Da bi stekao pozornost i moguće dobio posao vatrogasca, dvadesetšestogodišnji Mato Juričić popeo se 6. travnja 1932. na vrh tornja zagrebačke katedrale i na križu, na oduševljenje i zaprepaštenje zagrebačkoga puka, izvodio nevjerojatne vratolomije. Dobio je posao i stekao nadimak Katedralec

Mato Juričić ušao je u povijest vatrogasne brigade i cijeloga grada Zagreba sa svojom spektakularnom i nevjerojatnom molbom za posao. U svojoj 26. godini života, 6. travnja 1932. godine, učinio je najveću vratolomiju u svom životu kako bi ispunio svoj san - dobio posao vatrogasca. U to doba vatrogasci su bili poznati po svojim akrobatskim sposobnostima i izuzetnoj fizičkoj snazi.

Nesvakidašnji događaj Mate Juričića popratio je zagrebački tjednik "Večer": "Nekoliko minuta poslije 10 sati izjutra u srijedu, 6. travnja 1932. neka je domaćica na povratku ili u odlasku na središnju tržnicu na Dolcu pogledala prema tornjevima Katedrale i kriknula: ,Čovjek na križu!'. Dotle se je nepoznati penjač popeo do križa, koji se nalazi na vrhu Katedrale. Stao je na križ i počeo izvoditi svakojake vratolomije. Najprije je balansirao na jednoj nozi, a nakon toga na zaprepaštenje svih koji su gledali, postavio se na glavu i ostao u balansu nekoliko sekundi... Čula su se svakojaka nagađanja o nepoznatome, ali njegovo ime nije bilo nikome poznato. Znalo se je samo toliko da se je zajedno s biciklom uspeo u liftu do prve galerije gdje je ostavio dvokolicu, uputivši se prema stubama na drugu galeriju, odakle se kroz prozor provukao na pročelje tornja, ter se zatim počeo penjati na sam vrh. Nakon što se je producirao nekoliko minuta na vrhu križa, mladi je penjač počeo silaziti.

Istoga dana „Večer“ je priopćio da se ovaj vratolomni umjetnik s vrha tornja katedrale zove Matija (Mato) Juričić te da je rođen 1906. godine u Puli. Tjednik izvješćuje: "Nakon što je sišao, mladić je priveden na redarstvo odakle je nakon što je legitimiran pušten. On je izjavio da mu je najveća želja da postane vatrogasac, pa da se je zato popeo na vrh Katedrale, da na taj način dokaže svoju spremu. Bio je prisiljen da to učini, jer se već pola godine nalazi bez posla pa je na taj način htio svratiti pozornost na sebe. Ujedno je izjavio da bi se mogao popeti još i više, i da njegov pothvat nije iziskivao nikakvih većih napora. Jedino se tužio na jak vjetar, koji je upravo puhao u vrijeme dok je bio na križu. Da toga vjetra nije bilo on bi na vrhu Katedrale ostao do dva sata popodne".

Zagrepčani su Matine pogibeljne vratolomije na križu Prvostolnice nagradili burnim pljeskom, kličući: "Živio!". Masa koja je dosezala više od tisuću ljudi pratila je Matu, koji kada je odveden na policiju, sve do Jelačićeva trga i neprestano mu klicali. Srčanom mladiću građani su čak nudili novac, ali su mu policajci zabranili bilo što uzeti. Godinama kasnije Mate će izjaviti da u životu nije vidio toliko novca.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam