izaziva polemike i strah u Italiji
Najtiražniji talijanski dnevnik "Corriere della Sera" o opasnostima radona: Ne mora nužno biti opasno, ali POSTOJI MOGUĆNOST DOBIVANJA RAKA PLUĆA
Eksperti u Italiji smatraju da je radon prisutan, mada u različitim količinama, u svim zgradama. Primjerice, u Italiji je, prema pisanju Corriere della sera, najprisutniji u regijama Lazio, Lombardia, Friuli-Venezia Giulia i Campania, ali ima ga gotovo svugdje, sve ovisno o karakteristici tla i zgrada
Gotovo polovica zračenja kojoj je jedna prosječna osoba podvrgnuta tijekom prosječnog životnog vijeka dolazi od radona, plina koji se oslobađa na prirodan način iz stijena, piše u jučerašnjem web-izdanju jednog od najtiražnijih talijanskih dnevnika Corriere della Sera. Talijanski novinari se pritom pozivaju na objašnjenje Francesca Bochicchija, ravnatelja Nacionalnog centra za zaštitu od zračenja pri Institutu za zdravlje u Italiji.
Bez mirisa i okusa
Iako je radon otkriven na samome početku 20. stoljeća, 1900., tek se u posljednje vrijeme sve više piše i govori o njemu, mjeri te izaziva polemike i strah od mogućih posljedica. Nastaje raspadom radija, bezbojan je, bez mirisa i okusa, nalazi se u malenim količinama ispod zemljine površine, u stijenama i u pojedinim građevnim materijalima. Kada "izlazi" iz tla, raspršuje se, ali u zraku je njegova koncentracija vrlo niska, svega nekoliko bekerela po kubnom metru (Bq/m3, je mjerna jedinica).
No, u zatvorenim prostorima njegova koncentracija raste i može dostići visoke vrijednosti. Eksperti smatraju da je prisutan, mada u različitim količinama, u svim zgradama. Primjerice, u Italiji je, prema pisanju Corriere della sera, najprisutniji u regijama Lazio, Lombardia, Friuli-Venezia Giulia i Campania, ali ima ga gotovo svugdje, sve ovisno o karakteristici tla i zgrada.
Kada dišemo, udišemo i radon i ostale radioizotope koje radon generira unutar zgrada (izotope polonijuma, bizmuta i olova), a sve to može biti opasno za ljudski DNK te dišni sustav. Ne mora nužno uvijek biti opasno, ali postoji mogućnost dobivanja raka pluća. Razne studije do danas nisu dokazale mogućnost dobivanja drugih vrsta karcinoma ili bolesti koje bi bile vezane uz izlaganje povišenim koncentracijama radona.
"Nažalost, do dan-danas nije navedena razina radona ispod koje je rizik obolijevanja jednak nuli, sve ovisi o vremenu provedenim tamo gdje je veća koncentracija radona i o njegovoj samoj koncentraciji. Što je manja količina tog plina, manji je i rizik. Opasniji su dugotrajni boravci tamo gdje je slaba ili srednja koncentracija radona, nego vrlo kratke ekspozicije visokim koncentracijama. Čak dvadeset puta veći je rizik dobivanja karcinoma pluća za pušače, jer se štetnost duhana spaja s onom radona", kaže ekspert za Corriere della sera.
Europska direktiva 2013/59/Euratom o normama protiv izlaganja zračenju predviđa da razina ne bude viša od 300 bekerela po kubnom metru, i za mjesta stanovanja i za poslovne sredine. Rizik je, navodi ovaj ekspert, veći u kućama nego u radnim mjestima zbog broja sati koji se tu provodi, a najvažnija je koncentracija u spavaćoj sobi i u dnevnom boravku.
U prizemljima
- Nije teško mjeriti koncentraciju, postoje svojevrsne male kutije koje sadrže dio plastike sličan onome kontaktnih leća gdje radijacije ostavljaju neki trag. Mjerenja nemaju nekog smisla ako traju kraće od godinu dana. Kao za sve kancerogene stvari, i kod radona valja što više reducirati izlaganje tom plinu.
Pokazalo se da je veća koncentracija radona u pojedinim zgradama/kućama u prizemlju te u prostorima koji se nedovoljno prozračuju. Za smanjenje koncentracije postoji mogućnost njegove aspiracije iz tla i disperzije. Važno je ne pušiti na mjestima gdje je količina tog plina povećana, jer tu dolazi do još veće opasnosti kojoj su izloženi i pasivni pušači. Kada dođe do plućne bolesti, simptomi su kašalj, poteškoće prilikom disanja, gubitak glasa, težine, prisustvo krvi u iskašljavanju.
Koliko će radon "izlaziti" iz tla, ovisi i o klimatskim promjenama, primjerice vjetru, kiši, snijegu…
Mjesta gdje postoji najveća mogućnost da radon bude prisutniji u većoj koncentraciji su, prema pisanju Corriere della sera, rudnici, mjesta gdje se uzgajaju podzemne gljive, podzemlja, katakombe, u tvrtkama u kojima se proizvode fosfati, u postrojenjima za proizvodnju pločica i slično.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
