INTERVJU
Razgovarali smo sa šeficom istarske epidemiologije dr. Jasnom Valić u nešto ležernijem tonu. GOVORI O TOME KAKO SE SLAŽE S KOLEGAMA, KAKO SE ČUVA OD KORONAVIRUSA, ZAŠTO SE JOŠ NIJE TESTIRALA I ONO NAJVAŽNIJE - KOLIKO ĆE SPECIJALNE OKOLNOSTI U ISTRI JOŠ TRAJATI
Doktorica Jasna Valić dio je tima i članica istarskog stožera Civilne zaštite koja se od samog početaka zdravstvene krize nametnula kao osoba kojoj jednostavno vjerujete. Odmjerena, ali direktna i koncizna u svojim nastupima, ova voditeljica Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije postala je jedna od ključnih osoba u borbi protiv koronavirusa u Istri.
Razgovarali smo s njom u malo ležernijem tonu.
Pitali smo je kako se slaže s članovima ekipe u stožeru-Kozlevcom, dr.Hrstić i dr.Stojanovićem, koje još karte skrivaju u suzbijanju virusa, što kaže na teorije zavjere, nosi li zaštitnu maskicu i hoće li se testirati na COVID 19? Za nju ovih dana nema predaha, ali izdvojila je trenutak za nas te je rado odgovarala na sva naša pitanja .
- Kako izgleda vaš radni dan, kada počinjete s pripremama?
- Radni dan je potpuno posvećen ovoj epidemiji. Svako jutro uži dio Stožera civilne zaštite ima sastanak u Uredu ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo na kojem se rezimiraju dosadašnje situacije, razmatraju aktualni problemi i planiraju naredni koraci.
Služba za epidemiologiju je i inače integrirana u svjetski sustav praćenja, kontrole i suzbijanja zaraznih bolesti. Sa razvojem epidemije COVID-19 u Kini krajem siječnja 2020., započele su organizacijske pripreme za moguće širenje zaraze u Hrvatskoj. Sve je rađeno pod vodstvom Kriznog stožera, Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
- Koliko epidemiologa svakodnevno radi na suzbijanju epidemije u Istri?
- Služba za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije ima 30 djelatnika, od čega 5 epidemiologa i 2 specijalizanta epidemiologije. No ova situacija je zahtjevala dodatnu pomoć, tako da su nam se odmah u radu priključili liječnici Službe za školsku i adolescentnu medicinu, epidemiolozi iz Službe za javno zdravstvo, te djelatnici Službe za prevenciju ovisnosti i mentalno zdravlje. Svi su oni pružili nesebičnu podršku na čemu sam im iznimno zahvalna. U ovom trenutku epidemija COVID-19 potisnula je sve druge aktivnosti u Službi. Glavna aktivnost je pronalaženje oboljelih i zaraženih te njihovih kontakata.
- Kako izgleda hodogram vaših dnevnih aktivnosti?
- Dva su osnovna polja rada: Prvo je epidemiološka analiza oboljelih i njihovih kontakata, kojoj je osnovni cilj doći do svih potencijalnih nositelja virusa i odrediti im neophodne protuepidemijske mjere. Oboljeli odlaze na liječenje u bolnicu, a njihovi kontakti idu u strogu samoizolaciju. O svemu tome se vodi kontinuirana evidencija i pripremaju se dnevni izvještaji o epidemiji.
Drugi, jako veliki dio vremena utroši se na telefonsko kontaktiranje sa svima koji traže savjete o ponašanju u vrijeme ove pandemije, a njih je puno jer je ova epidemija pogodila sve segmente života u zajednici. To je veoma zahtjevan posao jer, kako se pandemija razvijala, tako su se upute mijenjale i nadopunjavale. U cijelom tom radu smo u kontinuiranom kontaktu s epidemiolozima iz Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo u Zagrebu, sa svim zdravstvenim djelatnicima u Istarskoj županiji, te svim ostalim službama uključenim u suzbijanju pandemije: sanitarna inspekcija, policija, crveni križ i civilna zaštita.
- Kako se slažete s kolegama iz Stožera, ima li nesuglasica, jeste li baš oko svega složni?
- Suradnja je odlična. Od prvog dana vlada međusobno uvažavanje i podrška u traženju najboljih rješenja i potpuna posvećenost tom cilju.
- Istra je među prvima uvele stroge mjere što se po rezultatima pokazalo itekako opravdanim. Možete nam opisati kako su izgledali ti prvi sastanci na kojima ste trebali donijeti drastične odluke?
- Od prvog dana smo svi pratili zbivanja u Italiji i shvatili da bi vrlo brzo epidemija mogla preći granicu i ući u Istru, što se kasnije i desilo, tako da su mjere koje su na vrijeme poduzete (zatvaranje vrtića i škola, ograničavanje rada uslužnih djelatnosti, ograničavanje kretanja ljudi i socijalnih kontakata) sigurno pridonijele tome da se epidemija nije jače razbuktala.
Tu je bila nezamjenjiva organizacijska uloga načelnika stožera, gospodina Dina Kozlevca i odlična pripremljenost Opće bolnice Pula na čelu s ravnateljicom doc.dr.sc. Irenom Hrstić. Meni osobno veliku pomoć predstavlja činjenica da je ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo dr.med. Aleksandar Stojanović, po struci upravo epidemiolog, pa s njegove strane imam potpuno razumijevanje i podršku.
- Je li istarski stožer spreman za daljnje scenarije, pa i veći broj novo zaraženih, koje nove mjere eventualno možemo očekivati?
- Naš Stožer je spreman na sve moguće scenarije, pa i veći broj zaraženih. U provedbi svih mjera slijedit ćemo upute Nacionalnog stožera. I sve dosadašnje mjere poduzete u Istri, bile su uvijek dogovorene i podržane od Nacionalnog stožera.
- Na svu sreći COVID 19 još nije ušao u pulsku bolnicu, među osobljem nema zaraženih. Može li pulska bolnica ostati sigurna i kako vi komentirate nedavni slučaj kad je zaraženi pacijent s uputnicom liječnika došao na odjel snimiti pluća?
- Opća bolnica Pula je vrlo rano uvela sve potrebne protokole i poduzela sve mjere da se mogućnost ulaska pacijenata pozitivnih na koronavirus spriječi. No ulazak virusa u bolnicu uvijek ostaje moguć pošto ga mogu unijeti asimptomatske osobe ili one s vrlo blagim simptomima. Sve protuepidemijske mjere vezane uz bolnicu provodimo u gotovo dnevnom kontaktu s ravnateljicom bolnice i Timom za kontrolu bolničkih infekcija i zasad nam je uspjelo spriječiti širenje virusa u toj ustanovi.
- Jesu li istarski zdravstveni radnici zaštićeni, imaju li svi potrebnu zaštitnu opremu?
- Istarski zdravstveni radnici u ovom trenutku imaju svu potrebnu zaštitnu opremu koja se kontinuirano nadopunjava.
- Kako uspijevate kontrolirati sve kontakte zaraženih, možete li nam opisati kako dolazite do tih ljudi i jesu li svi potencijalno zaraženi pod kontrolom, koliko su ljudi iskreni?
- Najvažniji je razgovor s oboljelim i temeljita epidemiološka anketa u kojoj treba procijeniti u kojem periodu je oboljeli bio zarazan za druge osobe, pronaći sve te osobe i staviti ih u strogu samoizolaciju koja traje 14 dana od zadnjeg kontakta s oboljelim.
Taj posao zahtjeva strpljenje i povjerenje. Zarazna bolest koja nije pod kontrolom prije ili kasnije postaje vidljiva.
Prema sadašnjim rezultatima, smatramo da smo bili dosta uspješni i da dobro kontroliramo potencijalno zaražene. Moram reći da je suradnja s oboljelima i zaraženima do sada bila odlična. Svi oni shvaćaju ozbiljnost situacije i važnost kontrole nad širenjem virusa. Bez suradnje s pacijentom, epidemiolog ne može biti uspješan u suzbijanju zaraznih bolesti.
- Nedavno je na društvenim mrežama jedan muškarac ozbiljno prijetio svima koji prijavljuju osobe koje krše samoizolaciju. Kako to komentirate?
- Neki ljudi teže podnose ograničenja koja su sada na snazi kao protuepidemijske mjere i neizvjesnost koju ova epidemija donosi. No važno je reći da se velika većina ljudi ponaša odgovorno i poštuje sve upute Stožera civilne zaštite Istarske županije.
- I nama se javljaju članovi obitelji zaraženih koji su očajni jer ih se osuđuje, upire prstom, pa čak i prijeti. Što poručiti građanima koji šire atmosferu linča, a vezano uz zaražene i njihove obitelji?
- Zarazne bolesti su uvijek kod čovjeka izazivale snažne emocije, prvenstveno strah od zaraze i ljutnju na one koji su izvori zaraze. No strah i ljutnja nam nisu ni od kakve pomoći u suzbijanju epidemije, već mogu samo napraviti još veću štetu u ionako teškoj situaciji.
Priroda zaraznih bolesti je upravo takva da uvijek idu s jednog čovjeka na drugog. Mi smo ljudi bića prirode, uronjeni smo u svijet mikroba i zarazne bolesti su sastavni dio ljudskog života.
Zato je nedopustivo u ovoj situaciji tražiti krivca i optuživati bilo koja za propust ili prijetiti. Kada su u pitanju zarazne bolesti važno je razumjeti ono osnovno: kakav je uzročnik, kojim putem se širi, kako izgleda bolest koju izaziva i kako se od toga zaštititi.
Dakle, edukacija stanovništva je temelj za suzbijanje zaraznih bolesti i u tome možemo uspjeti samo ako svi zajedno sudjelujemo u suzbijanju ove pandemije. To možemo samo uz suradnju i uzajamnu podršku. A prema oboljelim osobama trebamo pokazati razumijevanje i suosjećanje.
- Kako komentirate osobe koje krše izolaciju, bilo je tu dosta slučajeva i u Istri, o kakvim se primjerima radilo, gdje su te osobe odlazile, kako je otkriveno da su prekršile izolaciju?
- Radi se o manjem broju ljudi koji ne shvaćaju u potpunosti važnost te mjere i koliko može biti velika opasnost za druge ako se oni sami ne pridržavaju mjere samoizolacije. Ukupna situacija govori da se velika većina ljudi drži upute. Prekršaj izolacije se otkrije kada te osobe izlaze iz svojih kuća ili stanova i šetaju po javnim prostorima gdje ih onda vide drugi ljudi i prijave. Taj problem je u nadležnosti MUP-a i njihovi djelatnici to dobro kontroliraju, o čemu nas i pismeno obavještavaju.
- Kako se vi štitite od zaraze, nosite li maskicu kada idete u šetnju, opišite nam kako se vi štitite od zaraze?
- Štitim se od zaraze na tri temeljna načina: održavam socijalnu distancu, ispravno perem ruke i nastojim rukama ne dirati oči, nos i usta. U šetnju idem rijetko jer zbog ove situacije provodim gotovo cijeli dan na poslu. Masku ne nosim na otvorenim prostorima gdje nema puno ljudi u blizini; koristim je samo zbog potrebe posla kada dolazim u bliski kontakt s drugim ljudima.
- Planirate li se testirati na covid 19?
- Testiranje se radi ako za to postoje indikacije. Za sada ih nemam. Ako bude potrebno onda ću se svakako testirati.
- Što očekujete kada bi se život u Istri mogao vratiti u normalu?
- Teško je dati prognozu. To ovisi o epidemiološkoj situaciji u cijelom svijetu, a pogotovo u Europi odakle nama uglavnom dolaze zaražene osobe. To će ovisiti od našeg ponašanja, jer naše ponašanje danas daje rezultate koje vidimo za 2-3 tjedna.
Ovo je za čovjeka novi virus i, jednako kao što prije 3 mjeseca nismo mogli predvidjeti što će nam se desiti, tako je i sada teško predvidjeti što nas čeka za mjesec, dva, tri...
- Po Vašem mišljenju, ima li ikakve šanse da se Imunološki zavod digne iz pepela, treba li država ponovno pokrenuti rad Imunološkog?
- Rad Imunološkog zavoda je bio jako koristan za zajednicu i bilo bi dobro imati opet takvu instituciju.
- Što kažete na izjave pojedinih poznatih imunologa, primjerice dr. Srećko Sladoljev komentirajući strategiju borbe protiv korone u Hrvatskoj tvrdi da je na djelu kolektivna paranoja i psihoza, a članove stožera nazvao je vojnicima teorije zavjere?
Među ostalim dr. Sladoljev uspoređuje koronavirus s pandemijom ptičje i svinjske gripe rekavši da je i tada bespotrebno vladao scenarij straha i panike?
- U vrijeme kad sam bila na specijalizaciji u Zagrebu Službu za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo vodio je doajen hrvatske epidemiologije prof. Berislav Borčić, zajedno sa suradnicima prof.dr.sc. Irom Gjenaro Margan, dr.med. i prim. Borislavom Alerajem. Oni su to radili na tragu učenja Andrije Štampara i Škole narodnog zdravlja.
Glavne odlike tog učenja su postupanje na temelju znanstvene spoznaje, edukacija stanovništva o prirodi zaraznih bolesti i mjerama prevencije. To se sve radi na jedan duboko human način i s puno razumijevanja za čovjeka pogođenog zaraznim bolestima, u atmosferi kolegijalnosti, uvažavanja, suradnje i nesebične podrške među kolegama epidemiolozima. Što se tiče imunologa dr. Sladoljeva, s njim nisam imala priliku surađivati u prevenciji zaraznih bolesti.
- Što za vas profesionalno i privatno znači ova borba protiv korone, jeste li se kada u svom profesionalnom radu sreli s ovako velikim i zahtjevnim izazovom?
- Svaka epidemija predstavlja izazov na svoj način i epidemiolog u svakoj epidemiji prolazi dramu otkrivanja uzroka epidemije, zahvaćene populacije, prekidanja puteva širenja i konačnog suzbijanja epidemije. No u slučaju ove pandemije taj intenzitet drame je premašio sve do sada doživljeno.
Pojavio se novi virus, širi se kapljično, što znači da ga je teško kontrolirati, nema pravog lijeka, nema cjepiva, širi se kao šumski požar i u par mjeseci je zahvatio cijeli svijet, mnogi oboljeli su umrli, zdravstveni djelatnici su pod iznimnim opterećenjem, a svima nama se život preko noći promijenio. I ne znamo još što nas čeka u narednom periodu.
Za sve nas uključene u suzbijanje epidemije ovo je iznimno zahtjevni period i profesionalno i osobno. Ja se iskreno nadam da ovo neće trajati predugo, te da ćemo iz svega ovoga naučiti nešto novo i o sebi i o svijetu koji nas okružuje, te da ćemo iz ovog iskustva izaći kao bolji ljudi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
