Oscar u arhitekturi

ALAN KOSTRENČIĆ, arhitekt porečke rive nominirane za prestižnu nagradu: SRETAN SAM ŠTO LJUDI PROSTOR NOVE RIVE DOŽIVLJAVAJU KAO SVOJ

| Autor: Boris BILAS
Arhiva

Arhiva


Novouređeni dio porečke rive nominiran je za nagradu "Bernardo Bernardi" za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2020. godini. Priznanje je to koje se dodjeljuje u sklopu godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata. Ova se izložba odvija pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, a planirano je da se održi u Vili Zagorje na Pantovčaku od 17. travnja do 2. svibnja.

Novi dio porečke rive rad je arhitekata Alana Kostrenčića, Darovana Tušeka, i Marije Pavlović, iz arhitektonskog ureda Kostrenčić i Krebel iz Zagreba, a obuhvaća najširi dio gradske rive, od carinskoga gata do nekadašnje gradske kavane. Radovi vrijedni 25 milijuna kuna su počeli tijekom prosinca 2019. i završeni su u lipnju prošle godine.

O nominaciji za ovu vrijednu strukovnu nagradu, ali i o iskustvu rada na jednom ovakvom projektu za Glas Istre govori Alan Kostrenčić, jedan od arhitekata koji su projektirali novu porečku rivu, ali i čovjek koji stoji iza projekta nove Sjeverne luke u Rovinju koja se upravo privodi kraju. 

- Što za vas i vaš arhitektonski ured znači nominacija projekta porečke rive za nagradu "Bernardo Bernardi"?

- Dodjeljivanje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) ima tradiciju dugu već 60 godina i uvijek predstavlja centralni događaj valoriziranja godišnje arhitektonske produkcije, tako da je to svojevrsni Oscar u arhitekturi. Iz te činjenice je sasvim jasno da nama arhitektima takva nominacija znači puno. Ona je značajna i zbog činjenice da se nominirani arhitektonski uradak upisuje u buduće povijesne preglede i time pridodaje ukupnoj arhitektonskoj baštini za budućnost. U zadnje vrijeme društvo arhitekata pokušava učiniti izložbu realizacija prepoznatljivom u javnosti. Dobro je da i arhitektura, kao značajni element naših života i kulture, bude prisutnija u javnom diskursu.

Alan Kostrenčić

- Kako danas s odmakom gledate na cijeli projekt i kakvi su komentari kolega arhitekata na izgled rive u Poreču?

- Segment uređenja rive u Poreču, od kule na istoku do carinskog gata na zapadu, dio je puno većeg projekta uređenja rive. Ovaj najreprezentativniji i funkcionalno najzahtjevniji dio bio je najizazovniji i predstavljao je svojevrstan test ispravnosti ukupne ideje koja je postavljena pri rješavanju ovog povijesnog dijela rive. Osnovna je postavka bila vratiti grad na rivu. To je postignuto na dva načina – prvo čišćenjem prostora od raznih nepotrebnih i pogrešnih barijera koje su onemogućavala kontakt između prostora uz samo more s vezovima za barke i brodice od zaleđa s drvoredom, šetnicom, restoranima i kafićima. Te drugi, više simbolički način, gdje se postavom aluminijskih traka sa svjetlom u podu ukazivalo na važna povijesna mjesta i građevine unutar povijesne jezgre. To ukazivanje na povijest grada nije puki smjerokaz.

- Kakva je bila suradnja s Gradom Porečom i koje su bile najveće prepreke u realizaciji projekta?

Projekt je rezultat dugog, kontinuiranog bavljenja tim problemom i specifičan je jer se razvijao u nekoliko faza, uz veliku suradnju s Gradom Porečom, a posebno s pročelnikom Odjela za prostorno planiranje grada Damirom Hrvatinom. Inicijalno, rješavanje prostora u cijelom potezu rive, od Gradskog kupališta na krajnjem jugoistoku do vrha poluotoka s hotelom Palazzo, podijeljeno je na podcjeline prema kronologiji povijesne geneze, a na ukupnom konceptu radili su u formatu "arhitektonske radionice" tri ureda: Urbis iz Pule, te iz Zagreba 3LHD i naš ured. Povijesnu, najstariju cjelinu - zona A (koja obuhvaća slojeve gradnje od antike do srednjeg vijeka) izrađivao je naš ured Kostrenčić i Krebel – arhitekti. Najveće prepreke, ne u realizaciji projekta, već u njegovoj početnoj fazi koncipiranja, bile su stare navike koje se teško mijenjaju. Dugo se vodila polemika oko problematike prometa i parkinga uz prometnicu na rivi, međutim pokazalo se iznimno uspješno to što se u fazi projektiranja vodilo računa o stalnim prezentacijama, razgovorima s nadležnim gradskim službama, ali i s udrugama građana, korisnicima prostora. Tako su, naravno uz puno truda i angažmana, rasvijetljene sve nedoumice, prijepori i različita mišljenja. Prostor rive je iznimno zahtjevan jer, osim vidljivih, lijepih stvari, sadržava niz komunalnih problema i situacija koje je bilo potrebno uskladiti i riješiti. Nakon svih tih inicijalnih napora, sama je realizacija tekla razmjerno glatko i brzo, unatoč problemima koji su dodatno iskrsnuli i s korona krizom.

Koja je bila misao vodilja prilikom projektiranja rive i jeste li zadovoljni kako je na kraju sve ispalo i kako se riva uklopila u prostor?

- Problemom javnih prostora grada bavim se kroz čitavu dosadašnju arhitektonsku karijeru, već više od 20 godina, a na toj sam temi i doktorirao, tako da mi je jednako važan kako teorijski, tako i praktični aspekt. S iskustvom nekoliko izvedenih značajnih trgova, a posebno vrlo zahtjevnog trga u povijesnom okruženju s prezentacijom arheoloških nalaza u Zadru, znao sam koji me izazovi očekuju, međutim glavna mi je briga bila stvoriti prostor koji će prihvatiti i voljeti građani Poreča. Prostor rive je iznimno potentan i atraktivan prostor, koji je nažalost iz raznih razloga bio zapušten. Ideja je bila reafirmirati taj prostor kao prostor okupljanja, boravljenja i druženja građana, neovisno o turistima i turističkoj sezoni, jer je tada taj prostor ionako pun ljudi. Najveća je bojazan bila kako će ljudi koji tu žive prihvatiti ovo rješenje, jer uvijek postoji potencijalni problem otpora prema novom. S dovoljno iskustva, relativno je jednostavno uklopiti se u fizički prostor, ali uklopiti se u život i navike ljudi, njihov senzibilitet - nije jednostavno. Iznimno sam sretan što su ljudi u najvećoj mjeri sa zadovoljstvom prihvatili prostor i doista ga doživljavaju kao svoj, što je najvažnije u cijeloj priči.

- Imate li u planu i u budućnosti surađivati s Gradom Porečom i postoje li možda već najave nekih projekata u Poreču i okolici?

- Nadam se nastavku suradnje na već započetom projektu uređenja ostatka rive na potezu iza hotela Palazzo pa sve do talijanske škole. Taj je potez iznimno interesantan. On je u korištenju nekako tretiran kao "stražnje dvorište", tu su parking hotela, dostava i servisi. Zbog postave školjere kao zaštite od oluje i velikih valova, plato iza hotela odvojen je od mora. Međutim, to mjesto pruža prekrasan pogled na pučinu i točka je idealna za turističku atrakciju, to je mjesto gdje se može gledati zalazak sunca u more, a i moguće se i kupati, uz izvjesno uređenje. Tako se rodila ideja za "urbanom plažom", neformalnim nastavkom javnog prostora rive gdje su mogući različiti scenariji korištenja, od plaže do prostora za održavanje koncerata, modnih revija, do romantičnog gledanja zalaska sunca. Uređenje prostora zamišljeno je tako da sadašnju školjeru zamjene platoi s fiksnim klupama za sjedenje koje preuzimaju funkciju razbijanja valova i zaštite od udara mora tijekom nevremena, a kada je vrijeme dobro, služe kao platoi za druženje, sjedenje, razna događanja. Osim tog projekta, u tijeku nam je izvođenje komunalne luke u Rovinju, kao prve faze velikog projekta gradske plaže na sjevernoj uvali grada. Taj je projekt također promišljan kao javni gradski prostor, gdje lukobran luke postaje veliko šetalište i sunčalište s prekrasnim pogledom na siluetu Rovinja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini