U rimskom kalendaru travanj je prvo bio drugi mjesec u godini jer su tek kasnije (oko 700. godine prije Krista) dodani siječanj i veljača. U mnogim jezicima travanj dolazi od rimske riječi aprilis. Iako to nije potvrđeno, smatra se da ona dolazi od latinske riječi aperire što znači otvoriti, a vjeruje se da se tako označava otvaranje cvijeća i latica koje je najintenzivnije upravo u travnju. Rimljani su mjesecima davali imena u čast božanstava: travanj je bio mjesec Venere.

Hrvatsko ime za travanj dolazi od riječi trava. Stariji nazivi u nekim hrvatskim krajevima bili su jurjevščak, traven, mali traven, avril.

Ćudljivi mjesec travanj

Ovaj mjesec počinje smijehom – 1. travanj/april je u znaku šala! Zbijanje prvoaprilskih šala ima dugu tradiciju. Ne zna se točno, no navodno potječe iz 1564. godine kada je francuski kralj Karlo Deveti proveo reformu kalendara i preselio početak Nove godine s 1. travnja na 1. siječnja. Oni koji nisu slijedili novi zakon, Novu godinu su i dalje slavili 1. travnja te su bili ismijavani i proglašavani prvotravanjskim budalama.

Za mjesec travanj meteorolog Milan Sijerković je zapisao: "Posrijedi je središnji proljetni mjesec, mjesec stasalog proljeća, živahnog i lijepog, unatoč povremenim ćudljivim i kadšto neugodnim mijenama vremena. Podrijetlo naziva mjeseca nije prijeporno. Povezuje se s mladom travom, koja naočigled niče i raste i pritom učinkovito prekriva i skriva posljednje ostatke stare, suhe i sive trave te svojim svježim zelenilom privlači našu pozornost".

Jedno od posebno prepoznatljivih obilježja travnja jest ćudljivost vremena. Na takvo vrijeme upozoravaju izreke: Mali travan ima devet vremena na dan! Travanjsko vrijeme potjera sedam puta na dan s polja ratara! Ćudljivost vremena u travnju postala je poslovičnim pojmom. U Međimurju za neodlučna čovjeka kažu da je "zmotan kak aprilsko vreme!", a u Dalmaciji kola izreka "April no te scoprir!“, "Ne razodijevaj se u travnju!" ili "U travnju ne odbacuj zimsku halju!".

Korizmeni hod prema Uskrsu

U ovome mjesecu Katolička crkva slavi najznačajniji blagdan, Uskrs, u nedjelju 17. travnja. Prije toga proslavit će Veliki četvrtak, petak i subotu. Još od apostolskih vremena muka, smrt i Kristovo uskrsnuće slavilo se u crkvi svake nedjelje. Godišnji spomen tih događaja – Uskrs, počeo se slaviti tek sredinom 2. st.

U nedjelju, 3. travnja, peta je, predzadnja korizmena nedjelja, nazvana Gluhom nedjeljom (Glušna). Prva korizmena nedjelja bila je Čista, druga Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna. Peta korizmena nedjelja ili Gluha nedjelja, naziva se ponekad i Nedjelja prve muke, jer je riječ o posebnom uvođenju u žalost i ozbiljnost onoga što će slijediti. Zato je ranije bio propis, a sada je to ostavljeno na volju, da se u crkvi zastiru križevi i slike ljubičastim platnom. Tako zastrti križevi ostaju do završetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak, dok slike i dalje ostaju pokrivene sve do početka Vazmenoga bdjenja.

O tomu postoje dva tumačenja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bio znak duboke korizme. Platno je označavalo hramsku zavjesu i micalo se na Veliku srijedu na riječi evanđelja: "I zavjesa se hramska razdrije po sredini". Drugo, vjerojatnije tumačenje, govori kako je taj običaj vezan uz kanonsku pokoru, jer su pokornici bili isključeni iz euharistijske službe. Kasnije, u srednjem vijeku, kada njih više nije bilo, svi su vjernici bili smatrani pokornicima. Kako je oltar bio zaklonjen platnom, svi su oni na simboličan način bili isključeni iz euharistije. Poslije je to svedeno samo na zastiranje križeva i slika, a ne cijelog svetišta.

Cvjetnica, Dominica in Palmis de Passione Domini (Nedjelja palmi o Muci Gospodnjoj), Nedjelja muke, zadnja korizmena nedjelja, slavi se 10. travnja, i predstavlja početak tzv. velikog tjedna, nije se dalo naslutiti da će Isus nakon svečanog ulaska u Jeruzalem biti uhićen i da će umrijeti na križu. Korizma, Četdesetnica, Quadragesima, hod je prema Uskrsu, obilježena postom i pokorom. Traje četrdeset dana, po uzoru na Isusov četrdesetdnevni post.

Sv. Zenon, Jure i Marko

U Brtonigli će 12. travnja proslaviti svoga patrona, sv. Zenona, koji je bio biskup u Veroni, zaštitnik je drugog po veličini grada u regiji Veneto, grad Romea i Julije. Blagdan sv. Jurja, 23. travnja, slavi čak deset istarskih župa: Boljun, Brdo, Grimalda, Oprtalj (koji se slavi 24. travnja), Plomin, Rovinj (uz sv. Eufemiju), Sovinjak, Stari Pazin, Triban i Zrenj. Sv. Juraj jedan je od najslavnijih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Univerzalni je svetac – štuju ga i katolici i pravoslavci i muslimani. Posebno ga slave Romi - Jurjevo (Đurđevdan) je njihov najveći blagdan. Tim blagdanom slave povratak proljeća, domove ukrašavaju cvijećem, stavljaju nakit, sviraju, plešu i obično blaguju janje. Tim blagdanom Romi obilježavaju završetak zime, dolazak proljeća i sa svojim čergama polaze na put.

U hrvatskoj tradiciji blagdan Sv. Jure naziva se Jurjevo, Jurjovo, Jurjevdan, Đurđevo, Đurđevdan. Jurjevo znači svršetak zime i početak novoga, boljega i ljepšega vremena. Od toga dana se intenzivira gospodarska godina. Taj dan se obilježava i kao dan pastira. Juraj, Jure, povijesna je ličnost, rođen u 3. st. u Kapadokiji, u vrijeme cara Dioklecijana. Potjecao je od plemenitaške obitelji, što ga obvezivalo da postane vojnik. Veoma rano postao je kršćanin. Kada nije pristao odreći se kršćanstva, grozno je mučen i ubijen. Na likovnim prikazima najčešće ga se može vidjeti sa zmajem, u odori rimskog vojnika.

Predaja o sv. Juri pripovijeda o zmaju koji je živio u močvari pokraj grada Silene (pokraj današnjeg Bejruta). Zmaju su žitelji svaki dan morali dati po dvije ovce. Kad je nestalo ovaca svaki dan morali su zmaju dati kockom odabrana mladića ili djevojku. Kocka je pala i na kraljevu kćer Margaretu. Međutim, na putu je princeza susrela Jurja koji je kopljem onesposobio zmaja te mu oko vrata vezao pojas kraljeve kćeri. Vezana zmaja doveo je u grad. A jer mu je Juraj spasio kćer, kralj se (i sav puk) pokrstio.

Kašćergani 25. travnja slave blagdan sv. Marka, autora najstarijeg (i najkraćeg) Evanđelja. Među evanđelistima (Matej, Luka, Ivan), Marko je prikazan s lavom kao simbolom. Najveću popularnost stekao je kao zaštitnik Venecije, Kraljice mora. Njemu je u porečkoj i pulskoj biskupiji posvećena samo župa i crkva u Kašćergi, sagrađena 1686. godine. Nema crkava sv. Marka, ali zato diljem Istre, gdje je dosezala mletačka vlast, nalazimo njegov simbol – lava s knjigom i krilima.

Svjetski dani u travnju

2. IV. – Svjetski dan svjesnosti o autizmu.

4. IV. – Međunarodni dan svjesnosti o opasnostima od mina i pomoći u protuminskom djelovanju.

5. IV. – Međunarodni dan savjesti.

6. IV. – Međunarodni dan sporta za razvoj i mir.

7. IV. – Svjetski dan zdravlja.

8. IV. – Svjetski dan Roma.

11. IV. – Svjetski dan Parkinsonove bolesti.

12. IV. – Međunarodni dan čovjekovih svemirskih letova.

15. IV. – Svjetski dan umjetnosti.

20. IV. – Dan mandarinskog kineskog jezika.

21. IV. – Svjetski dan kreativnosti i inovativnost.

22. IV. – Dan planeta Zemlje.

22. IV. – Dan djevojaka i žena u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

23. IV. – Svjetski dan knjige i autorskih prava.

23. IV. – Međunarodni dan engleskog jezika.

23. IV. – Dan španjolskog jezika.

25. IV. – Svjetski dan malarije.

26. IV. – Svjetski dan intelektualnog vlasništva.

26. IV. – Svjetski dan obnovljivih izvora energije.

28. IV. – Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

29. IV. – Svjetski dan plesa.

29. IV. – Europski dan međugeneracijske solidarnosti.

30. IV. – Međunarodni dan jazza

Pučke izreke o travnju

Cvitobob (travanj) je najgori misec za poljodjelce.

Uvik se laže što se prvoga travnja kaže.

Kukuruz se sije kad se može golom guzicom na zemlji sidit (vruća zemlja).

Travanj vlažan – bogat ražanj.

Travanjska mokrina daje si(je)na i vina.

Travanj suh – kruh je skup.

Nediljo Glušna, ne budi nan sušna.

Tri su kiše u godini berićetne: Jurjevska (23. IV.), Križevska (3. V., po starom kalendaru) i Duhovska. (Pučke izreke o vremenu, Ante Čelan Gaganić)

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke