Istarski hrvatski svećenici - u procjepu između poslušnosti prema biskupima, koji su ih nastojali držati što dalje od političkih zbivanja u korist nove Jugoslavije, a time i Hrvatske, i zova savjesti i nacionalne svijesti, koji ih je naprosto tjerao na uključivanje u ta zbivanja - nastojali su ne iznevjeriti ni jedno ni drugo

Staleško društvo istarskih svećenika, Zbor svećenika sv. Pavla, utemeljeno je krajem srpnja 1945., sa sjedištem u Pazinu, a Oblasni Narodnooslobodilački odbor za Istru osnutak je odobrio u veljači 1946. godine. Na osnivačkoj skupštini, u pazinskome franjevačkom samostanu, 31. srpnja 1945., donesene su dvije izjave svećenika: priznanje NOP-u i potreba suradnje s njime, te ona o etničkim, povijesnim i gospodarskim razlozima za pridruženje Julijske krajine Jugoslaviji. Učlanilo se 56 svećenika, izabran je šesteročlani Odbor kao izvršno tijelo: za predsjednika Odbora izabran je Toma Banko, za potpredsjednika Leopold Jurca, za tajnika Miroslav Bulešić, a za blagajnika Antun Cukarić. Izabrana su i dvojica odbornika: Josip Pavlišić i Srećko Štifanić. Časni sud činili su Ivan Pavić, Zvonimir Zamlić i Vladislav Premate, dok je za predsjednika Nadzornog odbora izabran Božo Milanović. 

Iza rada Zbora stajala je upravo dalekovidnost i mudrost, pragmatičnost i upornost, ukorijenjenost u istarsku stvarnost i poznavanje istarskih okolnosti Bože Milanovića. On je prihvatio ponudu ideoloških protivnika i pokušao u vremenima nesklonim Crkvi osigurati prostor za njezino djelovanje, ističe povjesničar Stipan Trogrlić.

Po završetku Drugoga svjetskog rata, političko-vojnom vodstvu NOP-a postalo je jasno da će se sudbina Istre i čitave Julijske krajine ipak rješavati za pregovaračkim stolom te da bi mu u toj borbi moglo koristiti i istarsko hrvatsko svećenstvo, u prvom redu Božo Milanović, koji je do tada u više navrata prozivan kao narodni neprijatelj. Stoga predstavnici NOP-a u Istri zaokreću ploču i s Milanovićem u srpnju 1945. postižu sporazum. Za obećanu podršku istarskog svećenstva, NOP je Crkvi u Istri dao određene slobode djelovanja, nezamislive u drugim dijelovima Jugoslavije. Uz ostalo, hrvatsko svećenstvo u Istri moći će osnovati svoje staleško društvo Zbor svećenika sv. Pavla.

Prva je zadaća Zbora bila izrada rezolucije o priključenju Istre Hrvatskoj, otvaranje pazinskoga sjemeništa, pokretanje vjerskoga tiska za Istru i dr.

Dolazak 37-člane Savezničke komisije u ožujku 1946. pratile su razne javne manifestacije, u kojima su obje strane, jugoslavenska i talijanska, dokazivale opravdanost svojih teritorijalnih zahtjeva prema području nekadašnje Julijske Venecije. Veću diplomatsku težinu od svih manifestacija imala je Spomenica Zbora svećenika sv. Pavla sa statistikom o nacionalnoj strukturi župa u porečkoj i pulskoj, tršćansko-koparskoj i riječkoj biskupiji, koju su komisiji predali, na blagdan Sv. Josipa 1946., Božo Milanović, Tomo Banko i Leopold Jurca prilikom audijencije u zgradi pazinskoga sjemeništa.

Od nemalog značaja bilo je i to da je Božo Milanović bio u izaslanstvu koje je boravilo u Parizu i Bruxellesu od svibnja do srpnja 1946. radi informiranja europske javnosti o pitanju Istre.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam