Jedno od najstarijih povijesnih mjesta središnje Istre, smješteno na strateškom brežuljku iznad doline Boljunčice, prolazi kroz opsežan proces revitalizacije. Iako danas broji tek nekoliko desetaka stanovnika, ovo nekadašnje važno obrambeno i duhovno središte ponovno je u fokusu kulturnog i turističkog razvoja zahvaljujući sustavnoj obnovi svog najočuvanijeg simbola – srednjovjekovnog kaštela.

Boljun je poznat po svojoj glagoljaškoj spomeničkoj baštini koja uključuje impresivne zapise u kamenu, rukopise te isprave iz 16. i 17. stoljeća. Njegov najvrijedniji pisani spomenik svakako je slavna Boljunska kronika. Sastavljena od kronika dviju lokalnih bratovština, pisana je glagoljicom i latinicom od sredine 15. do prve polovice 17. stoljeća.

Duša Boljuna

Upravo to nevjerojatno kulturno i povijesno naslijeđe, duša je Boljuna. S njegovog se prirodno zaštićenog i strateškog položaja stoljećima nadzirao prolaz preko Učke i komunikacija između unutrašnjosti Istre i Kvarnera. Zahvaljujući faznoj obnovi, nekadašnje središte šireg područja poznatog kao Boljunština, ponovno učvršćuje svoju poziciju prepoznatljive točke istarskog identiteta.

Kaštel se obnavlja fazno (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Povijest naseljavanja Boljuna seže duboko u prošlost, što potvrđuju arheološki nalazi o histarskoj gradini iz prapovijesti. Razvoj današnjeg naselja na vrhu brijega započinje u ranom srednjem vijeku, gdje je tijekom 10. stoljeća podignut prvi drveni kaštel, koji je kasnije postupno dograđivan u kamenu. U pisanim izvorima Boljun se prvi put spominje 1064. godine pod nazivom Castrum Vaniol, kada ga car Henrik IV. daruje istarskom markgrofu Ulriku Weimarskom.

Posebnost boljunskog kaštela je u tome što on gotovo nikada nije služio kao plemićka rezidencija, već isključivo za obranu stanovništva i nadzor prometnih pravaca. Upravo zbog te vojne funkcije arhitektura nije bila prilagođena stanovanju, pa je kaštel do danas sačuvan gotovo u izvornom obliku iz 17. stoljeća. Svoju najvažniju ulogu odigrao je tijekom Uskočkog rata (1615. – 1618.) kada se, za razliku od mnogih spaljenih okolnih sela, uspio obraniti i pružiti utočište stanovništvu, habsburškim vojnicima i uskocima.

Nakon Prvog i Drugog svjetskog rata nastupa razdoblje naglog opadanja i iseljavanja. Za razliku od mnogih drugih utvrda koje su sustavno razgrađivane za građevinski materijal, boljunski kaštel mještani su stoljećima održavali i koristili kao spremište, mjesto za vrtove i okupljanja, sačuvavši ga tako od propadanja.

Zbog vojne funkcije arhitektura nije bila prilagođena stanovanju (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Početak moderne revitalizacije

U novije vrijeme, kaštel se sve više koristi za kulturne manifestacije na području Općine Lupoglav, poput popularnog događaja "Zasopimo i zakantajmo po stare užance", što je rezultiralo povećanim brojem turističkih posjeta. Međutim, nakon djelomičnog popravka jugozapadnog nadvisujućeg zida i krune okrugle kule 2001. godine, na kaštelu nije bilo nikakvih radova gotovo puna dva desetljeća. Bilo je nužno sanirati i jedan vanjski zid koji se urušio kako bi se spriječila daljnja oštećenja.

Sustavna revitalizacija, naglasila je lupoglavska načelnica Iva Šuperina, započinje prijavom projekta u rujnu 2020. godine, kada Ministarstvo kulture i medija odobrava prvih 100.000 kuna. Tijekom 2021. godine kreću pripremni radovi: čišćenje raslinja, postavljanje skele po neravnom pokosu, ručni arheološki iskop na urušenom mjestu, te izrada arhitektonskog snimka postojećeg stanja pomoću drona i 3D laserskog skenera.

Tijekom 2022. godine, uz novih 100.000 kuna resornog ministarstva, izvedeni su ključni građevinski radovi na statičkoj rekonstrukciji i konstruktivnoj sanaciji zidova, pri čemu se za rekonstrukciju koristio izvorni kamen iz postojećeg zida. U 2023. godini, Ministarstvo kulture i medija odobrilo je 13.272 eura za izradu konzervatorskog elaborata i idejnog rješenja obnove. Projektu se ubrzo pridružio i Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, koji je za razdoblje 2023.–2024. financirao istražne elaborate sa 6.000 eura, uključujući ishođenje uporabne dozvole te izradu geodetskog elaborata i elaborata zaštite od požara. Paralelno, u studenome 2023. godine Ministarstvu kulture kandidirano je dodatnih 15.000 eura i u 2024. godini odobreno za glavni projekt obnove koji obuhvaća arhitektonski, građevinski i elektrotehnički aspekt sanacije.

Na temelju izrađene dokumentacije, u ciklusu 2024.–2025. godine kreće se u vizualnu i sigurnosnu transformaciju okoliša i same građevine. Istarska županija s 5.800 eura financira čišćenje uže okolice kaštela, što je uključivalo oprezno rušenje velikih starih stabala, uklanjanje trnja i šiblja neposredno uz bedeme te skidanje nametnika i bršljana s vanjskog plašta.

Istodobno, Ministarstvo kulture osigurava značajnih 100.000 eura za sanaciju vanjskog kamenog plašta na sjeveroistočnom i jugoistočnom pročelju. Radovi su obuhvaćali čišćenje starih fuga i ugradnju vapnenog morta u sljubnice kako bi se poboljšala statika bedema. Zanimljiv je podatak s gradilišta da je prošle godine udarom groma bila oštećena i vanjska strana južne kule, što je također uspješno sanirano.

Kruna obnove i novi vidikovac

Kaštel se obnavlja fazno, a aktualna faza ovog iznimno kompleksnog pothvata, obuhvaća razdoblje 2025.–2026. godine.

- Ministarstvo kulture odobrilo je do sada najveći iznos od 120.000 eura za sanaciju urušenih i nestabilnih dijelova zida. Plan predviđa zidanje zidnog plašta po uzoru na zatečeno stanje korištenjem izvornog kamena, izradu novog vijenca oko cijele kule, statičku sanaciju pukotina pomoću križnih štapnih sidara te iznimno zahtjevan zadatak rekonstrukcije cilindrične kule s unutrašnje strane. To uključuje arheološki iskop poda do žive stijene te postavljanje kamenih stepenica s novom ogradom, istaknula je načelnica Iva Šuperina.

Istarska županija, naglasila je Šuperina, također se priključuje ovoj fazi prijavom projekta od 5.800 eura namijenjenog isključivo sanaciji i uređenju unutrašnjosti renesansne kule.

- Kroz ove temeljite infrastrukturne zahvate, Općina Lupoglav ne samo da spašava povijesno zdanje od zuba vremena, već ga planira obogatiti novim sadržajima, uključujući atraktivan vidikovac. Boljun je oduvijek bio mnogo više od starog kaštela – on je simbol višestoljetne opstojnosti ljudi na ovom prostoru. Zahvaljujući ovoj sustavnoj obnovi, to će iznimno kulturno dobro biti dostojno prezentirano novim generacijama, zaključila je Šuperina.

Načelnica Općine Lupoglav Iva Šuperina (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Pretpostavlja se da je prvi kaštel bio drveni, podignut tijekom 10. stoljeća, a kasnije je postupno dograđivan u kamenu. U pisanim se izvorima Boljun prvi put spominje 1064. godine pod nazivom Castrum Vaniol, kada ga car Henrik IV. daruje istarskom markgrofu Ulriku Weimarskom. Nedugo zatim prelazi u posjed akvilejskih patrijarha, pod čijom se upravom nalazi gotovo tri stoljeća.

Tijekom srednjega vijeka Boljun je često mijenjao feudalne gospodare. Njime su upravljale plemićke obitelji Turrini, Devinski, Zechorner, Moyses, Nikolić i Barbo, da bi sredinom 16. stoljeća posjed preuzeli Mosconi i Valvasor. U to vrijeme Boljun je bio razvijeno naselje s više od stotinu domaćinstava i približno šest stotina stanovnika, što ga je činilo jednim od značajnijih središta Pazinske knežije.

Posebnost boljunskog kaštela, naglasila je lupoglavska načelnica Iva Šuperina, je činjenica da on gotovo nikada nije služio kao plemićka rezidencija. Za razliku od mnogih drugih istarskih kaštela, njegova je jedina svrha bila obrana stanovništva i nadzor važnih prometnih pravaca. Upravo je zato njegova arhitektura bila prilagođena isključivo vojnoj funkciji. To je ujedno jedan od razloga zbog kojih je sačuvan gotovo u izvornom obliku iz 17. stoljeća.

Najveći značaj Boljun je imao tijekom 16. i početkom 17. stoljeća, kada je zbog svog položaja predstavljao jednu od ključnih obrambenih točaka središnje Istre. Posebno se istaknuo tijekom Uskočkog rata između Mletačke Republike i Habsburške Monarhije od 1615. do 1618. godine. Dok su mnoga okolna sela bila spaljena i opljačkana, Boljun se uspješno obranio te pružio utočište stanovništvu, habsburškim vojnicima i uskocima. Time je potvrdio svoju ulogu sigurnog utočišta i čuvara čitavoga kraja.

Prošlogodišnji radovi fazne sanacije (Općina Lupoglav)

Današnji izgled povijesne jezgre također svjedoči o njegovoj obrambenoj funkciji. Naselje je raslo oko kaštela, opasano zidinama čiji su ostaci i danas vidljivi, dijelom ugrađeni u kuće. Glavni ulaz u grad bila su Vela vrata na južnoj strani, koja su srušena tijekom Prvog svjetskog rata kako bi kroz grad mogla prolaziti vojna vozila. Mala vrata na sjevernom dijelu kaštela sačuvana su do danas. Dvije glavne ulice oblikuju križ koji povezuje kaštel sa župnom crkvom svetoga Jurja te ostalim sakralnim građevinama, stvarajući jasno organiziranu srednjovjekovnu urbanističku cjelinu.

Vrhunac razvoja Boljun doživljava u prvoj polovici 17. stoljeća. Tada je dovršen današnji oblik kaštela, izgrađena je nova župna crkva sv. Jurja 1640. godine te crkva Blažene Djevice Marije Karmelske u Boljunskom Polju 1648. godine. U tom je razdoblju Boljun bio ne samo vojno nego i vjersko središte čitavoga područja.

Nakon što je knez Johann Weikhard Auersperg 1665. godine kupio Pazinsku knežiju, obrambena uloga srednjovjekovnih kaštela postupno prestaje. Opasnost od velikih ratova nestaje, plemstvo gradi udobnije barokne dvorce u dolinama, a Boljun polako gubi svoju stratešku važnost. Ipak, za razliku od mnogih drugih utvrda koje su razgrađene kako bi njihov kamen poslužio za nove građevine, boljunski je kaštel ostao očuvan. Budući da nikada nije bio rezidencija vlastelina, nije bio sustavno rušen, a mještani su ga stoljećima održavali i koristili za svakodnevne potrebe – kao spremište, prostor za vrtove i mjesto okupljanja. Zahvaljujući tome danas predstavlja jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih kaštela obrambenog tipa u Istri.

Povezane vijesti

• Načelnici Šuperini smanjena plaća, kaštel u Boljunu ide u sanaciju te komunalne teme
• U Boljunu se govorilo o ženskom poduzetništvu, jednakim plaćama i budućnosti Istre
• U boljunskom kaštelu obilježena 761 godina od prvog pisanog spomena Lupoglava