"Cilj je predstaviti Istru"
Nikolina Bijelić iz Valturskog polja sudjeluje na izboru za najuzorniju seosku ženu: Zavirite u njeno životinjsko carstvo
(Snimila Lana Pliško)
U svijetu u kojem je linija manjeg otpora češći put prema uspjehu od upornog truda i rada, izdvaja se jedna zaista posebna priča. Nikolina Bijelić, 33-godišnjakinja iz Valturskog polja, odlučila je slijediti svoje dječje snove, pa tako posljednjih deset godina gradi upravo taj san - na onaj autentičan način, vođen strašću prema poslu i velikom ljubavi prema životinjama.
Sapun od alpakine vune
Naime, u Valturskom Polju nedaleko od pulske Zračne luke krije se neki drugi svijet - alpake, konji, različite vrste kokoši, ali i onaj prijeko potreban mir u ovim ubrzanim, digitaliziranim vremenima. Nikolina, koja ima i svoj obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo - OPG Bijelić, svoje dane provodi na ranču, a uz pregršt životinja ima i maslinik u kojem je zasađeno čak 1.500 maslina, pa se bavi i izradom ekološkog maslinovog ulja, ali i čaja od maslinovog lista, za koji kaže da je poprilično zdrav.
- Čaj od maslinovog lista je dobar za tlak, za dijabetes, koristi se i protiv upala. Svi proizvodi nastaju u ekološkoj proizvodnji, kontrolira nas Bio Garantie. Ne koristimo nikakva konvencionalna sredstva, sve je čisto - čak nam i konji pasu među maslinama. Imamo i voće i povrće, ali to naravno ovisi o suncu i o kiši, ali i o pticama koje nam vole jesti voće, veli Nikolina kroz smijeh, a sa svojim maslinovim uljem osvojila je već nekoliko nagrada.
Zanimljivo je da se Nikolina ove godine predstavlja na čak dvije nacionalne manifestacije, čime nastoji ostalom dijelu Hrvatske prikazati autohtone istarske proizvode i običaje. Tako će u Iloku 3. listopada predstavljati Istarsku županiju na 21. Izboru za Najuzorniju hrvatsku ženu 2026., gdje će promovirati našu županiju, vrijedne ljude, domaće proizvode, kako svoje tako i tuđe te ruralni turizam. Na završnici izbora u Iloku svaka kandidatkinja predstavlja svoju županiju kroz izložbeni stol s autohtonim proizvodima, tradicijom i posebnostima svog kraja, a na pitanje ima li tremu, Nikolina kaže da nema.
- Treme nema ni malo, veselim se jako. Želim doživjeti nešto novo i prezentirati svoje proizvode. Do tada ću sigurno imati i nešto sapuna od alpakine vune, da mogu ljudima pokazati da taknu tu vunu i vide razliku u teksturi. Sve u svemu jako sam uzbuđena, govori nam vesela Nikolina, te dodaje:
- U Iloku, na izboru za Najuzorniju seosku ženu imati ću svoj stol gdje ću izložiti svoje proizvode, istarske proizvode, imati ću i banere Istarske županije, a biti ću obučena u istarsku nošnju. Sve u svemu, cilj je da predstavim Istru na tom stolu s tradicionalnim istarskim proizvodima, govori Nikolina.
Osim toga, finalistica je nacionalnog izbora "Zlata vrijedan", gdje predstavlja Istarsku županiju među najboljim poljoprivrednim gospodarstvima u Hrvatskoj. U finalu, koje se održava u Zagrebu ove jeseni, također predstavlja Istru, ali isključivo kroz svoje proizvode. Prethodno je izabrana i među tri "Mlade nade u poljoprivredi" u Republici Hrvatskoj, za što veli da joj je veliko priznanje za njen dosadašnji rad, trud i predanost u poljoprivredi.
Nikolina je odrasla u Austriji, kao dijete je vrijeme često provodila po livadama te je od malih nogu u doticajem s domaćim životinjama, pa joj je ranč s konjima san od kad je bila djevojčica.
- S rančem sam započela 2014. godine kad sam kupila prvog konja, onda i drugog, pa parcelu i još nekoliko konja. Jako ih volim, ali ne stignem ih jahati. Imam trenericu koja s njima radi nakon završetka sezone. Godine 2019., kad sam završila fakultet kupila sam maslinik od šest hektara, pa sam tako započela i s poljoprivredom, kaže Nikolina.
Podršku obitelji ima, ali većinu posla obavlja sama. Obitelj pomaže kad je sezona berbe.
Upitali smo ju i kako izgleda njen radni dan, jer u ovom poslu nema odmora - o životinjama se naravno brine svakodnevno. Nikolina također organizira i piknike na ranču, gdje posjetitelji mogu razgledati farmu i podružiti se sa životinjama, a alpake su svima posebno zanimljive, pa je Nikolina tako ove godine otvorila i Alpaka Ranch Kavadah.
- Ujutro se bavim papirologijom, odgovaranjem na mailove i upite putem društvenih mreža za rezervacije jer ljudi naravno ne žele predugo čekati na odgovor, i sama sam takva. Nakon toga idem na ranč jer kreću piknici - dočekujem ljude, spremam platu, provedem ih kroz farmu, a dok oni uživaju sa životinjama ja hranim i pojim životinje i čistim. S poslom sam gotova tek navečer - oko 21 sat idem doma, odgovaram na preostale mailove, nakon čega padnem u nesvijest od umora, govori nam Nikolina, čije su glavne vrline, uz iznimnu disciplinu, upravo neumorna energija i humor.
Ipak, kaže Nikolina, od poljoprivrede još uvijek nažalost ne može živjeti, pa uz to radi u Poreču, a i iznajmljuje praonicu za pranje rublja.
Piknike među alpakama organizira svaki dan, čak četiri dnevno, a maksimum ljudi po jednoj grupi je šest osoba kako se životinje nebi stresirale radi pretjerane stimulacije.
- Planiram da ranč bude otvoren tijekom cijele godine. Naravno, vidjet ćemo kakva će biti zima, po kiši nećemo raditi i s obzirom da ranije pada mrak prilagoditi ću termine posjeta. Zatvoreni smo jedino za vrijeme berbe maslina - oko 2 ili 3 tjedna neću raditi zbog količine posla koju ćemo imati, govori Nikolina.
S obzirom da većinu dana provodi na suncu, upitali smo ju i kako se nosi s nesnosnim vrućinama.
- Jako je teško. U par navrata sam se morala zalijevati ledenom vodom i odmoriti jer mi je došlo slabo. Moram kupati i životinje, punim i bazene s vodom. Navečer kad dođem doma imam osjećaj kao da sam planinarila ili pješačila kroz pustinju. Ljudima koji dođu je okej, oni malo prošetaju po ranču pa sjednu u hlad, veli Nikolina, kojoj vrućine smetaju, ali posao ipak zove, pa nema baš puno izbora.
Vrućine bolje podnose najnoviji stanovnici Nikolininog ranča, a to su četiri alpake. Iako inače žive u hladnijim predjelima, poput Austrije, gdje ih je Nikolina i kupila, ove vrućine im ne smetaju.
- Alpake od svih mojih životinja najbolje podnose ove vrućine. One su inače naviknute na zimu, brda i snijeg. Ove moje u podne legnu na sunce, pa se idu kupati, pa malo odmaraju u hladu i onda opet na sunce. Kao da su ljetne životinje, kaže.
Alpake su drage i nježne
Nikolina je alpake nabavila u travnju ove godine. Naravno, one nisu klasične domaće životinje, poput psa, mačke ili konja, već ih se smatra egzotičnom vrstom. Prije nego što ih je nabavila, Nikolina je položila tečaj gdje je naučila kako se pravilno brinuti o njima - između ostalog kako ih hraniti, šišati vunu i nokte i kako im se pravilno brinuti o zubima. Kao i kod svake druge životinje, potrebno je paziti na prehranu, pa se tako njene alpake hrane isključivo sijenom, travom te vitaminima i mineralima u malim količinama.
- Nema tu mrkvi, jabuka, kruha. Puno su osjetljivije od konja što se tiče prehrane. Jako su drage, nježne, i terapijske životinje. Ponekad se, naravno, vole međusobno posvađati i popljuvati. Prema ljudima su mirne, ne vole jedino kada ih se dira po stražnjem dijelu tijela, kao ni konji.
Od vune alpaka, točnije od vlakna, mogu se izrađivati različiti proizvodi, poput čarapa, deki, pa čak i sapuna i ostalih proizvoda za njegu tijela i kose. Nikolina već priprema da će sljedeće godine, kad ošiša alpake nakon zime, njihovu vunu iskoristiti upravo za izrađivanje takvih proizvoda, što će joj poslužiti kao dodatan prihod.
- Vuna alpake je jako kvalitetna. Antialergijska je i hidrofobna, stvarno je vrhunska, kaže.
Sve četiri alpake su mužjaci, a Nikolina ih ne planira pariti s drugim ženkama. Veli da se jako veže za svoje životinje, a postotak preživljavanja pri porodu je nizak, pa želi izbjeći takav stres. Alpake u prosjeku žive između 15 do 20 godina, a ako žive u dobrom okruženju, mogu doživjeti i 25.
Uz alpake, Nikolina ima i sedam konja, od kojih su dva ponija. Najstariji konj imena Dalton ima čak 20 godina, a najmlađi, izuzev dva ponija, ima tri godine i zove se Hawran. Nikolina dodaje kako je Hawran sad u pubertetu, pa je malo nemiran i voli gristi, a nama je bilo zanimljivo da svaka od tih životinja ima svoju osobnost, svaka je posebna na svoj način.
Ima i dvije svinje i 100 kokoši - one obične, japanske svilene, marans i araukane, a Nikolina ih skupnim imenom šaljivo zove "marakuje". Zanimljivo je što te vrste kokoši nesu šarena jaja.
Uz cijelo malo životinjsko carstvo, Nikolina ima i osam pasa i osam mačaka.
Nikolina kaže da je većinu ciljeva koje je imala već ostvarila, a prioritet joj je, naravno, da joj životinje ostanu zdrave.
- Nadam se da će moj ranč i dalje rasti i da se pročuje za ovo imanje, moje životinje, ulje i čajeve. Voljela bih i da po zimi bude velik interes. Naravno, važne su mi i pozitivne povratne reakcije od onih koji dođu i podruže se s mojim životinjama, veli Nikolina.
Iako kaže da se većinom susreće s pozitivnim reakcijama i riječima hvale, predrasuda i osude od drugih ljudi i dalje ima.
- Susrela sam se s predrasudama - doduše ne samo u poljoprivredi. Kuću sam isto sama gradila. Nažalost, i dalje ima osuda prema nama ženama. Što se tiče poslovanja bilo je osuda u smislu "što će ona tu", "ona je samo žena". Ne dešava se često, ali te ponekad ljudi vide kao manje vrijednu, pa se moraš izboriti za sebe i svoje ciljeve. Slažem se da su muškarci fizički jači, ali žene se mogu baviti istim poslom, kaže Nikolina, i dodaje da je nebulozno da se i dan danas žene moraju boriti za svoju poziciju, samostalnost i kompetentnost u društvu. Ipak, Nikolina je dokazala da može ostvariti svaki cilj koji je naumila, i da ga može ostvariti sama.
Što se tiče planova u bližoj budućnosti, u rujnu planira održati radionicu "Paint, wine and alpaca", gdje će ograničen broj posjetitelja moći uživati u vinu i crtanju na platnu, dok će im društvo praviti četiri umiljate alpake.
Nakon svega što je posljednjih deset godina izgradila, Nikolina se danas ne pita može li ostvariti ono što je zamislila, već što sve još može napraviti. Od prvog konja i nekoliko parcela do ranča, maslinika, vlastitih proizvoda i četiri alpake, njezina se priča i dalje razvija. I dok planira nove sadržaje i proizvode, jedno joj je najvažnije - da životinje budu zdrave, da ljudi koji posjete ranč odu zadovoljni i da njezin dječji san nastavi živjeti. Njezin ranč nije samo oaza za konje, alpake, kokoši i svinje - on je dokaz da se od dječjeg sna, korak po korak, može igraditi nešto veliko.
Povezane vijesti
