Fotografija Kamenitih vrata nakon potres 1880. godine
Naša Sloga: "Skoro se je čuditi, što kod takve goleme nesreće ipak tako malo ljudi nastradalo. Mrtva ostala su dva a ranjenih imade liepi broj tako da se govori da su bolnice već prenapunjene. Još svega toga nije bilo dosta, potres ponovio se je slijedećeg dana nu ne u prijašnjoj sili, a očutilo se ga i 12. novembra, tako da je kod svega pučanstva do skrajnosti zavladao neopisiv strah te se nitko nije već dao pod krov a tko je mogao i ostavio Zagreb, da se ukloni pretećoj pogibelji
Dvotjednik Naša Sloga, poučni, gospodarski i politički list, objavio je u broju od 17. studenoga 1880. godine opširniji članak o potresu u Zagrebu. Vijest je objavljena na drugoj stranici pod jednostavnim naslovom "Potres", i doslovno glasi: "Devetog novembra nećemo tako lahko zaboraviti. Toga dneva u jutro oko pol osam očutio se je u polovici skoro naše države dosta jak potres. U gradu Trstu trajao je isti do šest sekundah. Kuće su se tresle, kućni zvončići zazvoniše, al se nikakva nesreća nedogodi. Mogli bismo nabrojit dvadeset gradovah i mjestah po Kranjskoj, Štajerhoj i Ugarskoj, gdje se je silan potres pojavio al se nikakva daljnja nesreća nepripetila."
"Tko je pak nastradao? Hrvatska? Glavni grad Zagreb bio je na rubu propasti! U 7 satih i 35 časovah istog dana sbio se užasan potres i trajao do 30 sekundah, pravac mu je bio od sjevero-zapada na jugo-istok. Kad je potres počeo bio zidove lomiti, skakali su ljudi iz kreveta, te bez šešira, dapače kako su iz postelje skočili, tako su izletili na ulicu. Užasan je bio jauk gospodjah i djece a muškarcem u toj sdvojnosti briznule su suze. Srušilo se je do 500 zidovah i do 1500 dimnjakah neračunajuć stiene koje izpucale. Mnogo krovovah se je srušilo bez razlike u starijih i novijih kućah. Nema kuće u Zagrebu koja nebi bila poštećena, a mnoge nisu za obitavati te su od stanovnikah ostavljene."
"Više od kućah nastradale su ovim potresom crkve po Zagrebu a naročito prvostolna crkva sv. Stjepana. U toj crkvi srušio se je svod nad svetištem (prezbiterijom) te sa svojom težinom sasvim uništio liepi glavni oltar, od kojega je preostao jednini kameniti tabernakul, polupao nadbiskupsku stolicu i polovinu klupah u svetištu. Crkva sv. Marka sva je razpucana u pročelju. U obće velika je šteta u dućanah u kojih imade predmetah koje se potrti mogu. Silan potres uzdrmao je s temelja te sve porazbacao naslagane stvari. Skoro se je čuditi, što kod takve goleme nesreće ipak tako malo ljudi nastradalo. Mrtva ostala su dva a ranjenih imade liepi broj tako da se govori da su bolnice već prenapunjene. Još svega toga nije bilo dosta, potres ponovio se je slijedećeg dana nu ne u prijašnjoj sili, a očutilo se ga i 12. novembra, tako da je kod svega pučanstva do skrajnosti zavladao neopisiv strah te se nitko nije već dao pod krov a tko je mogao i ostavio Zagreb, da se ukloni pretećoj pogibelji. Nekoliko dana u prijašnjem tjednu spavalo je obćinstvo po ulicah, u kočijah, u daščarah ili boraveć noć po kavanah kod prostih svećah jer se plin (gas) u kućah nije smio užigati. Nije samo Zagreb stigla ta nevolja, iz stotine mjestah i selah Hrvatske dolaze tužni glasovi, da su crkve porušene, kuće popucale, i u obće da je šteta velika (...)."