Palčići su nama roditeljima pokazali da ako se nešto dovoljno jako želi to se može i ostvariti samo treba hrabro zapeti. Važno je obilježiti taj dan, obući nešto ljubičasto, osvijetliti grad ljubičastom bojom i jednostavno podignuti svijest o tome da palčići postoje i da ih ima mnogo te da njihovi roditelji možda baš sada trebaju odgovor na neko pitanje ili jednostavno, samo riječi podrške, kažu organizatorice susreta Sabina Forca Kert i Morena Gulja Merlak

Bio je to pravi "reunion", ponovni susret pun emocija za pet mama palčića iz Labina, Lovrana i Pule, od kojih su se neke vidjele prvi puta nakon tri mjeseca koliko je prošlo otkako su na riječkom odjelu neonatologije prolazile kroz slične situacije i u najtežim trenucima bodrile jedna drugu. "U tom trenutku vas razumiju samo oni koji kroz to prolaze. Svi ostali, mogu slobodno reći, pomalo vam idu i na živce", povjerila nam je mama Olena Maksimov iz Lovrana koju smo susreli u Buzetu gdje je obilježen Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju.

Puno straha i neizvjesnosti

- Naš junak zove se Arian. Tek sam poslije saznala da njegovo ime na grčkom znači junak. Rođen je u 32 tjednu s 1.400 grama. U bolnici smo proveli jedan maglovit i nestvaran mjesec, pun straha i neizvjesnosti. Nakon prvog šoka, zbog preuranjenog poroda, danas sam uistinu sretna da je sve dobro završilo. Čovjek u takvim kritičnim trenucima spoznaje prave vrijednosti na koje često zaboravi, nažalost, ali uistinu kako kaže ona pjesma "malo nam za sriću triba". Na riječkom odjelu upoznala sam četiri divne majke, prijatelje za cijeli život, povjerila nam je Olena i dodala kako je najvažniji pozitivan stav.

- U trenutku kad sam sama sebi rekla nema više plakanja, 'Arian će biti super, ako se on može tako snažno boriti onda mu ja moram biti potpora', sve je krenulo nabolje, rekla je Olena koja ima i 6-godišnju kćerkicu Enu.

Sjevernoistarski grad četvrtu godinu za redom svijetlio je ljubičasto za palčiće. Pozivu organizatorica, dviju mama palčića, Sabine Forca Kert iz Buzeta i Morene Gulja Merlak iz Huma, usprkos kišnom vremenu, odazvalo se tridesetak obitelji s palčićima gotovo iz cijele Istre, pa i s područja Rijeke koji su obukli nešto ljubičasto i podignuli palac gore za palčiće, palac gore za život!. Nakon predstave u Narodnom domu "Pale sam na svijetu" Teatra Naranča, organizirana je zakuska i zabava u hotelu Fontana.

Rođen sa svega 880 grama

U petorci koju je spojila ista sudbina, uz obitelj Maksimov je i obitelj Milevoj iz Labina. - Naš maleni miš Bruno rođen je u 26 tjednu sa svega 880 grama. U bolnici je proveo dva mjeseca, kaže mama Ivana i dodaje da se najteže od svega bilo nositi s početnim šokom te strahom i neizvjesnosti koje je svaki novi dan donosio. - No sve je bilo lakše podnositi zahvaljujući suprugu, obitelji, prijateljima i divnim cimericama s kojima sam dijelila bolničke sobe. Nevjerojatno je koliko ti u tom trenutku nepoznate osobe mogu pružiti podrške, pomoći, dati savjete, odgovoriti na hrpu upitnika koji ti vise iznad glave. Iako i dalje idemo na preglede i posjećujemo bolničke odjele i ne znamo što budućnost nosi, lakše nam se nositi sa svime time kada možemo gledati našeg malenog miša kako raste i napreduje svaki dan. Poput svih palčića i on je maleni, ali neizmjerno veliki heroj, kaže Ivana.

Palčica Kaja obitelj Komšić iz Pule, rođena je u 29 tjednu sa 1.070 grama. - U bolnici smo provele dva jako duga i teška mjeseca puna šokova, strahova i neizvjesnosti u kojima su mi najveća podrška pored supruga i obitelji bile hrabre mame koje sam upoznala na odjelu za neonatologiju i uz koje je cijeli ovaj put bio puno, puno lakši i strašno sam im zahvalna na tome, rekla je mama Roberta.

Maleni Vlado, od milja Vladek, obitelji Jurić iz Pule rodio se u 27 tjednu imao je 1.120 grama, mjesec dana proveo je u inkubatoru, a iz bolnice je izašao točno na pedeseti dan od svoga rođenja.

- Tek danas gledajući njegove slike nakon rođenja shvaćamo kakvo smo malo klupko sreće dobili, našeg malog borca. Znate kako kažu, najgore je biti sam! Sreća u nesreći da smo mi mame bile u isto vrijeme tamo i da smo jedna drugu bodrile, povjerila nam je mama Marijana.

Tri mjeseca u bolnici

Priča Karin Peroša Sekušak iz Pule, više je nego dirljiva. Mali Ivan rodio se hitnim carskim rezom s 2.160 grama.

- Najteže trenutke suprug i ja proživljavali smo i prije njegova rođenja jer pitanje je bilo da li će uopće doći na svijet. Čekali smo blizance, dva dečkića. Sreća je bila neopisiva sve dok nam na rutinskom pregledu, u 29 tjednu, nisu rekli - "srce jedne bebe je prestalo kucati". Bio je to ogroman šok. Poslali su nas hitno za Rijeku i tamo smo bili u profesionalnim rukama divne liječničke ekipe. Ivan je izdržao 33 tjedana i došao je na svijet. Lavić mali! Sjećam se da sam se probudila iz anestezije i bilo me užasno strah pitati kako je to malo stvorenje, a sestre su me preduhitrile i rekle "samostalno diše, zgodan je i plav". Tako sam se nasmijala od sreće da taj trenutak neću nikad zaboraviti. Minutu prije Ivana rodio se Gabriel, naš anđeo koji nas gleda i čuva s neba. Bol je neizmjerna, ali znam da se sve dešava s razlogom, povjerila nam je Karin.

Ove mame zahvalne su cijelom Odjelu za neonatologiju KBC-a Rijeka, kompletnom osoblju koje im je pomoglo u njihovoj borbi i koje je s puno ljubavi i pažnje brinulo o njihovim palčićima, od čistačica, spremačica, kuharica, teta CROhobotnica koje su napravile male hobotnice za palčiće, medicinskih sestara, do liječnika, a posebno primariusa dr. Branimira Petera.

Među mamama palčića, na domaćem terenu, akciju je podržala i Ksenija Radešić iz Buzeta čija je kćerkica Nika rođena u 26 tjednu trudnoće i težila je 830 grama.

- Sam porod iznenadio je svih jer sam imala urednu trudnoću bez ikakvih poteškoća. Nakon tog početnog šoka slijedio je dug i trnoviti put, s puno uspona i padova. Nika je provela ukupno tri mjeseca na Odjelu za nedonoščad KBC Rijeka i još dva mjeseca u Dječjoj bolnici na Kantridi. Boravak u bolnici nije bio lak, no uz potporu svog osoblja taj period smo nekako lakše prebrodili i izašli kao veliki pobjednici. Danas je Nika zdrava, vesela i vrckava prvašica, zadovoljna je Ksenija koja kaže da susreti poput buzetskog puno znače za mame hrabrih palčića.

Važna je podrška

Puno je stručne literature na tu temu, ali najviše savjeta može dati osoba koja je tako nešto prošla. Upravo je to razlog da su Sabina Forca Kert i Morena Gulja Merlak, četvrtu godinu za redom organizirale Dan palčića u Buzetu. Za obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti o prijevremenom rođenju prvi su puta čule u rodilištu u Rijeci. Kako im je s njihovim palčićima bilo nepraktično putovati u Pulu ili Rijeku, došle su na ideju da ga obilježe u Buzetu, tim više što na buzetskom području ima popriličan broj palčića.

- Sve se može kad se hoće. Palčići su nama roditeljima pokazali da ako se nešto dovoljno jako želi to se može i ostvariti samo treba hrabro zapeti. Tako smo i mi krenule s organizacijom ovog događaja. Važno je obilježiti taj dan, obući nešto ljubičasto, osvijetliti grad ljubičastom bojom i jednostavno podignuti svijest o tome da palčići postoje i da ih ima mnogo te da njihovi roditelji možda baš sada trebaju odgovor na neko pitanje ili jednostavno, samo riječi podrške, kažu Sabina i Morena. Dodaju kako im se roditelji mogu javiti u svakom trenutku i tražiti ih savjet.

Roditelji si međusobno pomažu

Klub roditelja nedonoščadi Palčići osnovan je kako bi pružili podršku jedni drugima. Jer tko to može bolje razumjeti od roditelja koji je kroz sve prošao.

- Mi smo ovdje za sve roditelje koje zadesi prijevremeni porod i rado ćemo podijeliti s njima sve savjete koje imamo, informirati ih što ih čeka nakon izlaska iz rodilišta, kakve su terapije, pregledi i slično. Također, ono što je kod nas izuzetno zapostavljeno i o čemu se u institucijama dobivaju šture informacije, su prava koje roditelji ostvaruju na temelju prijevremenog poroda te djeca palčići na temelju činjenice da im je potrebna pojačana skrb i njega barem godinu dana od rođenja, a često i dulje. Mi smo obje sve to prošle upravo pomoću informacija mame koja već ima palčića. U početku je teško jer prijevremeni porod uglavnom dođe iznenada i jednostavno nisi spreman za sve što te čeka. Puno aparata, pretraga, dijagnoza, kompliciranih riječi koje liječnici svakodnevno izgovaraju. Strah koji sve dodatno otežava. Neizmjerna je pomoć roditelja koji su to prošli jer uvijek imaju neku riječ utjehe, a i kada oni sve to komplicirano svedu na razumljiv jezik, bude zaista lakše, zaključit će Sabina Forca Kert i Morena Gulja Merlak.

Povezane vijesti

• Podignite palac gore za palčiće!
• Buzet svijetli ljubičasto za palčiće
• Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju: STO LJUBIČASTIH BALONA ZA PALČIĆE