Bivši komunalni redar, a sada referent u Gradu Puli Elvis Orlić bespravno je izgradio obiteljsku kuću od 119 četvornih metara izvan građevinske zone u Šišanu. I on sam priznaje da je to svjesno učinio. Dakle, onaj koji je svojedobno, od 1995., kada je zaposlen u Gradu Puli, do 2008., kada prelazi na radno mjesto arhivara kod istog poslodavca, bio zadužen za suzbijanje i kažnjavanje takvih postupaka, i sam se nije pridržavao propisa. U Gradu ističu da Orlić nikada nije radio na radnom mjestu koje ima bilo kakve veze s izdavanjem dozvola za gradnju. U njegovom je slučaju na teren izašla građevinska inspekcija još dok je kuća bila u izgradnji i zabranila daljnje radove, na što se Orlić oglušio i ove zime završio kuću. Dobio je i kaznu od, kako kaže, 80 tisuća kuna, koju će s njegovim, ali i primanjima supruge teško platiti, pogotovo zato što su već kreditno zaduženi.

Kako se Orlić, hrvatski branitelj i redovni dobrovoljni darivatelj krvi, našao u poziciji da svjesno krši zakon? Njegova priča u svakom slučaju, ako mu je vjerovati na riječ, a ne vidimo razloga da ne, nije jednodimenzionalna. Naravno, riječ je o protuzakonitom postupanju i jasno je da Orlić to nije smio učiniti, ali s druge strane on tvrdi da nije imao izbora. Naime, on i supruga, koja je dvije godine bila nezaposlena, s dvoje djece trenutno žive kod njegove punice u kući u Šišanu, no taj im smještaj visi o koncu zbog loših susjedskih odnosa koji su eskalirali do te mjere da je punica najavila prodaju kuće. Da ne bi ostali na ulici, Orlić je odlučio na supruginoj djedovini, poljoprivrednoj parceli od ukupno 1.600 kvadrata, izgraditi kuću. Vidio je, kaže, da to i drugi rade i prolaze nekažnjeno, pa je mislio da će i on proći lišo. No, njemu je inspekcija po nečijoj prijavi banula već deseti dan otkako je počeo zidati objekt sa sendvič panelima. Prije toga je napravio armiranu betonsku ploču. Plutajuću, naglašava.

Objekt se nalazi na putu prema Svetici, na području gdje je niknulo veliko bespravno naselje. Orlić nam ukazuje da se tu nalaze i kuće jedne liječnice koja je svoj objekt izgradila za majku, zatim švicarskih i njemačkih državljana, koji tu dolaze na ljetovanje, a nikoga od njih, tvrdi, nije obilazila inspekcija. Pretpostavlja da je njegovu rabotu prijavio susjed s kojim se punica sudski spori.

Uglavnom, opcija mu nije bila otići u podstanarstvo. To bi za njega, kaže, bio životni poraz. S druge strane, ističe, zna da bi mu jednog dana bespravna kuća mogla biti srušena. I s tim se rizikom pomirio. Ali volio bi, govori, da zakoni vrijede za sve podjednako i da se u tom slučaju svima sruše bespravni objekti, a ne da se to čini samo malim ljudima, među koje sam sebe ubraja, koji nemaju političkih ili bilo kakvih drugih veza. Orlić, naime, tvrdi, da nije član niti jedne stranke, da svoj posao u Gradu obavlja odgovorno i da se nitko nikada nije žalio na njega.

Obitelj Orlić još uvijek ne živi u bespravnoj kući, tu borave vikendom, a kad će useliti, ni sami ne znaju. Sve ovisi o puničinoj odluci o prodaji kuće. Ali problem u kojem su se našli nije jedinstven. Tko zna koliko obitelji živi u bespravnim objektima koji će kat-tad morati biti uklonjeni. O toj socijalnoj dimenziji bespravne gradnje zapravo se ne govori.

Istarski su političari sada krenuli u oštru borbu protiv ilegalne gradnje, pošasti koja nepovratno uništava okoliš, ali valja s druge strane znati i da nisu svi bespravni graditelji napravili kuće da bi u njima ljeti odmarali, već je to nekima bila gotovo jedina opcija da imaju krov nad glavom. To ih ne opravdava u kršenju zakona, ali ih svakako valja promatrati na drugačiji način od onih koji bespravno grade da bi se čak i okoristili od iznajmljivanja turistima.

Zanimljiv je jedan detalj koji pronalazimo u našoj arhivi, odnosno u reportaži o šišanskom priobalju do kojeg se dolazi bijelim putevima. U njoj se problematizira sve veći broj gostiju koji tu dolazi. "Stranci su otkrili besplatne plaže, ne plaćaju ulaz ni ležaljku. Pristupačno je, divlje. Volio bih da se naplaćuje ulaz jer bi prihod odlazio Šišanu. To bi bilo bolje i za ljude, i za Općinu, i za prirodu. Nekom smeta bijeli put, meni je auto kao svinjac, ali nema veze, opere se", izjavio je tom prilikom akter ove naše priče Elvis Orlić, naglasivši da se protivi bilo kakvoj betonizaciji.

Povezane vijesti

• Ližnjanskim krajem pedaliralo 200 biciklista
• Vozači oprez! Komunalni redar kontrolira kod bolnice parkirališna mjesta rezervirana za osobe s invaliditetom
• Tri osobe u Puli napale komunalnog redara jer ih je upozorio da su nepropisno parkirali. Odgurivali ga, fizički napali, uzeli mu mobitel…