Ime tvrtke Rimac Automobili u svjetskim je razmjerima sinonim za skupinu visokotehnoloških postignuća koja se najbolje zrcale u revolucionarnim modelima superautomobila "na baterije": Concept_ONE i njegovog nasljednika C_TWO, koji je prije nekoliko dana više nego uspješno premijerno predstavljen na velikoj automobilskoj smotri u Ženevi. "Dvojka" ovih dana ide preko "Velike bare", gdje će od 30. ožujka do 8. travnja sudjelovati na New York International Auto Showu, na kojem će predstaviti svoje fantastične performanse. C_TWO je električni automobil, snage 1.408 kilovata, koji za 1,8 sekundi postiže brzinu od 100 kilometara na sat, do brzine od 300 kilometara mu treba 11,8 sekundi, a maksimalna brzina iznosi nestvarnih 412 kilometara na sat. Jednim punjenjem baterije, koje na brzoj punionici traje oko sat vremena, ovaj super automobil može prevaliti oko 350 kilometara, ali taj doseg varira, kao i kod benzinskih motora, i izravno ovisi o težini noge na papučici gasa.
Svjetski uspjeh probudio je dobro poznati hrvatski jal, koji ionako nikad ne spava, a njegovi glasnogovornici počeli su mladom poduzetniku Mati Rimcu i njegovom timu tražiti dlaku u jajetu. Predbacuju mu da je za njegov uspjeh, koji dežurni kritičari pišu pod navodnicima, zaslužan njegov otac; da bi umjesto super automobila za bogate čija je nabavna vrijednost oko 1,7 milijuna eura, trebao proizvoditi nešto slično, ali za običan puk, a veliku je buru u javnosti izazvao natječaj za radno mjesto čistačice u njegovoj tvrtki jer je među općim uvjetima navedeno da kandidati trebaju poznavati i rad na računalu te "obavljati druge poslove po nalogu direktora". Uglavnom anonimni ljudi, uključeni u svojevrsni "stožer za zaštitu digniteta čistačice", nisu mogli probaviti jednostavnu istinu da se u firmi takvog profila i sredstva za čišćenje naručuju mailom preko odjela za nabavu.
Koncentracija pameti
Puno je toga napisano "za" i "protiv" Rimčevog koncepta, a prilika da iz prve ruke vidimo jedan od najboljih i najperspektivnijih pogona u Hrvatskoj otvorila se zahvaljujući pozivu Studentskog zbora pulske Politehnike, koji je organizirao posjet tvornici u Svetoj Nedjelji, smještenoj između Samobora i Zagreba. Držeći se nepisanog pravila "Gdje god su Istrani, tu je i Glas Istre" ukrcali smo se sa skupinom od 50-ak studenata i predavača u autobus i krenuli prema odredištu.
Tvornica, a riječ je o nekoliko povezanih i izdvojenih hala, ni po čemu ne odaje dojam da se unutar njihovih zidova nalazi koncentracija pameti koje se ne bi postidjela nijedna vodeća svjetska tvrtka. Da je riječ o tvornici super automobila može se naslutiti samo po natpisu koji se uzdiže na pročelju prve hale. Izvana ti pogoni izgledaju kao bilo koje hale kakvih ima na rubnim dijelovima gotovo svih hrvatskih gradova, a na prvi pogled djeluju kao mjesta u kojima se može proizvoditi sve i ništa, u rasponu od tekstila do namještaja. Međutim, stvari jako brzo sjedaju na svoje mjesto. Budući da je naša skupina bila prevelika za zajednički obilazak, podijeljeni smo u dvije grupe, a tvornicom smo prošli uz organizirano vođenje. Prvi kontakt sa super proizvodima započinje u dijelu u kojem se rade modeli Greyp bicikala. Riječ je o strojevima koji imaju vrlo malo sličnosti s klasičnim električnim biciklima: Greypovi mogu bez okretanja pedala juriti 70 kilometara na sat, šasija im je od karbonskih vlakana, a otključavaju se pomoću otiska prstiju. U svakom trenutku se mogu bežično povezati s računalima i drugim Greyp biciklima bilo gdje u svijetu. U Hrvatskoj ih ne možete voziti po normalnim cestama jer vas policija može zaustaviti i kazniti, a uspješno se prodaju u 26 zemalja, na pet kontinenata. Koristi ih primjerice monegaška policija, a cijena najnovijeg modela, u koji su ugrađena dodatna poboljšanja, iznosi oko 7.200 eura, bez PDV-a. Provukli smo se tim odjelom, nastojeći ne remetiti radnu rutinu zaposlenika, koji izgledaju kao da tu rutinu ni nemaju. Koncentrirani na posao koji obavljaju, nisu nas ni primijetili. (Napisao i snimio Leonid SLIJEPČEVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU