VREMEPLOV
NA DANAŠNJI DAN U GLASU ISTRE, godina je 1978.: Iz Tvornice dječjih igračaka u Potpićnu izlaze i dječji bicikli i tricikli, ljuljačke i dječji "go karts" automobili
Domaće igračke imaju više metalnih i kromiranih dijelova i mogu se dulje koristiti od uvoznih, koje imaju mnogo dijelova iz plastike, objasnio je tada direktor Anton Buršić te dodao da veći dio dijelova za igračke dobavljaju od domaćih kooperanata
Glas Istre, siječanj 1978.
Na današnji dan prije 44 godine, 23. siječnja 1978., u Glasu Istre je objavljena reportaža o obilasku Tvornice dječjih igračaka u Potpićnu. Novinarska ekipa posjetila je tvornicu upravo u trenutku kada je s proizvodne trake silazio prvi dječji bicikl! Riječ je o jednom od tri veća proizvodna pogona s kojima se ovo malo mjesto u Istri tada moglo pohvaliti - uz igračke, ovdje su nastajali keramički proizvodi i tankostijene cijevi.
Direktor Tvornice dječjih igračaka Anton Buršić najavio je da će u 1978. godini proizvoditi četiri vrste dječjih bicikala za dob od tri do deset godina, četiri vrste dječjih tricikala za dob od dvije do pet godina te dječje sobne ljuljačke. Ukupno se predviđalo da će u toj godini proizvesti 75 tisuća dječjih bicikala, 80 tisuća dječjih tricikala i 15 tisuća sobnih ljuljački. Uz to, istaknuo je direktor, uskoro će proizvoditi i dječje "go karts" automobile koji će biti pogonjeni pedalama.
U ovoj tvornici, koja je otvorena u kolovozu 1977. godine, radilo je 86 ljudi, od kojih 70 posto u direktnoj proizvodnji. Proizvode su plasirali na domaće tržište, a kako je najavljeno u članku, pripremali su se i za izvoz u inozemstvo. Buršić je tada istaknuo da su cijene njihovih proizvoda prihvatljive za jugoslavensko tržište, posebice jer su igračke iznimno kvalitetne, kvalitetnije od onih iz uvoza. "Domaće igračke imaju više metalnih i kromiranih dijelova i mogu se dulje koristiti od uvoznih, koje imaju mnogo dijelova iz plastike", objasnio je tada direktor Buršić. Kazao je i da tvornica veći dio dijelova za igračke dobavlja od domaćih kooperanata.
Pisao je naš list tada i o najavljivanom uvođenju bibliobusa na području pulske općine, što je prihvaćeno u programima općinskog i republičkog SIZ-a u oblasti kulture. To je značilo bolju pokrivenost potreba i stvaranje navike za knjigom. Najavljeno je tada i da se očekuje pripojenje čitaonice pri Mjesnoj zajednici u Vodnjanu pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. Godinu dana prije, kako se pisalo, pulska Gradska knjižnica otvorila je svoj odjel na Verudi, zbog čega je povećan i broj korisnika.
Spomenuta bibliotečna ustanova uz redovite djelatnosti, priređivala je i brojne popratne programe u svrhu popularizacije knjiga. Jedan od programa realiziran je u suradnji s Centrom za vanškolski odgoj Saveza društava "Naša djeca", a riječ je bila o izložbi slikovnica. Naime, na Dječjem odjelu knjižnice, u Pionirskom domu "Slavko Grubiša", bilo je predočeno 189 slikovnica čija se kvaliteta uspoređivala i određivalo koje su dobre a koje loše slikovnice. Zanimljivo je i da se u pulskoj Gradskoj knjižnici godinu prije, dakle 1977., upisalo čak 5.807 članova, a zabilježena je i sve veća potražnja za knjigama.
Sportsko ribolovno društvo "Pazinčica" izraslo je 1975. godine iz ogranka buzetskog ribolovnog društva "Mirna", a tri godine nakon, u vrijeme objave članka u ovom broju Glasa Istre, imali su 101 člana.
- Pazinski ribiči, koji su pecali u vodama Pazinčice, stajaćim vodama Boruta i Mirni, angažirali su se u proteklom razdoblju u mnogobrojnim akcijama na sprečavanju zagađivanja voda, krivolova i na poribljavanju tekućih voda. U programu rada istaknuta je posebna aktivnost na poribljavanju voda Pazinčice i Mirne, pisao je tada naš list. Naime, iz prirodnih mrijestilišta u zatvorenim vodama na Pazinštini, od kojih su najveća u Kringi i ispod Motovuna, najavili su da će agregatom vaditi mlađ ribe i prenositi ga u tekuće vode, što su dosad ribari činili udicama.
U zadnjoj takvoj akciji u kojoj su sudjelovali gotovo svi članovi Društva, ulovljeno je više od 700 primjeraka mlađa. A nekoliko godina prije toga u Mirnu je ubačen mlađ štuke pa je nakon izvjesnog vremena ribič Josip Čoga ulovio štuku tešku pet i pol kilograma. Osim štuka, pisalo se da u vodama Pazinštine ima i mnogo šarana, jegulja, klena i linjka. Jedino je eksperiment uzgoja pastrve, na veliku žalost ribiča, propao.
Na današnji je dan 1978. godine najavljeno i da će stanovnici Žminja konačno dobiti benzinsku pumpu. Naime, Opće građevno poduzeće "Aldo Rismondo" iz Rovinja počinje izgradnju pumpne stanice za tekuća goriva u Žminju. Investitor je Energopetrol iz Sarajeva, a osim u građevinske radove, uložilo se i u spremnike, pumpe i montažni dio prostorija. Ovaj je objekt, kako se pisalo, od posebnog značaja za stanovnike Žminjštine, koji su do tada morali odlaziti po gorivo do pumpe u Sošićima ili u Pazinu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
