Surovost njemačke invazije, koja nije štedjela civilno stanovništvo i čitava naselja od destrukcije, očituje se u brojci od oko 4.000 poginulih i preko 6.000 zarobljenih. Preživjele partizanske snage većim se dijelom evakuiraju u Gorski kotar, dok drugi dio se povlači u šume, podijeljen uglavnom na manje čete od 10-20 ljudi
Nacistička svečanost u pulskom amfiteatru, najvjerojatnije proslava rođendana Adolfa Hitlera 1944. godine (Snimio Marcello Bogneri)
Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943., jedinice njemačkog Wehrmachta zauzimaju glavne urbane centre na sjevernom Jadranu: Trst, Pulu i Rijeku. Trst je zauzet već 9. rujna, a Rijeka 14. rujna. U Pulu, gdje se već nalazilo dvjestotinjak njemačkih podmorničara, pripadnici njemačke 71. pješačke divizije ulaze uvečer 11. rujna, nakon što su motorizacijom protutnjali čitavim istarskim poluotokom iz pravca Senožeča, i usput odbili napade partizana koji su tada imali pod kontrolom čitavu unutrašnjost poluotoka.
Prava njemačka operacija zauzimanja Istre i čišćenja područja od partizanskih jedinica počinje tek početkom listopada 1943. u akciji kojoj će nacisti dati ime "Prolom oblaka" (Wolkenbruch), a koja će u našoj historiografiji biti poznata kao "Rommelova ofenziva". Dana 2. listopada 1943. jaki njemački napad iznenadio je slabo naoružane partizanske jedinice iz smjera sjevera prema Bujama i Buzetu, koji padaju isti dan. Dana 4. listopada, nakon intenzivnog bombardiranja, njemačke snage ulaze u Pazin, već sljedećega dana iz njega prodiru do Opatije, na istoku, i Žminja i Barbana, na jugu. Surovost njemačke invazije, koja nije štedjela civilno stanovništvo i čitava naselja od destrukcije, očituje se u brojci od oko 4.000 poginulih i preko 6.000 zarobljenih. Preživjele partizanske snage većim se dijelom evakuiraju u Gorski kotar, dok drugi dio se povlači u šume, podijeljen uglavnom na manje čete od 10-20 ljudi.
(Bundesarchiv)
U međuvremenu, makar nevoljko, pod velikim Hitlerovim pritiskom, Benito Mussolini u Münchenu daje pogon novoj marionetskoj "Talijanskoj socijalnoj republici" (Salò). Nacisti, nepovjerljivi prema Talijanima, držali su novonastalu državu u čvrstoj šaci, nerijetko joj nanoseći ozbiljna poniženja.
Zgrada u kojoj se, prema dostupnim podacima, najvjerojatnije nalazilo zapovjedništvo SS-a u Puli (Arhiv Stanko Guštin)
Jedno od takvih poniženja bilo je uspostavljanje dviju njemačkih vojnih Operacijskih zona u sjevernoj Italiji i njihovo izuzimanje iz područja i ingerencija Republike Salò. Prva, Operacijska zona Predalpska (Operationszone Alpenvorland – OZAV) i druga, Operacijska zona Jadransko primorje (Operationszone Adriatisches Küstenland – OZAK) od provincija Udine, Gorica, Trst, Pula, Rijeka i Ljubljana. Uspostavljanje ovih dviju vojnih operacijskih zona odlučeno je još 10. rujna u Berlinu, u Kancelariji Reicha. Na čelo Jadranskoga primorja postavljen je Gauleiter Friedrich Reiner, Austrijanac, dotada Reichstatthalter Koruške. On je 16. rujna došao u Trst, koji je postao središte Operacijske zone.
Njemačka je vlast uvela nove zakone približivši time ove zone pravnom poretku Reicha. S druge strane, kao privid kontinuiteta fašističkog talijanskog režima osnovani su odsjeci Fašističke republikanske stranke, a na vrh lokalnih civilnih vlasti postavljeni su lokalni ljudi (Talijani). Međutim, uz svakoga od njih jedan njemački savjetnik ili povjerenik, koji obnaša realnu izvršnu vlast u manjim administrativnim jedinicama (provincija, općina). Vojni obveznici pozvani su u njemačku vojsku ili radnu organizaciju Todt.
(Foto: Arhiv Marino Stornoga)
Ne treba zaboraviti da su na području OZAK-a djelovale i zloglasne nacističke SS i Gestapo postrojbe. Zapovjednik SS-a u Trstu bio je SS-Gruppenführer Odilo Globocnik, a u Puli SS-Obersturmführer Helmut Prasch. Surovost nacističke okupacije nastavljena je protu-partizanskim ratom, paležom sela i deportacijom stotina civila u koncentracijske logore u Njemačkoj i stratište Risiera di San Sabba u Trstu. Pula Danom sjećanja svake godine pamti grozomornu scenu 21 obješenog taoca na Velome Vrhu dana 2. listopada 1944. godine.
Njemačka okupacija Istre i Operacijska zona Jadransko primorje okončana je početkom svibnja 1945., oslobodilačkim operacijama Titove Jugoslavenske armije.