Smogao sam hrabrosti nazvati Sportski savez Abu Dhabija te im izraziti svoju želju za susretom s Maradonom, bez izvjesnog očekivanja da će je ispuniti nekom anonimnom Europljaninu, da ne kažem običnom malom čovjeku, nekom Manuelu iz male Hrvatske
Maradona i Manuel
"Ostvario mi se životni san. Imao sam tu čast upoznati osobno najvećeg od najvećih, Diega Armanda Maradonu", započinje svoju priču Manuel Stabile i sam bivši profesionalni nogometaš iz Novigrada. I dok se svijet oprašta od besmrtne legende nogometa, s Manuelom prebiremo po njegovim još svježim sjećanjima koja nam otkrivaju jedno neponovljivo iskustvo, susret i ugodno druženje s Maradonom.
- Bio je moj idol, kao nogometni virtuoz prije svega, a zatim kao čovjek humanitarac koji nikada nije zaboravio svoje siromašno podrijetlo te nesebično pomagao potrebitima, osobito siromašnoj djeci. Žao mi je što je to onaj dio njegova života koji se manje spominje u svijetu iznimno bogatih nogometnih zvijezda, kazuje Manuel koji ga radi toga više cijeni, bolje razumije jer i sam dolazi iz siromašne obitelji i sve što je postigao u svom uspješnom poslovnom životu ostvario je samo upornim radom. A u tome je Manuelu pomogao i njegov sportski duh.
"Tako sam sebi mogao financijski priskrbiti u listopadu 2017. godine odlazak na godišnji odmor u Abu Dhabi, prvenstveno vođen motivom da upoznam Maradonu koji je u to doba bio nogometni trener Al-Fujairah FC-a. I smogao sam hrabrosti nazvati Sportski savez Abu Dhabija te im izraziti svoju želju za susretom s Maradonom, bez izvjesnog očekivanja da će je ispuniti nekom anonimnom Europljaninu, da ne kažem običnom malom čovjeku, nekom Manuelu iz male Hrvatske. No, ono što je fascinantno kod Arapa, a to je i u njihovoj kulturi, uistinu su gostoljubivi i srdačni prema gostima, pa su prihvatili zamolbu dogovorivši moj susret s Maradonom dva dana prije mog rođendan", prisjeća se Manuel tih gotovo nestvarnih trenutaka.
Već na prvi pogled mu je, kako kaže, Maradona odavao dojam izuzetno pozitivne i jednostavne osobe, zbog čega je vrlo brzo splasnula Manuelova prvotna nesigurnost i nelagoda.
- To su oni neposredni ljudi za koje vam se učini da ih oduvijek poznajete, ali ne zbog čestog gledanja na malim ekranima ili nogometnim terenima. On je imao posebnu karizmu i ponašao se uistinu prirodno kao da je normalno biti najveći među najvećima. Nije se uzdizao u tome, što rade mnogi nogometaši današnjice, veli još osupnut tim trenucima.
Na tom je prvom susretu pozvao nogometnog velikana na svoj rođendan. "Maradona je prihvatio poziv bez kolebanja i proslavio rođendan sa mnom u jednom dobrom restoranu", oduševljeno prepričava Manuel pa ostaje bez riječi. A što više reći? Može li netko dobiti ljepši dar za rođendan?
Nakon toga su iz Sportskog saveza Abu Dhabija Manuelu organizirali intervju u kojem je podijelio to iskustvo za brojne medije pa su se prilozi o tome danima vrtjeli na TV emisijama, portalima i tiskanim izdanjima novina. I sam je Manuel tada prolazio svoje momente slave, u šali će on.
I još nije bio ni sredio najljepše utiske na te dane, a već u travnju 2018. godine u Novigrad mu je stigao poziv Sportskog saveza iz Abu Dhabija da bude njihov gost na odlučujućoj prvenstvenoj utakmici koju je Al-Fujairah FC igrao za ulazak u viši nogometni rang. S obzirom da je svoju sportsku ljubav prema Maradoni i njegove ljudske vrednote prenosio u odgoju svoje djece Alexa i Emily, poveo ih je sa sobom da i oni kroz život ponesu bogato sjećanje na svjetskog kralja nogometa. U toj istoj godini Manuel je posjetio i Napoli gdje je Maradona obožavan poput Boga i na čijem je zelenom travnjaku, u užarenoj atmosferi stadiona San Paola, bilježio svoje životne utakmice. Posjetio je i siromašnu četvrt Quartieri Spagnoli u kojem žive Maradonini fanatični štovatelji.
- Žao mi je što mediji previše akcentiraju onu tamnu stranu njegova života, pakleni put kokaina koji ga je na koncu stajao svega. Nažalost, taj dobri i veliki čovjek, koji se vrlo mlad zatekao među iskusnim lavovima, sportskim menadžerima za koje je on bio unosan proizvod ili bolje rečeno lak plijen, nije izdržao tu utakmicu u svijetu slavnih i nepoštenih i zabio je sam sebi autogol smrti. Bio je predobar svima, a najveći neprijatelj sebi, emotivno će Manuel, koji tvrdi da mu je bio dovoljan onaj kratki susret s njime da bi shvatio koliko je u svojoj jednostavnosti bio velik planetarno obožavani Maradona.
Danas mu je, osim neskrivene topline u srcu zbog sna koji mu je postao java, na grudima ostao tetoviran motiv Maradone sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku 1986. kada podiže osvojeni zlatni pehar prvaka svijeta s njegovom Argentinom. Čuva još i dres FC Napolija s brojem deset. Dok je navijača poput Manuela, jasno je da će Maradona nadživjeti svoju smrt.