S knjigom u ruci, istovremeno čitajući, ne dižući pogled s knjige, vlč. Udovičić znao je prošetati put od faroša, preko istočnog baštiona, pred mljekarom, spustio se cestom do kompanjskog zavoja pa do potoka... Bio je hodajuća reklama za čovjeka kojemu je knjiga bila najbolji prijatelj! I kao zaljubljenik u knjigu, imao je potrebu tu svoju strast podijeliti sa svojim župljanima

U ročkoj župnoj crkvi Sv. Bartola obilježena je 100. obljetnica rođenja vlč. Ratislava Udovičića, koji je vodio župu Hum, pa Roč od 1944. do 1997. godine kada je umirovljen. Godinu dana kasnije preminuo je u 79 godini života. Misu je predvodio vlč. Dalibor Pilekić, dekan buzetskog dekanata. Sudjelovao je i ročki župnik Josip Mašina. Atmosfera je bila dirljiva, puna emocija, a misi je prisustvovala i rodbina vlč. Udovičića iz Sv. Petra u Šumi, kao i akademik Josip Bratulić.

Uobičajeno je u ovakvim prigodama navoditi datume, rekla je obraćajući se svojim sumještanima Ročanka Ines Greblo, inicijatorica obilježavanja stote obljetnice rođenja vlč. Udovičića, te upitala može li samo nabrajanje biografskih podataka biti dovoljno za shvatiti ono što je čovjek ostavio za sobom u svom životu, u mjestu u kojem je živio, u kojem je radio, u ljudima s kojima je dijelio dobro i zlo.

Svjedoci neraskidivih veza

- Datumi su bitni, no to je samo okvir, a ono što je puno važnije jest sadržaj koji svatko na svoj osebujan način proživljava kroz uspomene kada pronalazi potvrde svetih sakramenata s potpisom vlč. Udovičića. Uspomene koje se javljaju prilikom listanja obiteljskih albuma, fotografija s krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, sprovoda... To su trenuci koji nas zauvijek povezuju i svjedoci neraskidivih veza života župljana i vlč. Udovičića, rekla je Greblo.

- Tražila sam neku određenu osobinu koja bi ga približila onima koji ga nisu poznavali. Veličina ne proizlazi iz jedne velike, nego iz niza malih stvari koje činimo jedni drugima. Upravo te male stvari tvore život smislenim i ispunjenim. On je živio samozatajno, ne namećući sebe i ne opterećujući druge s onim što je mogao sam učiniti. Zasukanih rukava karirane košulje kosio je travu za zečeve, pokušavao namjestiti crjepove koje je ročka bura razbacala po krovu, nestašnu djecu odgajao na ljetnim vjeronaucima, uvježbavao crkveni zbor u župnom stanu, a u pauzi dijelio Bronhi bombone..., prisjetila se Greblo.

Zaljubljenik u knjigu

Prisjetila se i kako je s knjigom u ruci, istovremeno čitajući, ne dižući pogled s knjige, prošetao put od faroša, preko istočnog baštiona, kod kuće Marija Pavletića Mejera, pred mljekarom, spustio se cestom do kompanjskog zavoja pa do potoka... Bio je hodajuća reklama za čovjeka kojemu je knjiga bila najbolji prijatelj! I kao zaljubljenik u knjigu, imao je potrebu tu svoju strast podijeliti sa svojim župljanima.

- Početkom 1996. godine pokucao je na vrata Mjesnog ureda Roč i rekao mi: Htio bi pokloniti knjige iz naklade "U pravi trenutak" da bude ovdje za mjesto, za Roč. Samo mi moraš ti to potpisat da si primila i da ćeš ih čuvati". Radi se o 140 knjiga srednjeg formata, iz područja teologije, psihologije, religije, sociologije i filozofije. Idućeg dana je bila primopredaja, knjige su smještene na policu u vjenčanoj sali, današnjem Info punktu Turističke zajednice i te knjige su još dan danas tamo. Materijalni svjedoci ljubavi vlč. Udovičića prema knjizi, prema ljudima i prema mjestu u kojem je živio, rekla je Greblo.

Zahvalnost i poštovanje

Greblo je na obilježavanju stote obljetnice rođenja vlč. Udovičića istaknula također kako je jako volio Roč i njegove ljude te dodala kako to možda nije svaki put znao najbolje pokazati, možda u Roču to nisu znali prepoznati, možda nisu znali ni dovoljno cijeniti. Ali ta odanost je bila neupitna..., rekla je Greblo i podsjetila na dio teksta kojeg je čitala u ime župe, na oproštajnoj misi u rujnu 1997. godine, prilikom njegova odlaska u mirovinu.

- Božjom providnošću danas smo na čelo naše župe primili kao dar novog duhovnog pastira, vlč. Mladena Matiku. Želimo mu iskrenu i toplu dobrodošlicu. Također izražavamo svoju zahvalnost i štovanje čovjeku koji je ovu župu vodio punih 50 godina. Puno je to godina, i mi mlađi zapravo i ne možemo u potpunosti shvatiti težinu i ozbiljnost ovog poziva u svim tim godinama koje su za nama. Trebalo je ostati čvrst, postojan, biti stijena kada je bujica iskušenja i pritisaka pokušavala isprati ono što se uništiti ne može: vjeru, nadu i istinu, poručila je tada Greblo.

Povezane vijesti

• Mali žaknići priveli kraju glagoljašku Odiseju
• Z vijulini ne sopu samo muškardini
• Stari splitski plesovi za drage prijatelje