Ne žeđaju ljeti samo ljudi, domaće i divlje životinje, već i kukci, a među njima i pčele: PČELE NA ŠPINI TRAŽE OKREPU I TEKUĆINU KAO SVI MI

Voda u prirodi kao i nehigijenske pojilice mogu biti izvor zaraze pčela. Zato ne treba čekati da pčele nađu vodu u prirodi, već u pčelinjak treba postaviti higijensku pojilicu kako bi voda pčelama bila stalno dostupna

Ne žeđaju ljeti samo ljudi, domaće i divlje životinje već i kukci, a među njima i pčele. Ovih se vrućih dana pčele često okupljaju na pojilu, na slavinama ili nekim drugim mjestima na kojima mogu doći do vode. Na spojevima slavina i cijevi za polijevanje često je vlažno i uvijek se nađe koja kap vode za žedne pčele koje skupljaju pelud. Ponekad može biti i neugodno kada priđete slavini za polijevanje, a ona je puna pčela. Stoga treba joj pristupiti oprezno kako vas pčele ne bi ubole, ali i kako koja od njih ne bi stradala.

Pojilice staviti u blizini košnica

Slavinu treba mirno, bez naglih pokreta otvoriti kako bi se došlo do vode za polijevanje i kako bi žedne pčele ostale na životu. Pazinski pčelar i predsjednik Udruge pčelara "Lipa" Ranko Anđelini kaže kako pčelama, kao i svim živim bićima, treba voda stoga je ovih toplih dana pokušaju pronaći gdje god to mogu, a često su to upravo slavine, razna pojila, bazeni i tomu slično. Stoga preporuča kolegama pčelarima da u blizini svojih košnica urede pojilice za pčele jer Pčele koje nemaju dovoljno vode žive kraće, a u ekstremnim uvjetima suše izbacuju ličinke oduzimajući od njih neophodnu vodu.

Voda u prirodi kao i nehigijenske pojilice mogu biti izvor zaraze pčela. Zato ne treba čekati da pčele nađu vodu u prirodi, već u pčelinjak treba postaviti higijensku pojilicu kako bi voda pčelama bila stalno dostupna. Kod pčela se potrebe za vodom povećavaju u proljeće, kada hraniteljice luče hranu za ličinke. Osim za hranidbu pčelama je voda neophodna i za otapanje starog, kristaliziranog meda. U vrijeme ekstremno visokih temperatura pčele koriste vodu za hlađenje košnice i legla na optimalnu temperaturu.

U pčelarstvu se koriste različite vrste higijenskih pojilica za pčele, a pčelari ih izrađuju od nehrđajućeg lima ili pak od staklenki prekrivenih tkaninom ili izbušenim poklopcem. Pravilo je da pčele moraju imati nesmetan pristup vodi, a da pri tome ne mogu izmet ispuštati u vodu ili pojilicu.

Omogućava nesmetan pristup vodi

Pojilica za pčele može se izraditi vrlo jednostavno tako da se boca ili staklena napune vodom zatvore gazom ili krpom, naravno bez poklopca ili zatvarača, okrenu naopačke i postave u nosače. Napetost površine vode sprječava vodu da iscuri iz boce, a pčelama omogućava nesmetan pristup vodi.

Budući da pčele za vrijeme leta na pojilište lete nisko a prilikom uzimanja vode vise, ne odlažu izmet po krpi i pojilici, već on pada ispod pojilice i ne predstavlja opasnost od prijenosa bolesti. Pri tomu treba paziti da pojilište ne ostane bez vode jer jednom kad pčele izgube povjerenje u pojilište i pronađu izvore vode u prirodi, teško se vraćaju. Pojilice za pčele posebno su prikladne za vrijeme oprašivanja kultiviranog bilja, jer stajaće vode unutar poljoprivrednih površina često mogu biti opasne za pčele.