je teški psihički bolesnik i naslijedio je malu mirovinu svoje pokojne majke. Uz oca boravi neprekidno. Njih dvoje su u lokalu provodili sve svoje vrijeme. Uz to, lokal "Tito" je bio i mala partijska ćelija KPH-a, u kojoj se čuvala povijest jednog ne tako davnog vremena bratstva i jedinstva, ideje zajedništva, socijalno pravedne države Jugoslavije, humanizma i ostalih postulata koje je Ilić, alias drug Mrki, kao predsjednik nastavio manje programski, a više utopijski provoditi putem KPH kao nove političke ljevice.
Iz malog je kafića do pred koju godinu kretala i post YU-štafeta mladosti, ispraćali su je oni zadrti titoisti i komunisti što nastoje odoljeti svim kapitalističkim nečasnim djelima i zlima, vjerujući u istinske moralne vrijednosti čovjeka kao temelja svake socijalno pravedne države. Zapisali su to i u programu KPH-a za 2022. koji nam je drug Mrki dao na znanje.
Potvrdio je da je lokal nesiguran za boravak i život. Obaviješten je da će po završetku rekonstrukcije prostor biti izložen natječaju i da će imati prednost pri sklapanju ugovora o zakupu. Tvrd kao svaki istinski komunist, citira partizanskog heroja Radu Končara: "Milost ne tražim nit bih vam je dao".
Unutrašnjost kafića krase ličnosti iz povijesti komunizma