Ono što nekome s mora može zvučati neobično, Mio nije rođen u nekom priobalnom mjestu u Istri, on je iz samog njenog srca, iz Pazina, gdje i dalje živi, ali to ga nimalo ne diskreditira, naprotiv, jedan je od onih strastvenih ribolovaca koji ljudima s mora pokazuje kako se to radi. Čisti profesionalac čiji pozitivan pristup životu, a time i ribolovu gledatelja naprosto prikuje za ekran i čini mu se da ga Mio gotovo pa za ruku vodi u svoje ribolovne avanture. On to, doduše, doslovno i čini. Naime, već se godinama bavi ribolovnim čarterom s firmom koja nosi naziv poput njegovog Youtube kanala - Efishent
Nikola Mijandrušić Mio
Više od 700 tisuća pregleda i preko šest tisuća pretplatnika ima njegov Youtube kanal Efishent što ga čini najpopularnijim u Hrvatskoj u specifičnoj kategoriji rekreacijskog, odnosno sportskog ribolova. Nikola Mijandrušić, na mrežnim bespućima i među prijateljima poznatiji kao Mio, sportski je ribolovac čiji se video uraci iščekuju s nestrpljenjem i gledaju s guštom.
Ono što nekome s mora može zvučati neobično, Mio nije rođen u nekom priobalnom mjestu u Istri, on je iz samog njenog srca, iz Pazina, gdje i dalje živi, ali to ga nimalo ne diskreditira, naprotiv, jedan je od onih strastvenih ribolovaca koji ljudima s mora pokazuje kako se to radi. Čisti profesionalac čiji pozitivan pristup životu, a time i ribolovu gledatelja naprosto prikuje za ekran i čini mu se da ga Mio gotovo pa za ruku vodi u svoje ribolovne avanture. On to, doduše, doslovno i čini. Naime, već se godinama bavi ribolovnim čarterom s firmom koja nosi naziv poput njegovog Youtube kanala - Efishent.
S Nikolom sam se našao na rivi u Vrsaru, gdje ima vezanu svoju brodicu, lijepog fishermana Featon 840 Top Moraga. Nevjerojatno je pozitivan i otvoren, imam osjećaj kao da se znamo već dugo. Završio je ekonomiju u Rijeci, preciznije informatičko poslovanje, a onda magistrirao marketing. Krećemo od samih početaka, kad je prvi put počeo loviti ribu. Pokušat ću doslovno prenijeti njegove riječi, simpatičnu mješavinu dijalekta, standarda i rijetkog slenga.
Zaluđen ronjenjem
"Ribolovom san se počeja bavit kao klinac na Pazinčici. Sa susjedima san odlazija na potok, a poslije san išao s tatom ki je volija more, bavija se ronjenjen, a barba je davno, još prije 25, 30 godina, odlazija spinati s varalicama. Od njega san pokupija tu fasciniranost varalicama. Tako je to počelo. Kad san bija mlađi, bija san zaluđen s ronjenjem i natjecao san se na raznim kupovima, državnim prvenstvima u podvodnom ribolovu, a ponekad bin se naša i na postolju. Ali ostao mi je taj spinning od barbe, bija san fasciniran time. To su prepoznali vlasnici nekih firma koji su radili varalice pa san otišao u Švedsku da ih testiram. Čarter je doša kao nuspojava. Došli su mi prijatelji iz Švedske i onda su oni slali jedne goste, druge… Tada san to dela besplatno, nisan ni u ludilu stija bit čarteraš, gradija san si karijeru, stija san delati u korporaciji, naučit se delat s puno ljudi, u veliken sistemu. I danas me zanima biznis, puno čitam o tome, zanima me burza, globalna ekonomija, kaže Mio.
I onda se nakon globalne ekonomije i izvještaja s burzi otisne na more i u tišini peca. No, zanima me kako je uopće krenuo sa snimanjem videa i njihovim objavljivanjem na Youtubeu.
- Ljudi su mi puno pisali jer su znali da lovim brancine i tražili savjete. I tako sam krenuo snimati video o temu kako sklopiti štap za spinning brancina, jer su me to najviše i pitali. To je bio prvi ozbiljniji video koji sam snimio, lani u jesen. Youtube ozbiljno shvaćam zadnjih godinu dana, a jako ozbiljno nekih šest mjeseci. Kad sam vidio koliki je feedback, koliko je ljudima to pomoglo, onda sam snimija još jedna video, pa još jedan… Ljudi su bili oduševljeni. Bilo mi je bitno da im prenesem taj neki zdravi pogled na more, da uživaju u temu na pravi način, da ulove koliko im treba za jest, ali da ne uništavaju more. Najprije gledan ča ljudima najviše paše, ča bi stili, pa onda prilagoditi onome ča ja moren, ča znan, i na kraju napravim video. Želim s ljudima dijeliti pozitivu, nasmijavati ih, naučiti ih nešto, da im prenesem tu energiju, da oni zajdu sami na more, da dožive ribolov kao lijek, da greju van iz kuća…
Pitam ga ima li ča šoldi od tih videa na Youtubeu.
- Za kafe. Svaka dva miseca dobiš po pedesetak euri. Neman niš od tega. Dobiš tu i tamo kakovu varalicu, eventualno popust na opremu.
A reklame?
- Niš posebno ne reklamiran zato jer želim da moj kanal bude organski. Neću to delati jer se ne želim dovest u situaciju da me neki sretne na moru i da lovin s nečim potpuno drugin od onega ča san mu reka na videu. To bi značilo da si prevario ljude, doslovno, i potrošija njihove šolde na prevaru. A to ne želim imat na duši. Da ne govorin da je to kratkega vijeka, i takav kanal i takvo poslovanje.