Vesela muška ekipa danima je bančila na Fratarskom otoku. Naizgled je to izgledalo kao još jedna muška zabava, a zapravo su to bile karmine. Posljednja želja pokojnika iz Amerike, rodom iz Pule koji je ljeta provodio na Fratarskom bila je da ga njegova ekipa na Fratarskom uz vino, gitare i smijeh, baci u more. I bi tako

Smrt mora da je lijepa. Ležati u mekoj smeđoj zemlji, sa travkama koje se ljuljaju iznad tebe i slušati tišinu. Nemati jučer, niti sutra. Zaboraviti na vrijeme, oprostiti životu i biti na miru, poetičan je bio Oscar Wild o smrti kao našem kraju. Meku smeđu zemlju sve više zamjenjuje beton, a travke pak plastično cvijeće koje gubi boju na suncu i kiši. Vremena se mijenjanju pa tako i odluka o sahrani. Zašto umjesto na groblju ne bi ležali u mekoj zemlji u vlastitom vrtu ili završiti u grotlu vulkana. Poznata slikarica Tamara Lempicka izrazila je želju da se njezin prah baci u vulkan Popocatepetl. Ili zašto se ne bi spojili s beskrajnim plavetnilom mora.

Potok i Fratarski otok

Ja sam svojoj djeci rekla da bih željela da me kremiraju i pepeo prospu negdje u neki potok ili rijeku gdje bi voljeli prošetati. U slučaju da one žele imati grob koji žele posjećivati, rekla sam da imaju pravo postupiti drugačije. Osobno ne želim da troše novce na groblje niti da troše svoje vrijeme na dolaske na groblje. Više volim da te novce daju za nešto što služi životu. Ali, ostavila sam im da to bude po njihovoj volji. Izrekla sam o tome što mislim i to je to, mišljenje je Puljanke koja je željela ostati anonimna jer je pitanje što sa svojim tijelom nakon smrti, intimna stvar. Ukoliko mi ne odlučujemo kada i gdje ćemo se roditi niti kada i kako ćemo umrijeti, možda imamo pravo odlučiti gdje želimo da završe naši tjelesni ostaci.

Smrt je jedan od ključnih trenutaka života i zato mu treba posvetiti određenu količinu pažnje. Neki ignoriraju ovaj važan događaj i zadovoljavaju se običnim bacanjem u neku grabu. Drugi pristaju da im se tijela spale kako ne bi mogli ustati iz mrtvih jednom kada dođe Apokalipsa. Ima i onih koji žele od svega toga učiniti pravi spektakl i kroz vremenske cikluse, atmosferu i neke osnovne zakone fizike biti dio ljudskih života još dugi niz godina. Stoga su alternativni pokopi sve više u modi.

Često su to osobe koje je životni put odnio na drugi kraj svijeta, pa im je posljednja želja da se vrate na rodnu zemlju ili u svoje more. Tako je prije nekoliko ljeta vesela muška ekipa danima bančila na Fratarskom otoku. Naizgled je to izgledalo kao još jedna muška zabava, a zapravo su to bile karmine. Posljednja želja pokojnika iz Amerike, rodom iz Pule koji je ljeta provodio na Fratarskom bila je da ga njegova ekipa na Fratarskom uz vino, gitare i smijeh, baci u more. I bi tako. Želja mu je ispunjena.

Nijemci vole more

- Kad mi Bog pošalje po kuriru da gren gori, hoću da me se kremira. Ne želim da itko plače, ali želim da mi puste pjesmu Hladnog piva "Samo za taj osjećaj", a pepeo pospu po južini i po valovima na Galebovim stijenama. Reći ćeš da sam luda," želja je jedne još uvijek mlade Puljanke, skeptične je li to ostvarivo.

Moguće je. U Zakonu o pogrebničkoj djelatnosti pod stavkom Obavljanje pogrebničkih djelatnosti u članku 8. između ostalog, navedeno je organiziranje posipanja pepela pokojnika u prirodi (more, rijeke, šume, planine, livade). U Hrvatskoj se pogrebi u moru ne organiziraju, a u drugim zemljama su već duže vrijeme uobičajena pojava. Primjerice, u Njemačkoj su zakonom dopušteni još 1934. godine. Ipak, prošlo je dosta godina prije nego li je 1972. Nizozemac Max van der Ster u toj zemlji osnovao službenu tvrtku za morske pogrebe pod nazivom Erste Deutsche und Hamburgische Reederei fur Seebestattung. Među prvim klijentima bili su pomorci, osobe bez članova uže obitelji, ljudi koji jednostavno vole more, ali i svećenici, umjetnici, glumci... Ster je ideju preuzeo iz SAD-a, a pepeo pokojnika je uz sve počasti prosipao s palube privatne jahte Lacs II po cijeni od 688 njemačkih maraka. Budući da svake godine sve više građana želi baš u moru počivati u miru, na sjeveru Njemačke pojavile su se brojne pogrebne tvrtke, a službene informacije potvrđuju kako se godišnje na moru u toj državi obavi oko 9.000 pogrebnih ceremonija. Premda među klijentima ima osoba iz svih društvenih slojeva, pomorci su i dalje najbrojnije mušterije. Od ukupnog broja, 90 posto ih se odlučuje za područje Sjevernog mora, dok samo 10 posto bira Mediteran, Indijski ocean, Atlantik ili Pacifik. U tom slučaju, pogrebna tvrtka organizira transport urne do željenog odredišta, a onda se na licu mjesta bira prikladni brod s kojeg će se pepeo baciti u more.

Povezane vijesti

• U NEDJELJU U TISKANOM IZDANJU: Moj stric i njegova žena bili su ludo zaljubljeni. Vjenčali su se mladi i bili nerazdvojni. Kad je ona umrla kremirali su je. No, on se nije mogao odvojiti od nje pa ju je svuda nosio sa sobom. Čak i na ljetovanje
• U stampedu na pokopu Sulejmanija čak 50 mrtvih. IRANCI SU VAN SEBE, NAJAVLJUJU VELIKU OSVETU 
• Strani čelnici u Muscatu odaju počast preminulom omanskom sultanu