Nije rijetko čuti fraze tipa "vado čor la ispričnica", "grem napravit", ali i "grem učinit", "hote", ali i "hojte", a tu je granica dijalekata i uvjetno nazvane pjesničke slobode, vrlo tanka. Može li se to uopće više nazvati dijalektom? Dokle ide dijalekt? Kako na taj način sačuvati drevne govore, kojima su se služili naši preci, kada su ti novi govori previše zmišani svakakvim utjecajima? Jesu li to uopće više dijalekti, odnosno mjesni govori, ili posve novi hibridni jezici, daleki od primarnih izričaja zahvaljujući kojima su nastali

 Posljednja tri mjeseca, koliko predstavljamo autore koji pišu dijalektom, odnosno koji se koriste nekim od dijalekata iz Istre, imali smo dosta poziva i mejlova o raznim vrstama korištenja tih dijalekata. Puno se naših čitatelja osvrnulo na to „kako oni reču tu besidu“.

Dakako, dijalekt je širok pojam i ne koriste svi istu inačicu govora premda se na prvi pogled čini da su neke (pod)vrste dijalekta iste.

 Kušeljat ili predikat

 Niti u istim selima ne govore svi isto. Razloga je kao što su naveli i svi naši dosadašnji sugovornici - puno.

Tu su obiteljski utjecaji, „ako netko ima mater iz jenega sela, a taca z drugega, kušeljat će malo ovak i malo onak, zmišat će beside, i onda će i z svojon dicon kušeljati iliti predikati drukčije“. Slijede i povijesni utjecaji, situacija kroz stoljeća u određenom dijelu poluotoka i kako je tko govorio u obitelji kroz generacije. Nešto se zadržalo, a u modernim vremenima neminovan je utjecaj modernih sredstava komuniciranja, koji uz nestanak pojedinih zanimanja te alata, načina obrađivanja zemlje i rada na poljima, izravno utječe i na jezik, te još više na dijalekt. Jezici su živi organizmi koji se mijenjaju kako se mijenjaju društvene okolnosti te svijet oko nas.

U Istri se najviše govori čakavski. Recimo i da se čakavski izvan granica Hrvatske nešto malo koristi u Austriji, kao i u Mađarskoj i Slovačkoj (gradišćansko-hrvatski govori). Mađarski čakavci su uglavnom grupirani u Gradišću. I zajednica moliških Hrvata ima veze s čakavštinom. Nešto čakavaca ima na jugu Crne Gore, a i neki iseljenici „preko bare“ koriste taj izričaj.

Naravno, to više nisu ti isti govori, ima tu toliko različitih utjecaja, a i sami govori u Istri se toliko razlikuju, da je teško dati preciznu definiciju.

Brojni autori

Brojni su autori koji se služe čakavicom u nekom od njezinih oblika, od višestrukog nagrađivanog Daniela Načinovića, koji piše čakavicu i za djecu i za odrasle, a pored toga piše i svojom labinjonskom cakavicom, potom Drage Orlića, Remiđa Sošića, Dinka Š. Kalca, Branka Valića, Janka Crljenice, mnogih Marija (Pogorilić, Sošić, Družeta, Maretić, Palaziol, Peruško, Rojnić, Ribarić, Kovač...), Tatjane Pokrajac Papucci, Nensi Pereša Licul, Nevije Kožljan, Davorke Kotiga Flego koja naginje kajkavskom-čakavskom. Potom autori koji pišu cakavskim od spomenutog Načinovića, labinskog slavuja Elis Lovrić, Zdenke Višković Vukić, Malvine Mileta, Masima Vladića, Teodora Goba, Morin Kudić, Vladimira Gagliardija koji piše i čakavicom i istrovenetskim, Marianne Jelicich Buić i Roberte Dubac za istrovenetski, Rite Brgić Stokić koja piše na nekoliko inačica čakavice, te mnogih, mnogih drugih. Zbilja je puno autora koji piše raznim inačicama dijalekata koji se koriste u Istri, i bilo bi vrlo teško, zbog prostornih ograničenja, nabrojati sve.

No, čakavski i cakavica nisu jedini dijalekti. Tu su i istrovenetski, a uskoro će se održati još jedno izdanje toga festivala, koji organizira Marianna Jelicich Buić u Bujama, kao i istriotski, koji je gotovo pa nestao, posebice u pisanom obliku, te istrorumunjski, koji također nema laku sudbinu.

Istriotski ili istroromanski jezik, skupina je predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka. Čine jezični otok na jugu Istre, a sačuvan je u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Fažani, Galižani i Šišanu, iako su u prošlosti bili rašireniji. Taj je govor prilično ugrožen jer su govornici velikom većinom stariji žitelji. Mlađi Talijani u tim mjestima uglavnom razumiju istriotski, no rijetko se njime služe. Istraživanja potvrđuju da ima najmanje govornika u Fažani, a najviše u Balama

- Utjecaji susjednih govora (istromletačkih i hrvatskih) vidljivi su na svim jezičnim razinama (morfološkoj, leksikološkoj, fonetskoj pa čak i prozodijskoj). U bliskoj će budućnosti postupno biti posve zamijenjeni istromletačkim, jer neće imati snage za opstanak, i to prije svega zato što se istriotofoni osjećaju Talijanima, pa im istromletački i talijanski nisu tuđi, ne osjećaju da im je identitet na bilo koji način ugrožen i nemaju ga potrebe braniti vlastitim idiomom. Štoviše, mnogi istriotofoni drže istriotski samo jednom od inačica istromletačkoga. Ipak, unatoč znatnoj venecijanizaciji, on je sačuvao niz elemenata koji ga bitno razlikuju od istromletačkoga“, zapisao je akademik Goran Filipi o istriotskom.

 Ćiribirci

 Govoreći o književnoj produkciji na istriotskom, ističe da su na rovinjskome pisali Ligio Zanini i Giusto Curto, na vodnjanskome Loredana Bogliun i Lidia Delton, a na balskome Romina Floris. Postoji nekoliko rječnika istriotskih govora te lingvistički atlas čiji su autori sveučilišni profesori Goran Filipi i Barbara Buršić-Giudici, a sve je to i više nego pohvalno. Treba spomenuti i festival istriotskog koji se već godinama održava u Šišanu.

Istrorumunjski jezik je jezik istočnoromanske skupine, kojim na sjeveru Istre u nekoliko sela, poglavito Žejane, Lanišće i Šušnjevica danas govori nekoliko stotina Ćiribiraca. Za neke jezikoslovce istrorumunjski jezik je dijalekt rumunjskog. U Hrvatskoj se od jezikoslovaca ovim jezikom najviše bavi akademik August Kovačec.

No, osim navedenih dijalekata i mjesnih govora, nastale su i brojne njihove hibridne inačice, odnosno „zmišane“ inačice korištenja jezika, gdje se prelazi s jedne varijante na drugu, uz mnoštvo hrvatskih književnih riječi, kao i riječi iz drugih jezika. Nije rijetko čuti fraze tipa „vado čor la ispričnica“, „grem napravit“ ali i „grem učinit“, „hote“, ali i „hojte“, a tu je granica dijalekata i uvjetno nazvane „pjesničke slobode“, vrlo tanka. Može li se to uopće više nazvati dijalektom? Dokle ide dijalekt? Kako na taj način sačuvati drevne govore, kojima su se služili naši preci, kada su ti novi govori previše „zmišani“, sa svakakvim utjecajima? Jesu li to uopće više dijalekti, odnosno mjesni govori, ili posve novi hibridni jezici, daleki od primarnih izričaja zahvaljujući kojima su nastali?

Prije nekoliko godina, talijanski umjetnik Pino Bonanno kazao je da je dijalekt, eufemistički rečeno, literarna kategorija koja donekle šepa. Od tada se dosta toga promijenilo na bolje, uz kontinuirane natječaje za promidžbu dijalektalne riječi, ali i povećanu produkciju autora koji se bave dijalektom. Iako nisu svi radovi, kao niti svi autori, niti približno jednako kvalitetni, hvalevrijedna je promidžba tog izražajnog sredstva raznim natječajima, inicijativama te zbornicima, kao i pojedinačna produkcija raznih autora.

Povezane vijesti

• Potpore Hrvatskog društva skladatelja: I ŽMINJSKI GOVORI DOBIT ĆE SVOJ DVD
• Njegovanje jezične i kulturne različitosti
• FESTIVAL ISTRIOTSKOG Revalorizacija drevnoga govora uz razne programe