KRASICA
MUČENIK "IZ MRŽNJE NA VJERU": Sjećanje na mladog svećenika Francesca Bonifacija, jasnog glasnika evanđelja
U svom dnevniku je koji mjesec prije ubojstva, predosjećajući što će se dogoditi, napisao: "Tko nema hrabrosti umrijeti za svoju vjeru, nedostojan je i nazivati se vjernikom." Posljednji put je viđen u Grožnjanu odakle je navečer 11. rujna 1946. godine krenuo u Krasicu. Prema nekim svjedočenjima na putu kod sela Danieliši susreli su ga pripadnici tadašnje stražari "narodne obrane" i od tada mu se gubi svaki trag
Hodočasnici iz Grožnjana, Poreča, Fažane i Trsta uz sliku blaženika
Svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi u Krasici kod Buja obilježena je 76. obljetnica nasilne smrti, zapravo nestanka mladog istarskog svećenika Francesca Bonifacija, istarskog mučenika i blaženika. Mladi svećenik Francesco Bonifacio rođen je u Piranu 1912. godine, a za svećenika je zaređen u Trstu 1936. godine. Službovao je u Piranu i Novigradu, odakle je 1. srpnja 1939. godine premješten u Krasicu, u kapelaniju župe Buje, gdje je službovao sedam godina.
Vrsni ispovjednik i propovjednik
Bio je cijenjen kao vrsni ispovjednik i propovjednik, a posebno se isticao u radu s mladima. Odlazio je u udaljena sela kako bi djecu pripremao za sakramente. Narod ga je zavolio, što je zasmetalo članovima bujske UDBA-e. Za poruku i opomenu, vođe "narodnih vlasti" prerezale su konope na zvonima u Krasici, ali don Francesco, iako dobro vidi što se sprema i unatoč sve otvorenijim prijetnjama, nastavlja svoje poslanje s još većim žarom, prateći i brojna uhićenja svećenika diljem Istre. U svom dnevniku je koji mjesec prije ubojstva, predosjećajući što će se dogoditi, napisao: "Tko nema hrabrosti umrijeti za svoju vjeru, nedostojan je i nazivati se vjernikom."
Posljednji put je viđen u Grožnjanu odakle je navečer 11. rujna 1946. godine krenuo u Krasicu, nakon što je bio kod tamošnjeg svećenika Pina Rocca. Iako ga je grožnjanski svećenik odvraćao od puta u noć, mladi svećenik je odlučio krenuti prema Krasici. Tada mu se gubi svaki trag. Prema nekim svjedočenjima i naknadnim istraživanjima, na putu kod sela Danieliši susreli su ga pripadnici tadašnje stražari "narodne obrane" i od tada se mladom svećeniku gubi svaki trag, četiri dana nakon njegovog 34. rođendana.
Tijelo mu nikada nije pronađeno, a postoji nekoliko verzija koje su se kasnije prepričavale o njegovo uhićenju i smrti. Njegovo tijelo nikada nije nađeno niti se sa sigurnošću može pretpostaviti gdje bi se moglo nalaziti. U veljači 1954. godine Tršćanska prefektura izdaje dokument o nestanku umjesto smrtnog lista. U ožujku 1998. u katedrali sv. Jurja u Trstu zaključen je biskupijski proces za kanonizaciju Francesca Bonifacija, da bi 4. listopada 2008. godine u katedrali sv. Justa u Trstu don Francesco Bonifacio proglašen blaženim kao mučenik "iz mržnje na vjeru".
Zabranjeno govoriti o nestanku
Na mjestu za koje se pretpostavlja da je zaustavljen, između sela Radanići i Danieliši, 2016. godine podignuto mu je spomen obilježje. Postavljanje spomen obilježja inicirali su i izradu organizirali članovi Katoličke akcije Tršćanske nadbiskupije, a idejni je začetnik bio arhitekt Marco Aliotta.
Desetljećima se o tom događaju i nestanku mladog svećenika nije smjelo javno govoriti, da bi tek 1996. godine tadašnji grožnjanski župnik, pokojni Irenko Gallo inicirao i organizirao misno slavlje u Krasici kojim je obilježeno 50 godina od njegovog nestanka. Bilo je to prvo javno spominjanje don Francesca i njegove sudbine. Tada su u crkvu u Krasici vjernici postavili spomen ploču u čast kasnijem blaženiku, a vitraj s njegovim likom krasi ulazno pročelje crkve. U proteklim je godinama u Krasici, Grožnjanu, Bujama i Trstu organizirano nekoliko skupova, misa zadušnica, izložbi i prezentacija knjiga o blaženom Francescu. Lani je, u povodu 75. obljetnice mučeništva bl. Francesca Bonifacija Porečka i pulska biskupija izdala knjižicu "S evanđeljem u ruci" koja sadrži kratke meditacije tog svećenika i mučenika kojom se odaje počast bl. Francescu. Izdanje su priredili Mario Ravalico i članovi Društva "Prijatelji don Francesca", a uredio mons. Sergije Jelenić.
Ove godine, na 76. obljetnicu njegova stradanja blaženog Francesca Bonifacija, u župnoj crkvi u Krasici misno slavlje je predvodio vlč. Ilija Jakovljević, župnik župe Svetog Kuzme i Damjana u Fažani. U svojoj propovijedi vlč. Jakovljević je nadahnuto govori o liku blaženog Franesca kao jednog od cvjetova katoličke vjere i istarske Crkve.
Krimen što je bio svećenik
- Prije 76. godine neprijatelj crkve, posebno svećenika, mislio je kako će ubojstvom Francesca zatrti svaki trag njegova postojanja u memoriji vjernika ovoga kraja. Glas o zločinu daleko se čuje, ali glas o svetosti i mučeništvu svete duše, kakva je bila duša don Francesca, stoljećima će odjekivati u ovom istarskom kraju i šire. Komunistička ideologija nije birala sredstva i načine u progonu crkvenih osoba, što se najbolje vidi u primjeru blaženog don Francesca. Istarsko tlo natopljeno je nevinom krvlju, natopljeno je beskrajnim suzama majki, žena i djece. Sve su to plodovi sustava koji su pali na ispitu humanosti i ljudskih prava. Koji je to krimen učinio don Francesco da je tako trebao svršiti svoj zemaljski život? Jedini njegov krimen je što je bio katolički svećenik koji je ostao vjeran Isusu Kristu i katoličkoj crkvi, te bio revni navjestitelj evanđelja. Zar je krimen biti svećenik? Za komunistički sustav, da. Talijanski i hrvatski svećenici dijelili su istu sudbinu, a najveći primjer je blaženi Miroslav Bulešić te drugi svećenici nad kojima se desetljećima iživljavao komunistički sustav, rekao je u propovijedi vlč. Ilija Jakovljević.
Dodao je kako je i danas vjernik trn u oku mnogim ideologijama, kojima ništa nije sveto, ni život od začeća do prirodne smrti, ni obitelj, ni brak kao zajednica muškarca i žene.
- Vjernik ničim ne ugrožava i ne smije ugrožavati druge, ali ne može se zbog pomodarstva odreći evanđeoskih vrednota i nikad ne smije iznevjeriti Krista. Blaženi Francesco bio je čvrst stup vjere u ovom kraju, jasni glasnik evanđelja te prijatelj svih ljudi dobre volje, bio je čovjek euharistije i kontemplacije, njegova snaga je bila sveta misa i ispovijed, kako svjedoče i njegovi poznavatelji. Nastojao je da srca njegovih vjernika ne budu obilježena mržnjom, već oprostom, želio je da svaki njegov župljanin bude najprije dobar čovjek i da živi u miru sa svojim susjedom. To se određenim pojedincima nije sviđalo te su na najbrutalniji način prekinuli život jednog mladog svećenika, jednog čovjeka koji je među ljudima razvijao zajedništvo i suživot. Ta klica suživota dvaju naroda na ovim prostorima donijela je veliki rod da i danas živimo u miru, rekao je vlč. Jakovljević.
Zahvalio je vlč. Miroslaw Paraniak svim vjernicima koji su došli na obilježavanje obljetnice mučeništva nekadašnjeg svećenika u Krasici, posebno hodočasnicima koji su pješice došli iz Poreča i Grožnjana, kao i vjernicima iz Trsta i Fažane.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
