Ovo je prvi put da zatvaramo nakon sezone, dakle nakon 26 godina cjelogodišnjeg rada. Fiksni troškovi su preveliki. Računica nam pokazuje da cijelo ljeto radimo po 12 sati samo zbog toga da bi mogli preživjeti zimu i platiti sve troškove. To se jednostavno ne isplati, kaže vlasnica Klaudija Leverić.

 Kultna konoba u Medulinu, posljednja enklava domaćeg stanovništva, mjesto gdje se igra briškula, popije kava, got dva vina ili piva, privremeno je zatvorila vrata prošle subote. Gostima će opet biti dostupna tek negdje prije Uskrsa. Mnogim Medulincima to nije pravo, ali morat će prihvatiti tu činjenicu i pronaći drugo mjesto za zimska okupljanja.

        - Ovo je prvi put da zatvaramo nakon sezone, dakle nakon 26 godina cjelogodišnjeg rada. Fiksni troškovi su preveliki. Računica nam pokazuje da cijelo ljeto radimo po 12 sati samo zbog toga da bi mogli preživjeti zimu i platiti sve troškove. To se jednostavno ne isplati, kaže vlasnica Klaudija Leverić.

Okupljalište

- Je li to dobra ideja vidjet ćemo. Moja konobarica kaže forši ćemo otpriti 1. marča ili 1. aprila. Mi smo naviknuti raditi, do sada smo radili 360 dana u godini. Bili smo otvoreni uvijek, pa tako ima jedna anegdota. Naš Medulinac Mario koji je tada imao više od 80 godina probudio se u 5 ujutro i mislio da je poslije podne, jer bio je dan, ljetno doba. Došao je pred zatvorenu konobu i vratio se doma.

- Mario ća već si doša, pitala ga je supruga.

- Nerina, ništo grdo se dogodilo u selu. Mižerija je zaprta, odgovorio je Mario.

Doista, mnogima je grdo. Ovo je okupljalište Medulinaca, Ližnjanaca i mještana ostalih sela koji su zadržali navike druženja. Uglavnom se sastaju muškarci kao što je bilo nekad na Placi kod Šebelića. Žena bi došla po muža jedino ako se dogodila neka tragedija.

- Kad smo lani privremeno zatvorili zbog adaptacije kupaonice jedna mi je žena rekla: molim te odpri čim prije, jer ja ih ne moren više gledati doma. One su naviknute da muževi predvečer odu igrati karte ili gledati utakmice u Mižeriju, a one tada imaju sveti mir, smije se Klaudija.

Dnevni ritual

Na ovom mjestu uz mol ujutro su najbrojniji gosti ribari. Nakon što razdijele ribu krenu ribarske priče. Oko dva sata su svi već dobro zagrijani i odu doma jer su gladni. Tada dolaze dečki koji rade na obližnjim gradilištima. Predvečer stižu seniori kartati. Mlađi muškarci izgubili su tu naviku druženja, češće odlaze u kladionice ili kod kuće igraju poker na internetu, kaže oštarka.

Skupina gostiju čiji je prosjek godina iznad 80 svaku su nedjelju u 9 sati za svojim stolom u Mižeriji. Možeš po njima sat namještati. Njih je, nažalost, sve manje. Okupio ih je pokojni doktor Cukon i to su sve redom medulinski intelektualci, doznajemo od vlasnice.

Ljudima bi zapravo trebao društveni dom dostupan svima, a ne oštarija čije radno vrijeme ovisi o troškovima održavanja i režijama, fiskalnim i parafiskalnim nametima s kojima ne može preživjeti zimu.

- Domaći gosti su se osuli. Svi su se malo stisnuli. Ne isplati se sav ljetni trud "ubiti" u održavanje pogona. Sada u listopadu svi beru ulike i nemaju puno vremena za druženje. Onda počnu kalamari pa odlaze na more. U studenom i prosincu se okupljaju, ali u januaru i februaru nema nikog nigdje. Pustoš. Samo nedostaje kao u western filmu onaj grm koji se kotrlja. Kad krene lijepo vrijeme ljudi počnu s radovima vani. Najgori mjesec za konobu je april. Gostiju još nema, a domaći ljudi su svi u akciji, rade oko kuće ili u poljoprivredi. Pričamo bajke o produženju sezone i onda 1. rujna svi zatvore, veli ona.

Ribareva kći

        Klaudija vodi konobu uz veliku potporu mame Mirne, vitalne, umirovljene učiteljice, društveno aktivne, socijalno osviještene, inače vijećnice u Općini Medulin.

- Ona je sve samo ne mirna. Ustaje u 5 i pol ujutro i do navečer se ne gasi. Meni je od velike pomoći. Da nije bilo nje ne bih mogla raditi svoj posao, veli Klaudija i uvodi nas u sada već praznu konobu.

- Ovo je personalni stol za kojim nikad ne sjediš sam, jer će vam se sigurno netko pridružiti, posjeda nas kraj ulaza prema kuhinji. Tu zna biti 10 - 12 ljudi koji dođu u konobu na čakule. Rješavaju se tu svi veliki problemi, svjetske krize, ekonomske, političke, spremaju se za nove ratove ili prepričavaju stari. Ima i medulinske politike, ali sve počne i fini za ovim stolom. I tako 26 lit otkada smo otprli 20. kolovoza 1993. godine, veli komunikativna vlasnica.

Mižerija je poznati riblji restoran koji nudi samo svježe i autohtono.

- Kao što je David Skoko ribarev sin tako sam je ribareva kći. Nakon što sam završila školu tata me pitao što želim market ili oštariju. Znala sam samo da ne bih salamoreznicu, nje se bojim. Zato smo se odlučili za oštariju, sjeća se početaka.

- Imam gostiju koji dolaze od kada sam otvorila. Sjećam se Slovenaca koji ljetuju u Ližnjanu otkako su bili dečko i cura, a sada imaju kćer koja studira medicine. Uvijek dođu u Mižeriju. Naši se gosti redovno vraćaju, ako su u Medulinu, pojave se i pozdrave nas kada odlaze i tako postajemo prijatelji.

Uspoređujući nekadašnji posao s današnjicom veli da je sada puno veća konkurencija.

Samo svježe

- Prije 20 godine je bilo puno jednostavnije. U Medulinu je bilo 12 lokala, danas ih je 200. Kad gost krene iz autokampa dok dođe do nas ima utrku s preponama. Da bi izbjegao sve konobare koji ga povlače za rukav i nogavicu mora imati unaprijed određeni cilj da dolazi u Mižeriju jer su mu rekli da je tamo odlično, da će jesti frišku morsku ribu za razliku od mnogih mjesta gdje se to ne prakticira, gdje je hrana više komercijalna. Mi smo sve samo ne komercijalni, menijom i izgledom prostora. Ovdje je malo drugačiji pristup gostu i gastronomiji. Mi nemamo konobare koji će stajati pred vratima. Mnogi su prepoznali tu različitost kao prednost. S obzirom da smo skloni hodati za gomilom mnogi ne prihvaćaju jelovnik na kojem piše da je ponuda jela u skladu s mjesečevim mijenama i vremenskom prognozom. Ako nečega nema znači da se nije ulovilo, jer riba nije kao krava u štali koja čeka. Ponudu određuje i lovostaj i vrijeme na moru i mjesec, a u krajnjem slučaju ribara je sve manje. Puno je i zakonskih ograničenja pa je komplicirana procedura nabave. Nekim je ugostiteljima lakše ići u trgovački centar i ribu uzeti iz leda, iz uzgoja i iz uvoza i to sve u tanjuru prezentiraju pod domaće uz opravdanje "što gosti znaju". Kad to čujem, naježim se. I te kako znaju, a ako ne znaju red je da ih se educira, a ne podvaljuje. To što su došli iz Danske, Njemačke ili Švedske ne znači da im treba prodavati rogove za svijeću. Trebali bi svi zajedno biti usmjereni više prema gradnji prepoznatljive gastro destinacije, a ne masovnosti i komercijale do maksimuma, upozorava Leverić.

Što zapravo Mižerija nudi. Koja su jela na meniu?

- Gledamo da to bude tipična hrana. Lignju od koće ili plivarice nisam spremna prodavati jer nije to očekivana kvaliteta, a kalamare od pušće je nemoguće dobiti. O cijeni da ne pričamo, ispod 120 kuna po kili nitko neće pričati. Koristim ribu od plivarice ili od malog ribara, od stajaćih mreža, vrša, parangala, samica i udica. Sve je manje ribara i ribe i teže je doći do ribe, ali ipak imamo barbune, škombre, trilju, pasa, oslića, kojeg rošpa. Ove je godine bilo dosta baraja, pica, dentala, veli Klaudija.

U kuhinji Mižerije zadnjih je godina Medulinac cheef Neven Cukon.

- Volim raditi s njim jer je dobra i jednostavna osoba, a takva su mu i jela. Jednostavna prezentacija, riba u prvom planu. Naš meni je vrlo jednostavan. Imamo četiri priloga, jednu vrstu salate, 12 - 13 jela počevši od srdela do tune i pored toga sve ono što naleti. Pa tako znamo imati strelka ili lampuge. Ona se pojavi rijetko, ali interesantna je kulinarski, kaže Klaudija.

Sve to i štošta drugo gosti će imati prilike kušati tek na proljeće kada konoba Mižerija otvara svoja vrata.

--------------

Rižoto s kaneštrelama i šparugama

Na nedavno održanoj manifestaciji "Od mora do stola" Klaudija i Mirna Leverić pripremile su 400 porcija rižota s kaneštrelama i šparugama. Dobili smo recept.

Na maslinovom ulju zagrije se češnjak i peršin, dodaju očišćene kaneštrele. Poprže se kratko, zatim se doda domaća šalša, podlije ribljim temeljcem i doda riža. Kada zakuha dodaju se šparuge i pola decilitra vina (za četiri porcije). Pred kraj začini se s desetak kapara, soja sosom i paprom. Kuha se 20-tak minuta.

Ukoliko nemate šparuge u frižideru izvan sezone umjesto njih može se koristiti trevižanski radič, ali ga treba dodati u jelo pred sam kraj kuhanja.

------------------

Škombri na gril tavi

Škombre se trebaju filetirati i zatim marinirati u maslinovom ulju. Peku se na ploči ili na gril tavi. Pečene file škombre serviraju se na matovilcu uz mješanu salatu u koju se začini s kap ružičastog balzamičnog octa. Uz škombre kao prilog paše peperonata.

Povezane vijesti

• MEDULINSKA KONOBA ČUVAR JE RIBARSKE PROŠLOSTI: NIJE TO MIŽERIJA, VEĆ PRAVO BOGATSTVO: Kuća "Mižerije" građena je za soljenje ribe, brodovi su dolazili pod sam prozor
• Zadnjeg radnog dana u 2022. svoje goste besplatno počastili ribom