MALI RAJ NA ZEMLJI

NAJVEĆI VRT PERUNIKA U HRVATSKOJ: Obitelj Greblo na padinama Roča više od tri desetljeća uzgaja hrvatski nacionalni cvijet. U NJEMU CVJETA DVANAEST TISUĆA CVJETOVA

Elda Greblo nekoliko se puta dnevno pravim kozjim stazama među kamenjem vješto spušta niz padinu kako bi pronašla još poneko mjesto za svoje perunike, počupala korov, otkinula suhi cvijet. Za nju je to više od hobija, prava životna filozofija koju je prenijela na svoju djecu

| Autor: Gordana Čalić Šverko
Elda i Ines Greblo (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Elda i Ines Greblo (Snimila Gordana Čalić Šverko)


Moguće su vlasnici najvećeg istarskog pa i hrvatskog privatnog vrta perunika. No, njima je to manje važno. Posve im je dovoljno već to što svakog svibnja iznova imaju privilegij uživati u pogledu na rascvjetale padine Roča. Mali je to raj na zemlji kojeg Elda Greblo, njena kćerka Ines i sin Robert, nesebično dijele s putnicima namjernicima.

Kada je prije tri desetljeća zasadila prve perunike ispred kuće, a onda se krenula spuštati niz jugoistočne padine, Elda nije ni slutila da će ročki kamenjar u međuvremenu postati prava atrakcija. Na tisuću i pol četvornih metara površine, danas raste oko tri tisuće stabljika na kojima u punom cvatu cvjeta gotovo 12.000 cvjetova. Tridesetak je vrsta perunika, različitih veličina cvjetova, oblika i boja.Ilustracija

- Najlakše je bilo odustati od svega uz izliku da na kamenu ništa ne uspijeva. No, između dva kamena pronašla sam malo zemlje, zasadila prve perunike, potom sam ih željela razrijediti i počela presađivati, prisjeća se 75- godišnja Ročanka Elda Greblo koja se još uvijek, i po nekoliko puta dnevno, pravim kozjim stazama među kamenjem vješto spušta niz padinu kako bi pronašla još poneko mjesto za svoje perunike, počupala korov, otkinula suhi cvijet. Za nju je to više od hobija, prava životna filozofija koju je prenijela na svoju djecu.

- Od malih nogu brat i ja pomagali smo joj koliko smo mogli, ali da ona nije bila tako dosljedna u toj svojoj ljubavi ne samo prema cvijeću, već i prema okolišu, cvjetna padina danas bi bila samo zarastao kamenjar kojim je nekada prolazila kratica za obližnje selo Kolinasi, uvjerena je Eldina kćerka Ines.

Prve sadnice perunike Greblovima je dala susjeda, a ona ih je dobila iz Njemačke.

- Perunike zovemo po osobama koje su nam ih dale, nekih više nema među nama, a na taj način žive. Često ih se prisjećamo pa kažemo, one su od Marijele, ove od Milke, Irme, Vlaste, Sabine ili Adelie... Kada nas posjete Ročani koji su otišli trbuhom za kruhom, gotovo da kroz cvijeće evociramo povijest Roča, prenosi nam Ines.

U cvatu perunika uživaju gotovo pa dva mjeseca. Samonikla plava, Hrvatska perunika (Iris croatica), cvijeta početkom travnja. Svojevrsni je simbol Roča, ima je u mnogim vrtovima diljem gradića, na svakoj okućnici barem je jedan grm. Od samoniklih perunika uzgojem su dobiveni raznobojni hibridi i varijeteti. Njihova je raskoš vidljiva upravo na ročkim padinama gdje cvjetaju cvjetovi različitih boja; bijeli, žuti, tamnožuti, roza, boje breskve, vanilije, svjetloplavi, modri, tamnoplavi, boje vina, indigoplavi, ljubičastobijeli…

S perunikama ima posla gotovo cijele godine, zimi se čiste travke unutar grmova, u cvatnji treba micati ocvale cvijetove, kosi se trava, krajem ljeta režu stabljike. U punoj im se sezoni posveti najmanje tri sata dnevno. Greblovima je stalo, posebice sada kada imaju sve više posjetitelja, da sve bude uredno. Svi cijene njihov trud i često im kažu kako treba uložiti napor za sve obići, a kamoli za održavati. Oduševljeni su stoga što rascvjetali ročki kamenjar perunika prati prirodnu konfiguraciju terena i što je sasvim spontano nastao. U vrijeme kada je sve podređeno profitu, prava je rijetkost, komentiraju, da netko toliko vremena posvećuje uređenju vrta i okoliša.

Vrt nema komercijalnu niti turističku namjenu, no učestale su im posjete posebice otkako je Glas Istre u nekoliko navrata o njima pisao. Na Internetu su članak o perunikama pročitali franjevci iz Tomislavgrada. Preko ročkog župnika kontaktirali su ih, a Greblovi su im poklonili perunike za vrt franjevačkog samostana. Tragom novinskog članka, s majkom koju je vozila liječniku u Rijeku, jedna se mještanka Buja zaustavila u Roču, pogledala je sve što imaju, snimila što nemaju, i poslala im neke nove vrste koje su upravo procvjetale.

Lijepo je, kaže Ines Greblo, putovati, upoznati druge kulture i običaje, no najljepše je kad i sam svojim trudom doprineseš stvaranju jedne atrakcije u rodnom kraju.

- Tu pred kućnim vratima, u vrtu perunika, naša su planinarenja, naši izleti i druženja. Svatko si može sam stvoriti svoj mali raj na zemlji, ne treba za to daleko putovati. Naš odnos prema perunikama je odnos prema životu. Ako sam nešto naučila od mame, na čemu sam joj jako zahvalna, upravo je to - treba uživati u malim jednostavnim stvarima, u ljepoti koju nam je dala priroda. Upravo je otkrivanje, prepoznavanje ljepote okruženja i njegovo oplemenjivanje, ono u čemu uživamo kao i posjetitelji s kojima dijelimo životne vrijednosti, zaključila je naša sugovornica.Ilustracija

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater