I nije točno da se u vrijeme Jugoslavije nisu mogli vratiti i dobiti natrag svoje kuće, nego nisu stili, jer neki su se ipak vratili već tada, a drugi su pošli dalje po svijetu, kaže Scomersich

Nakon Drugog svjetskog rata neki Talijani su otišli iz Istre, Rijeke i okolice, neki su ostali. Oni koji su otišli danas se nazivaju esuli (od talijanske riječi za izbjegle) i neki od njih prošli su se tjedan okupili u Puli, svojem nekadašnjem domu, ili domu svojih predaka. Oni koji su ostali živi su svjedoci povijesti ovih krajeva, u kojoj su Talijani imali veliku ulogu.

Sergio Scomersich rođen je u Puli u prosincu 1934. godine pod talijanskom upravom i njegova obitelj jedna je od onih koje su ostale. U vrijeme Italije, Sergio je, poput ostale djece iz Pule, u školu išao u zgradu koja danas služi kao Sveučilišna knjižnica, u kojoj je ujedno bio i vrtić. A zatim je nastupio Drugi svjetski rat i prekinuo bezbrižna djetinjstva.

Kao što je poznato, brojne su talijanske obitelji izbjegle iz Pule pred sam početak rata, a druge su je napustile, ili su bile prisiljene otići nakon poraza Italije i pobjede Titovih partizana i novih teritorijalnih podjela. Kako god bilo, struktura stanovništva još se jednom, po tko zna koji put u povijesti, drastično promijenila. Zanimalo nas je zašto, primjerice, obitelj Scomersich nije tada otišla u egzil?

- A zašto bimo išli? Znate šta ću vam reć, moj tata je nas odgojio da budemo pošteni i vrijedni i da nikada drugima ne učinimo ništa što ne bismo stili da se desi nama. I ja se toga vajk držim. Nikad nismo imali nikakvih problema. A ljudi su uglavnom išli jer su se bojali, jer su ih drugi Talijani plašili da će im se nešto desiti ako ostanu ovdje. Bilo je i onih koji su činili grde stvari, pak su morali bježati, a bilo je i onih koje je netko prijavio da su bili fašisti, iako možda nisu bili. Svega je bilo, kao i uvijek kad je rat, kaže Sergio Scomersich.

Krk i Pula

Dodaje da su političari psiholozi, pametni su i znaju što učiniti ljudima i kako ih zavaditi, a mi ljudi smo glupi i slušamo "sve što nan reču".

- Eko, to ću vam ja reć. I nije točno da se u vrijeme Jugoslavije nisu mogli vratiti i dobiti natrag svoje kuće, nego nisu stili, jer neki su se ipak vratili već tada, a drugi su pošli dalje po svijetu. Čak ni u vrijeme Jugoslavije nije bio nikakav problem da dobiješ dokumente i državljanstvo, nego su najveći problemi nastupili kad se raspala Jugoslavija. E, onda pak više nikome nisi bio po volji, iako si rođen tu, su delali ljudima čine za dobit domovnicu. Ja sam već štuf svega, i imam samo još dvije želje. Jedna je da prodam kuću i odselim u Portugal, a druga da kad umrem, da mi dica kosti zapale i prospu moj pepeo tu po moru, rekao je Sergio i rukom "pomazio" more na Zelenici koje svakog dana gleda sa svog balkona.

Za njegovo rođenje ovdje, a ne na kvarnerskom otoku Krku, odakle su Scomersichi i ostali sličnih prezimena, krive su sudbina i jako loša godina za poljoprivrednike, koja je 20-ih godina prošlog stoljeća natjerala njegovog djeda, vrijednog i sposobnog kovača i vinara s Krka, da dođe u Pulu i krene ispočetka.

Danas gospodin Sergio provodi umirovljeničke dane u svojoj velikoj kući na Zelenici, u blizini nekadašnje klaonice, i još uvijek se vrlo jasno sjeća 80-godišnjeg perioda prošlosti Pule. Primjerice, sjeća se i kad su u ovom, danas gusto naseljenom kvartu, bile samo tri obiteljske kuće, u doba kad se taj predio nazivao Pauletta.

Povezane vijesti

• Kaznena prijava: Talijan (67) u Medulinu ustrijelio čak tri psa
• FARMA KOD ROVINJA Muškarac pao s konja i teško se ozlijedio
• PRIJETILI SMRĆU TALIJANU ZBOG DUGA KOJI NE POSTOJI Dvojica muškaraca završila iza rešetaka u Puli