Štošta drugo se još naplaćuje na Kamenjaku o čemu je javnost slabo upoznata, od edukativnih programa za vrtiće i škole, po 15 kuna po vrtićarcu ili 25 kuna za školarca, pa do "dozvole" za snimanje Kamenjaka iz zraka što na dan košta 10.800 tisuća kuna. Koliko je onda samo u zadnjih godinu dana JU Kamenjak inkasirala? I što je zauzvrat dala zajednici zahvaljujući kojoj živi, kada nije u stanju niti održavati ono što je već zatekla na tom području?

"Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka… Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav." Poznate su ovo riječi koje je veličanstveni Meša Selimović zapisao u svom najpoznatijem djelu "Derviš i smrt" referirajući se na Bosnu. No, sasvim su prigodne kada govorimo o Rtu Kamenjak za kojeg su uistinu, nekim nevidljivim, ali snažnim i dubokim sponama, vezane mnoge duše, i to ne samo one lokalnog stanovništva.

Taj divni stjenoviti krak na krajnjem jugu istarskog poluotoka proteže se kao ispružena ruka u more da se prepusti njegovoj umirujućoj i iscjeljujućoj slanoj vodi. Donji Kamenjak dug je 3.400 metara, a širok od 500 do 1.600 metara. Na površini nešto manjoj od 400 hektara nalaze se brojne biljne i životinjske vrste, poneke i endemske, a obalni dio čini više od 30 slikovitih uvala koje oplakuje kristalno bistro i čisto Jadransko more. Da bi doživljaj savršenog mjesta za odmor duše i tijela bio potpun, tu se nalazi još i 11 nenastanjenih otočića zajedno sa otočićem Porerom na kojem se nalazi svjetionik. Slika je to koja se svakom posjetitelju na prvu zauvijek ureže u lijepo sjećanje, sjećanje koje budi onaj duboki osjećaj smirenosti i sreće kojim nas rijetko koje mjesto može tako ispuniti.

Vojska

Pa ipak, povijest Kamenjaka turbulentna je i pomalo sramotna, a budućnost mu je opasno neizvjesna. Mještani i udruge građana godinama su se pokušavali izboriti da se Kamenjak proglasi parkom prirode i da se vojsci, koja je desetljećima upravo na Rtu Kamenjak taborovala i održavala vojne vježbe, zabrani pristup. Kamenjak je ipak 28. listopada 1996. godine odlukom Županijske skupštine proglašen značajnim krajobrazom, što znači da je to na državnoj razini pravno zaštićeno područje očuvanih ili karakterističnih obilježja važnih za pojedino područje. Prema režimu zaštite, vrlo je sličan regionalnom parku ili parku prirode, a na takvom su području dopušteni samo zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je dobio ovaj status.

Od samog početka o Kamenjaku je vodila računa "Natura Histrica", prva takva javna ustanova osnovana u Hrvatskoj, kojoj je cilj očuvanje, promocija i poštivanje raznolikosti zaštićenih područja prirode u Istri. Već tada je ravnatelj "Nature Histrice" dr. Ivica Matošević predočio javnosti prijedlog Pravilnika o unutarnjem redu koji bi se morao poštivati na Rtu Kamenjak i na području medulinskog arhipelaga, kako bi se sačuvala njegova divlja flora i fauna. Krenule su prve zabrane paljenja vatre na otvorenom, postavljanje obavijesnih tabela i pokušaj sprječavanja vozača da svojim automobilima dođu do same obale mora. Građani su za to vrijeme organizirali i prosvjede protiv vojske želeći da se u potpunosti maknu s Kamenjaka, no sve što su uspjeli postići jest da je vojska svoje aktivnosti svela na tek jednu vježbu gađanja godišnje u trajanju od nekoliko dana.

I dalje se ne mireći s ovim problemom, mještani Premanture počeli su uočavati i prijavljivati druge, još veće probleme. Slovenci koji su '80-ih godina prošlog stoljeća masovno kupovali zemljišta na Kamenjaku, počeli su raščišćavati parcele i dovlačiti kamp prikolice, pa postavljati stupove i nadstrešnice, pa polako zidati zidove, a zatim su počeli nicati i prvi betonski temelji za vikendice. Iako se nikada, niti kada su kupovali zemljišta zavedena u katastru kao oranice, na tom dijelu Premanture nije moglo graditi, niti im je itko želio izdati građevinsku dozvolu, uvijek je bilo onih koji su na takve stvari odmahivali rukom držeći se tvrdoglavo svoje "ča če nan ki, ki če nan ča".

Postavljene kamp prikolice s vremenom su se počele i ilegalno iznajmljivati, a to se razvilo u tolikoj mjeri da je izgled zaštićenog krajolika bio znatno nagrđen i uništen. Otprilike šest godina trajala je neprestana borba "Nature Histrice" da ukloni sve te objekte i spriječi postavljanje novih bespravno sagrađenih objekata, u čemu je i uspjela usprkos prijetnjama, negodovanjima i sudskim tužbama vlasnika parcela. Započelo se i s naplatom ulaza automobilima na ograničen dio Kamenjaka (10 kuna po automobilu), dok su mještani Premanture imali magnetne kartice. Već 1997. prihod Kamenjaka iznosio je 385 tisuća kuna, dok su najveći troškovi ubilježeni za opremu, 115 tisuća kuna, rad djelatnika oko 100 tisuća, izradu ploča i putokaza 30 tisuća, zaštitarske usluge noćnog čuvanja 30 tisuća te, uz ostalo, oko 20 tisuća za odvoz smeća. 

Orhideje i apartmani

"Natura Histrica" javnosti je godinama djelovala kao institucija koja se bavi isključivo Kamenjakom, a ne očuvanjem prirodnih znamenitosti Istre, a zatim su se krajem siječnja 2001. godine medijima obratili znanstvenici koji su smatrali da Natura Histrica uopće nije učinkovita u zaštiti ovog bogomdanog krajolika.

- Potrebno je spriječiti daljnje širenje površina bez humusa i nestanak endemske orhideje "Serapias istriaca". Radi se o jednoj izuzetno rijetkoj vrsti orhideje. Na cijelom Mediteranu uspijeva samo osam vrsta iz roda Serapias, a jedna od tih osam ima stanište samo na istarskom Rtu Kamenjak. Serapias istriaca živi samo u Istri na Rtu Kamenjaku! Potrebno je barem pokušati nešto učiniti za spas rta Kamenjak i dvije orhideje, objasnili su tada svoju inicijativu dipl. ing. kemije Nikola Biliškov i naš poznati profesor i astronom iz zvjezdarnice Višnjan Korado Korlević. I već tada su obojica upozoravali da nikakvim motornim vozilima pa ni vojsci nije mjesto na Kamenjaku i iščuđavali se kako se nitko iz znanstvenih krugova nije još uvijek zainteresirao za pomnije istraživanje specifične flore Kamenjaka.

Od iduće godine, 2002., ulaznice su nastavile rasti, u početku samo za pet do deset kuna, s time da su mještani uvijek imali besplatan pristup omiljenim plažama i skrivenim uvalama. Ivica Matošević tada je iznio planove za ograđivanje pašnjaka suhozidima i balvanima kako bi spriječili prolazak automobila južnim dijelom Kamenjaka, koji je trebao biti, očekivalo se, proglašen botaničkim rezervatom.

- Inače, na rtu ima 520 biljnih vrsta, od kojih čak pet od državnog značaja - to je jedino nalazište pojedinih vrsta, primjerice

orhideje Istarski serapias. U tom ćemo dijelu postaviti i tzv. edukativne ploče s pojašnjenjima o jedinstvenim biljnim vrstama, čime želimo staviti naglasak na botaničke vrijednosti Kamenjaka, govorio je botaničar Slavko Brana.

I taman kad se mislilo da će se taj nepodnošljivi motorni mravinjak koji je uništavao prirodnu humusnu podlogu Kamenjaka i nanosio patinu bijele prašine na zelenilo rta konačno maknuti, u javnosti je snažno odjeknula prava skandalozna bomba zbog koje su motorna vozila i Slovenci odjednom bili tako nebitni. Tadašnji vijećnik u Općini Medulin, Sergio Premate, upozorio je da neki Nijemci planiraju na samom Kamenjaku, na Pinižuli i uvali Polje, sagraditi 2.900 apartmana koje već reklamiraju i nude za kupnju. U tom je trenutku Istarska županija, zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Općinskog suda u Puli Brunu Čohilju, imala mogućnost razvlastiti sadašnje vlasnike Rta Kamenjak i tim područjem raspolagati kako joj se prohtje, pa čak prodati ga Nijemcima za gradnju apartmana. Kako je do toga došlo, objasnio je hladnokrvni pedesetogodišnji arhitekt Michael Seidl iz tvrtke Projektgemeinschaft Planung/Marketing iz Munchena, inače emigrant iz Australije rođen u Vinkovcima. On je tvrdio da je prve kontakte za kupnju bilo kojeg zemljišta na Rtu Kamenjak uspostavio još 1997. godine s hrvatskim Ministarstvom turizma koje ga je uputilo na Općinu Medulin.

Seidl je izjavio da je u Medulinu bio 80 puta radi toga, te u više navrata razgovarao s bivšim načelnikom Darijom Mezulićem, a potom i sadašnjim Emilom Jukopilom, ali je smatrao da je za razliku od bivšeg, sadašnji načelnik nezainteresiran za taj projekt. Nevjerojatno, ali vlast općine Medulin na čelu sa Dariom Mezulićem doista je bila oglasila prodaju 120 tisuća četvornih metara Glavice za 20 njemačkih maraka po kvadratu. Kad je Jukopila došao na čelo općine, poništen je natječaj a tadašnja se vladajuća politička struja oštro usprotivila rasprodaji tog i drugih područja općine Medulin. I dok se Mezulić kasnije kleo da njemački multimilijarder hrvatskih korijena priča gluposti i da on nije Seidlu nudio Rt Kamenjak "za džabe samo da gradi", mještani nisu mogli tako brzo zaboraviti njegove sumnjive poslove s raznoraznim investitorima, netransparentne trampe i prodaje općinskih zemljišta kao i sumnjivo uvođenje struje preko privatne parcele do njegove ribarske kućice u uvali Polje na Kamenjaku. 

Narod na nogama

        U srpnju 2003. godine, narod se konačno digao na noge. "Ne želimo Naturu Histricu jučer, Brijuni rivijeru danas i možda nekog stranca već sutra. Naša je općina jedna od najrazvijenijih u Istri i Hrvatskoj, a njezini žitelji znali su, znaju i znat će ju samostalno voditi. Godinama se ubire novac služeći se našim plažama i

infrastrukturom, a da za to u općinsku blagajnu nije ušla ni jedna jedina lipa. Dosta je toga, želimo biti svoji na svome", poručili su, među ostalim, u zaključku peticije naslovljene "Svoji na svome" koju je potpisao 361 Premanturac, odnosno 42,7 posto od tada ukupnog broja mještana. U peticiji, koju su mještani samoinicijativno pokrenuli i predali u Općinu Medulin, zahtijevali su od Općine da u ime zaštite prava i vlasništva poduzme sve zakonom moguće mjere te omogući da se prirodnim vrijednostima i resursima raspolaže putem institucija lokalne uprave i samouprave za dobrobit svih budućih generacija i naraštaja. Na naslovnoj stranici stoji da nakon svega što je do sada poznato imaju osjećaj da je proglašavanje Kamenjaka zaštićenim krajobrazom više stvar posjedovanja nego zaštite i očuvanja njegovih prirodnih osebujnosti.

        U rujnu iste godine, Istarska županija odjednom je pokrenula izradu prijedloga prostornog plana područja posebnih obilježja za donji Kamenjak i medulinski arhipelag. Putem njega je navodno namjeravala urbanizirati dijelove tog područja, što je tadašnja općinska vlast svim silama nastojala zaustaviti prijeteći čak i sudskim tužbama. Međutim, u srpnju 2004. Županijsko

poglavarstvo prihvaća prijedlog Prostornog plana uređenja područja posebnih obilježja Donji Kamenjak i medulinski arhipelag, čiju je izradu vodio poznati pulski arhitekt Bruno Nefat. Županijski je Zavod za prostorno uređenje prilikom njegove izrade prihvatio primjedbe koje su u ranijoj raspravi, između ostalih, dali i Ministarstvo zaštite okoliša, Općina Medulin te Zelena Istra i odlučilo da gradnja na Donjem Kamenjaku neće biti moguća. Predložena je dakle zabrana bilo kakve gradnje u Uvali Polje, kao i na ulasku na Kamenjak, a onemogućeno je i podizanje ugostiteljskih punktova, dok je odlučeno da ostaje jedino već postojeći Safari bar. Tada su predviđene i mjere sprječavanja daljnje devastacije Kamenjaka uz napomenu da je odbijen prijedlog da se na Kamenjaku u potpunosti zabrani promet motornim vozilima jer bi to značilo na nekom drugom zelenom području izgraditi veliko asfaltirano parkiralište, što nije prihvatljivo. Nastupila je velika radost među narodom koji je ukidanje planiranih građevinskih zona na području Kamenjaka smatrao jednim od najvećih uspjeha građanske inicijative i zelenih udruga i dokazao u isto vrijeme da je, uz odgovarajuću količinu medijskog svjetla, sve teže nečije privatne interese progurati nauštrb onih društvenih.

Slijedeću pobjedu mještani općine Medulin izvojevali su iste godine, ali nešto kasnije, kada je konačno osnovana općinska Javna ustanova Kamenjak za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Donjeg i Gornjeg Kamenjaka.

Nestanak novca

Ipak, tek u ožujku 2005. Mirna Fabris Rabatić stupila je na dužnost i postala prva ravnateljica Javne ustanove Kamenjak, koja je preuzela od Nature Histrice upravljanje ovim zaštićenim krajobrazom. Kamenjak su, rekla je tada Fabris Rabatić, zatekli u lošem i zapuštenom stanju, pa je njenih petoro djelatnika počelo uređivati staze i ceste, te čistiti plaže i makiju od većih količina smeća. Niti ova primopredaja "vlasti" nad Kamenjakom nije prošla bez problema i prepucavanja, a stvorio se i određeni antagonizam između Županije i općine Medulin koji, moglo bi se reći, traje i danas. Agronomkinja Fabris Rabatić željela je postrožiti režim ulaza za motorna vozila i natjerati ljude da dolaze s biciklima ili pješke, radi što manjeg zagađenja Kamenjaka, a povećala je i cijenu ulaznica za automobile sa 15 na 20 kuna, ali i "domet" besplatnih karata, ovaj put za sve stanovnike Općine Medulin.

Prva afera s navodnim sumnjivim poslovima na naplati ulaznica, koja se nastavila periodički ponavljati sve do današnjih dana, nastupila je 2009., u vrijeme ravnateljice Mirne Fabris Rabatić, kada se istraživalo navodno neizdavanje računa na ulazu. Tri godine kasnije, u vrijeme ravnatelja biologa Nevena Iveše, djelatnici s rampe nisu u trezor pohranili dnevni utržak s dviju rampi, već su ga sklonili u jednu od kućica, kako je glasila službena verzija, da bi ga potom nepoznati počinitelj ukrao. Iznosi na ovaj način nestalog novca su s godinama rasli, baš kao i cijene ulaznica za Kamenjak, koje su ove godine dosegle iznos od čak 80 kuna. Danas, kada je sustav naplate bitno osuvremenjen, nisu počinitelji mogli samo zamračiti novac ili ga oteti pod okriljem noći, trebalo je ući u sustav, stornirati račune i sakriti ulaz novca da bi ga preselili u vlastiti džep. I to oko milijun kuna, šuška se. Događalo se to, prema prijavi, prošle godine, na početku drugog mandata Maje Šarić koja je, eto, upravo ovih dana od Općine Medulin dobila "šut kartu". Baš kao i svi njeni prethodnici. S izuzetkom tajanstvenog Igora Pasinija koji je na mjestu ravnatelja JU Kamenjak ostao samo četiri mjeseca u prvoj polovici 2014. i iznenada, bez javnog objašnjenja, odlučio svojevoljno otići s te pozicije.

Povezane vijesti

• Za ulazak na Kamenjak dnevno čeka i do 3.000 automobila
• Certifikat samo za apartmane, a ne sobe i kuće za odmor
• Mirko Tabacchi najbrži na XCO Premantura 2016.