Ako hoćete doživjeti nekadašnji istarski "vrt naslada" otiđite pogledati Jakusku. Trenutno ne mogu do nje jer se nalazi u drugoj općini, a šparuge me čekaju... Nedaleko stare ceste koja vodi do Lima, pokriven šumom i šikarom, spava labirint suhozida i ostaci Stancije Soldatić, ljetna radna zbilja mojih predaka iz Seline. Djed Piero Soldatić ostavio mi je ondje svoje prezime-toponim i šparužine

Živim već duže vrijeme na selu. Sitno naselje u kojemu stalno prebivaju tri obitelji okruženo je šumom. Nešto obrađenih površina nađeš oko kuća ili u obližnjim dolinama, ali ono što dominira posvuda oko mene je šuma.

Selo Dolenji Pucići je udaljeno oko tri kilometra od Žminja, cesta je asfaltirana, a asfaltna zmija provlači se kroz gustu šumu i šikaru. Kamenu kuću je otac kupio u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća. U ono vrijeme vrh zvonika žminjske crkve bio je vidljiv izdaleka, danas se pokazuje tek na kraju kratkog puta, krošnje stabala progutale su tradicionalni pejzaž. S baladura Kringa, na drugoj strani Limske drage, mi je na dlanu, nešto dalje prema sjeveroistoku vidljiv je zvonik crkve Svetog Petra u Šumi.

Nema svinje ni hrane za nju

Prema zapadu još se nazire crta mora, negdje između Poreča i Rovinja. Kad je bura možeš primijetiti kako prolaze veliki brodovi ploveći prema Kopru ili Trstu. Vizura mora se sužava jer stabla rastu. Šuma prodire i u samu Limsku dragu jer malo tko dolje obrađuje zemlju. Žminjština nije više orijentirana na poljoprivredu, industrijska i trgovačka zona se šire. Osim oranica, šuma osvaja i nekadašnje pašnjake jer domaćih životinja nema, teško je naći kravu ili ovcu, još teže svinju pa kad nema svinje nema ni proizvodnje hrane za nju.

Pokojni otac je bio veterinar, radio je isključivo na području Žminjštine. Posao oko škopljenja svinja je bio težak, ali unosan. Počeo bi škopiti svinje prvog srpnja svake godine, a završio bi 31. dana u mjesecu. Potom bi se povukao na godišnji odmor. Mjesec je dana škopio svinje, od jutra do mraka, u svim žminjskim selima, od kuće do kuće, štale do štale. Drugi veliki posao je bio cijepljenje krava i volova. Svako toliko bih ga pratio, punio sam obrasce u službene papire: sjećam se da su štale imale najmanje dvije krave i dva vola, velike štale s pet krava bile su normalna pojava.

Razvedeni labirint suhozida

U jednoj kući na cesti prema Svetom Petru stao sam na razgovor sa sinom vlasnika nekadašnjeg imanja. Mladić je štalu pretvorio u kuću za odmor, a iza kuće izgradio je bazen. Prijatelj Vladimir Bugarin, profesionalni fotograf, poslao mi je zanimljiv kolaž. Spojio je sve istarske bazene koje je snimio u zadnjih pet godina. Ima ih u popriličnom broju, plave se poput nekog kič nakita. Oko bazena nema obradivih površina, stotinjak metara od kuće počinje šuma, gusta, neprobojna, u koju ulazi asfaltirana cesta. Mislim, kad bi promet stao na godinu dana ili dvije šuma bi izbrisala i taj tanki sloj civilizacije.

Nekada je cesta koja se spušta i potom diže u Limsku dragu nudila prelijepe poglede na Limski kanal, danas je sve pokriveno zelenilom. Kažu da je u srednjem vijeku cijela Limska draga od Limskog kanala pa do Berma bila pokrivena gustom šumom. Da li se vraćamo u neki novi srednji vijek? Pored ceste koja od Kanfanara vodi prema Vidulinima na Žminjštini nalazi se crkvica svete Agate koja je izgrađena u jedanaestom stoljeću. Okružena je lijepim hrastovima, a kad uđeš u gustu šumu otkriva ti se nevjerojatni labirint suhozida koji su nekada razdvajali oranicu od pašnjaka, stado ovaca od mladica hrasta i jasena koje su se ostavljale nakon sječe radi kontrolirane obnove šume. Cijeli je jedan sustav rada nestao u gustišu.

Zanimljivo je da je porast šumskih površina odraz radikalne promjene u sistemu privređivanja. Danas prevladava malo i srednje poduzetništvo, obrtništvo s dominirajućim položajem turizma, dobar dio stanovnika sela dnevno putuje u gradove na zapadnoj obali Istre, zaposleni su u turizmu, sve do pojave koronavirusa. Šuma prodire u privatni posjed, vlasnici su se odrekli poljoprivrede i stočarstva i priroda je jednostavno progutala tradiciju. Labirint suhozida je toliko razveden da bi, kad bi se šuma očistila, mogao komotno skakutati od zida do zida od Žminja pa sve do predgrađa Rovinja. No, oni su jednostavno nevidljivi pa je slijedom toga nevidljiv i istinski istarski pejzaž.

Elementi praiskonskih hramova

Nismo jedini na tom svijetu, naša je sudbina jednaka drugim narodima koji žive u susjedstvu. U Italiji, primjerice, u zadnjih deset godina površina šuma je doživjela petpostotni porast, normalno zbog napuštanja poljoprivrede. Kod nas nije izvršena procjena jer je to nemoguće obraditi zbog rascjepkanosti privatnog posjeda. No, ne treba biti stručnjak da bi se utvrdila jednostavna činjenica da su naše urbane koncentracije okružene gustom šumom osim dužne časti prema vinogradima i maslinicima. S obzirom na ograničenu slobodu kretanja jedno popodne spustio sam se do dna Limske drage bijelom cestom koja od Vidulina vodi do Barata. Stao sam pred lokvu pokraj koje spava stari, veliki hrast, a pored njega jedva vidljiv polukružni suhozid.

Antropolog Mircea Eliade piše da su se praiskonski hramovi dizali s pomoću tri spojena elementa: voda, kamen i stablo. Stari limski hram odolijeva zubu vremena. Nekad, pored lokve prolazio je školski autobus koji je vozio dječurliju s Prikodrage u školu u Kanfanaru. Ispod velikog naselja Selina u općini Sveti Lovreč širi se prostrana ravnica Jakuska, sva je zemlja obrađena: ima vinograda, krumpira, pšenice, a na kraju duge vale nalazi se lokva koju mještani Seline njeguju s posebnom pažnjom, svake se godine čisti. Dojmi se kao malo jezero, povjetarac diže sitne valove. Ako hoćete doživjeti nekadašnji istarski "vrt naslada" otiđite pogledati Jakusku. Trenutno ne mogu do nje jer se nalazi u drugoj općini, a šparuge me čekaju... Nedaleko stare ceste koja vodi do Lima, pokriven šumom i šikarom, spava labirint suhozida i ostaci stambenih jedinica Stancije Soldatić, ljetna radna zbilja mojih predaka iz Seline. Djed Piero Soldatić ostavio mi je ondje svoje prezime - toponim i šparužine.

Povezane vijesti

• KORČULA I OKOLNI OTOČIĆI: Nezaobilazno 'it' mjesto na gastro sceni
• Snima se reportaža o tartufarstvu u Istri
• KRŠTENJA VIŠE OD SPROVODA: Zahvaljujući turizmu mlade obitelji ostaju na Barbanštini