Puno je ljudi u ovih 13 godina, koliko je prošlo od tragičnog požara na Kornatima gdje je život izgubilo 12 vatrogasaca, okrenulo leđa tadašnjem zapovjedniku šibenske vatrogasne postaje Draženu Slavici, no ne i vatrogasni zapovjednik i načelnik istarskog Stožera Dino Kozlevac, koji tada, baš kao i danas tvrdi: "Reagirao bih kao i on!"

Njegovo se lice, dok smirenog glasa iznosi najnovije podatke vezane uz koronavirus, svakodnevno pojavljuje u lokalnim medijima. Dino Kozlevac nedvojbeno je obilježio medijski prostor u posljednjih 11 mjeseci, do te mjere da se često zaboravlja njegov istinski, dugovječniji poziv, onaj vatrogasnog zapovjednika Istarske županije.

Povod razgovoru o Draženu Slavici, koji je zapovijedao u trenutku tragičnog požara na Kornatima, bio je njegova konačna oslobađajuća presuda. Nakon više od 13 godina ustanovljeno je da je Slavica postupio u skladu s propisima. U tom je dugom razdoblju između optužbe i presude Slavici puno ljudi okrenulo leđa, a neki i više od toga, no ne i Dino Kozlevac. To je nedavno za Jutarnji list istaknula supruga Ivona Slavica, kazavši da im je Kozlevac cijelo vrijeme bio na raspolaganju.

Popularnog "Kapa" nazvali smo i upitali za komentar o požaru iz 2007. godine.

- Neželjeni događaj koji se dogodio na Kornatima, na gašenju jednog rutinskog požara kakve su vatrogasci gasili možda i stotine puta, pretvorio se u najveću katastrofu hrvatskog vatrogastva, započinje Kozlevac.

Kao vatrogasni zapovjednik Istarske županije tada je, u roku od 24 sata, sa svojim kolegama bio na licu mjesta. Već se tada, kaže, moglo naslutiti da se radilo o eruptivnom požaru, specifičnom fenomenu u kojem se požar u kratkom roku počne razvijati eksponencijalnom brzinom, odnosno čak sto puta brže.

- Moje kolege županijski zapovjednici s priobalja i ja na Kornate smo prebačeni helikopterom. Oprema vatrogasaca je još bila tamo. Iz dugogodišnjeg smo iskustva mogli zaključiti da se dogodio tzv. "efekt dimnjaka" - eruptivni požar koji je u jednom trenutku krenuo s prizemlja, odnosno razine mora, a zatim kroz jedan usjek izbio van u visinu, što je vatrogasce praktički spržilo. O takvom se fenomenu uči iz knjiga, dešavale su se takve stvari u Kanadi, Španjolskoj i Portugalu, a znali smo se s takvim fenomenom susresti i uživo na određenim mikro lokacijama, čak i u Istri. Uglavnom bi se radilo o manjem usjeku ili kanalu, osjetili bi da se požar zbog razlike u temperaturi naglo diže, pa bi se samo odmakli 20 - 30 metara i požar bi "prošao" pokraj nas, ističe Kozlevac.

Strašan prizor požara koji okruži vatrogasce, dodaje Kozlevac, nije nikakva novost. U Istri su, nastavlja, baš zbog toga izgorjela najmanje tri vatrogasna vozila, no srećom bilo je samo lakše ozlijeđenih. Vatra je nepredvidiva, pogotovo kad ima vjetra, a na području Istre on dosta varira i može u kratkom roku promijeniti smjer.

Oko same tragedije Kozlevac nema nikakve dvojbe. Jasno je zašto svih ovih godina Slavici nije okrenuo leđa. Na njegovom bi mjestu, tvrdi danas, a tvrdio je i tada, donio identične odluke.

- S dužnim pijetetom i poštovanjem prema poginulima i njihovim obiteljima, nikakav zaključak ili pravda neće biti dovoljni da se te dečke vrati u život, to je jasno. Što se tiče Dražena Slavice, rekao sam tada, a tvrdim i danas - na njegovom bi mjestu identično reagirao! Isto bih postupio, pogotovo zbog dileme koju je Slavica imao u tom trenutku - na Kornatima je trebalo doći da rutinskog gašenja požara, dok je blizu Šibenika gorio drugi požar za kojeg je postajala opasnost da se približi okolnim kućama. Tamo je korišten jedini dostupni kanader. Mi smo na licu mjesta analizirali odluke koje su donesene. Vidjeli smo gdje su se kretali. Ne bih uopće pretpostavio da se nešto takvo može dogoditi. Kretali su se najbližim putem prema vodi i dogovarali se na koji će način ugasiti požar. Slavica je svo to vrijeme bio na kopnu i nije imao uvid u stanje na terenu. Laici su kasnije govorili da je tamo samo trava, da vatrogasci nisu trebali intervenirati, a bilo je preko 200 zabilježenih poziva u pomoć. Ljudi tamo imaju kuće, vikendice i nekretnine, bilo je ljeto. Apsolutno sam uvjeren da je trebalo ići u intervenciju. Ljudi nas zovu zbog mačke na grani ili zato što čuju kvrcanje u zidu, pa idemo intervenirati. Vatrogasci na svaki poziv u pomoć, u bilo koje vrijeme i od bilo koga, moraju intervenirati, odlučan je Kozlevac.

U intervjuu za Jutarnji list Slavica ističe da je cijeli proces bio paravan da se krivca ne pronađe. Problem, kaže Slavica, leži u pripremama. Nacionalni parkovi imaju prioritet pri gašenju požara, no isto tako su dužni donijeti vlastiti plan zaštite, uspostaviti komunikacijski sustav i dežurstvo svake protupožarne sezone. Slavica tvrdi da takvo što nije učinjeno, a navodi i slabu inspekciju MUP-a po tom pitanju te sastanke koji su bili čista formalnost.

Kozlevac ne želi zadirati u pronalaženje krivca, no ističe da problem postoji. Upitali smo ga i je li moguće da se požar takve vrste dogodi i u našem nacionalnom parku Brijuni.

- Oni koji su morali poduzeti određene mjere, od Nacionalnog parka nadalje, te mjere nisu poduzeli. Nemoguće je da se takvo što dogodi na Brijunima. Imamo primjer potpuno drugačije konfiguracije terena. Na Brijunima bi se zbog bujne vegetacije mogao dogoditi veliki požar, ali ne i ovakav fenomen. No on je izgledan, recimo, na obroncima Učke, u Plominskoj gori. Tu je i nekoliko drugih lokacija u Istri.

Kao i u mnogim drugim slučajevima u ovoj državi, trebala se dogoditi tragedija da se određeni problem shvati ozbiljno. Nakon tragične smrti dvanaestorice vatrogasaca, vatrogastvo je napokon shvaćeno ozbiljno.

- Kornati su bili prekretnica da se konačno shvati kako je vatrogasna djelatnost ozbiljna i opasna, u kojoj ljudi itekako riskiraju svoje živote. Ljudi moraju biti spremni, oprema u dobrom stanju, a sustav organiziran. Dosta toga je do danas u vatrogastvu unaprijeđeno. Formiran je središnji državni ured za vatrogastvo, državno tijelo koje konačno skrbi za vatrogasce. Oni više nisu priljepak nekom ministarstvu, već imaju svoje tijelo na čelu s glavnim vatrogasnim zapovjednikom kao državnim dužnosnikom, poručuje Kozlevac.

Za kraj, načelnik istarskog stožera ističe glavni problem ove dugogodišnje sudske trakavice.

- Ne može suđenje trajati 13-14 godina. Uništen je jedan život, čovjekova karijera. Izdržao je zato što je imao podršku obitelji i nas prijatelja. Ovom je presudom obranjena struka, pravda je zadovoljena, ali važno je da se u najviše nekoliko godina utvrdi je li čovjek kriv ili ne, a ne da ga se vucara po sudovima. Cijeli je proces bio takav, išlo se na jednog čovjeka i na jednog krivca, zaključuje Kozlevac.

Povezane vijesti

• KOZLEVAC: Požar nije pod kontrolom. Očekujemo pomoć kanadera
• KONAČNO DOBRE VIJESTI. KOZLEVAC KAŽE DA STANJE S VELIKIM POŽAROM U PULI I MEDULINU IDE NA BOLJE