Želje turističkih djelatnika u ugostiteljstvu su uslišane, pa umjesto tri, kako smo navikli od malih nogu, sezona gostiju traje gotovo pa šest mjeseci. Svi smo svjedoci kako se usprkos visokom datumu i vremenu, kada bi jakne i dugi rukavi trebali biti "u modi", ljeto ne predaje kao što ni sezona dolaska gostiju ne jenjava.

Dakle, sredina listopada u znaku je kratkih rukava, punih terasa i naravno, kupanja u moru za kojeg se svi kunu da mu je trenutačna temperatura daleko tijelu ugodnija nego li ona na zraku. Čini se, dakle, da će nam ljeto, dura li još par dana ovako, potrajati sve do Svih svetih.

A onda samo mali predah, pa kreće sezona kićenja jelki i odlazaka na skijanje. Nećemo se ni okrenuti, a nova turistička sezona s Uskrsom će opet zakucati.

Osobno, potpisala bih da (po)traje i duže, ali na način da turistička postane "naša" sezona. Kada razmišljam "naša" u glavi mi se pojavljuju slike svakodnevnog brčkanja u moru kada je mali čovjek u stanju da se odvoji od apartmana, iscrpljujućeg pospremanja soba, stolova i kuhinja čiji su sudoperi duboko iza ponoći ispunjeni tanjurima i čašama od posljednjih gostiju. Mislim na onaj dio produženog ljeta kada domaćini ne rade po šesnaest, već normalnih osam sati nakon kojih su sami "svoga tijela (i vremena) gospodari" pa uspijevaju iskoristiti blagodati prirodnih ljepota i ugodnog vremena.

Mislim također i na onaj dio produžene sezone kada se cijene u supermarketima i gradskoj tržnici spuštaju na normalne razine, i kada odlazak na feštu znači u njoj uživati, a ne raditi. Priroda je dakle, iskazala svoju ćud i naklonost ljudima. Još samo kada bi zastali, prigrlili ono što nam daruje, i naravno odustali da je svojom arogancijom i bahatošću po principu "poslije mene ništa" ne nastavimo uništavati.

Povezane vijesti

• Odgode, publika i organizatori
• Ključna pitanja o Uljaniku i dalje bez odgovora
• Gdje su nestali ljudi?